Veliki Timočki andezitski masiv

Veliki Timočki andezitski masiv nalazi se u istočnoj Srbiji i predstavlja predeo bogat oblicima paleovulkanskog reljefa. On ima meridijanski pravac pružanja, od Majdanpeka na severu do Sokobanjske i Knjaževačke kotline na jugu. Dužina masiva iznosi preko 80 km a širina do 22 km.

Andezitski masiv nastao je u prošlosti izlivanjem ogromnih masa andezita i dacita u prostranoj potolini između planina Starice, Kučaja, Rtnja i Tupižnice i doline Timoka. Na ovom prostoru vulkanski rad bio je intenzivan još u gornjoj kredi, kada je imao karakter submarinskih erupcija a završen je pre srednjeg miocena. Na period završetka vulkanskog rada ukazuje to što marinski sedimenti srednjeg miocena na ovom prostoru nisu isprobijani lavičnim izlivima.

U reljefu masiva preovlađuju kupasta uzvišenja koja su poređana u nizove. Jovan Cvijić izdvojio je tri niza vulkanskih kupa: Prvulove čuke, Strahinove čuke i niz Tilva Njagre. Ovi nizovi kupa imaju pravac ssz-jji i stiču se u planinskom masivu Crnog vrha koji je izgrađen od andezita. Između kupa, u intekolinskim ulegnućima, nema rečnih tokova i dolina što ukazuje da ovaj reljef nije erozivnog porekla. Prema Jovanu Cvijiću, to je primarni reljef od vulkanskih erupcija. Kupe retko predstavljaju jedan vrh, već se na terenu izdiže nekoliko glavica. One se izdižu oko 80-180 m iznad okolnog terena. Od nizova kupa odvajaju se bočne kose koje čine utisak sporednih kratera. Takva je bočna Medžinova čuka iznad Brestovačke banje. Čuka Lužuko predstavlja kompleks andezitskih glavica.

Pogled na paleovulkansku kupu Tilva Njagra sa obale Borskog jezera.

Paleovulkanska kupa Tilva Njagra je najizrazitija kupa u čitavoj eruptivnoj oblasti. Odlikuje se očuvanom formom pravog vulkana, simetričnim stranama i bočnom, parazitskom kupom, Tilva Mikom. Glavna kupa visoka je 770 m a Tilva Mika 625 m.

U slivu Zlotske reke, između sela Zlota i Brestovačke banje, nalazi se čitav niz manjih paleovulkanskih kupa. Najizrazitije od njih su Kumastakan, južno od planinske mase Crnog vrha i Kršte Satuli kod Zlota, u podnožju istočnog odseka planije Kučaja. Kupa Kumastakan (730 m) je široka u bazi oko 1 km, a njena relativna visina je 250 m. Krše Satuli (432 m) se diže oko 190 m iznad korita Zlotske reke i ima idealnu konusnu formu. Idući od Crnog vrha ka jugu javlja se čitav niz manjih kupa: Kraku Ilijon 660 m, Ruđina Galonji 653 m, Remecova čuka 524 m, Deveselj 507 m, Skorušuluj 490 m, Prvulovo brdo 600 m, Savački kamen 498 m itd.

Andezitske kupe pružaju se i daleko na sever ali i jug u odnosu na Crni vrh. Severno od Crnog vrha ističu se Šuš, Koruge, Kupinova glava itd. dok ih na jugu ima osobito na Ježevici, između Rtnja i Tupižnice. One su manje morfološki izrazite i znatno preinačene erozijom.