Vikarijatstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vikarijatstvo ili vikarijat (rus. викариатство) sačinjava nekoliko namjesništava unutar eparhije Ruske pravoslavne crkve pod upravom vikarnog arhijereja potčinjenog eparhijskom arhijereju.

Vikarni arhijerej[uredi | uredi izvor]

U eparhijama koje se dijele na eparhijska vikarijatstva Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve postavlja i razrješava vikarne arhijereje na predlog eparhijskih arhijereja. Najviša vlast nad vikarijatstvom pripada eparhijskom arhijereju. Vikarni arhijereji upravljaju vikarijatstvom po delegiranom punomoćju eparhijskog arhijereja.[1][2]

Vikarni arhijerej je po dužnosti član eparhijskog savjeta i eparhijske skupštine sa pravom odlučivanja. U njegov djelokrug spada sazivanje skupštine sveštenoslužitelja vikarijatstva i formiranje savjeta i službe knjigovodstva vikarijatstva. Skupština sveštenoslužitelja i savjet su savjetodavni organi pri vikarnom arhijereju. On je predsjednik savjeta vikarijatstva.[3]

Postoje i vikarni arhijereji koji služe kao ispomoć eparhijskim arhijerejima, ali ne upravljaju određenim vikarijatom.

Ustrojstvo[uredi | uredi izvor]

Opšti crkvenopravni akt kojim se propisuje vikarijatsko ustrojstvo je Uredba o eparhijskim vikarijatstvima Ruske pravoslavne crkve (rus. Положение о епархиальных викариатствах Русской Православной Церкви).[4] Jedan vikarijat obuhvata više namjesništava (rus. благочиние, благочиннический округ) unutar eparhije i nema status pravnog lica. Vikarijatski organi su skupština sveštenoslužitelja i savjet.

Skupština sveštenoslužitelja vikarijatstva (rus. собрание священнослужителей викариатства) sastoji se iz svih sveštenika u vikarijatstvu. Odluke skupštine stupaju na snagu nakon što ih potvrdi eparhijski arhijerej. Skupštinske sjednice se održavaju najmanje jednom godišnje pod predsjedništvom vikarnog ili eparhijskog arhijereja. Skupština donosi odluke većinom glasova, a kvorum čine 2/3 članova.[5][6]

Savjet vikarijatstva (rus. совет викариатства) čine: vikarni arhijerej, namjesnici, duhovnik vikarijatstva, po jedan sveštenik iz svakog namjesništva koje bira skupština sveštenoslužitelja i najviše trojica sveštenika po izboru eparhijskog arhijereja. Predsjednik savjeta je vikarni arhijerej. Odluke savjeta stupaju na snagu nakon što ih potvrdi eparhijski arhijerej. Sekretara savjeta postavlja vikarni arhijerej iz reda članova savjeta. Sjednice savjeta se održavaju najmanje četiri puta godišnje. Savjet donosi odluke većinom glasova, a kvorum čine 2/3 članova.[7][8]

Sekretarijat vikarijatstva čine: djelovođa, saradnik za pravna pitanja, knjigovođa, saradnik za poslove izgradnje i obnove, saradnik za vjersko obrazovanje i katehizaciju, saradnik za misionarski rad u parohijama, saradnik za rad sa omladinom, saradnik za dobrotvorni i socijalni rad, kao i drugi potrebni saradnici. Rukovodilac sekretarijata je odgovoran vikarnom arhijereju.[9]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Glava XV, članovi 28. i 29. Ustava Ruske pravoslavne crkve
  2. ^ Član II.1. Uredbe o eparhijskim vikarijatstvima
  3. ^ Glava XV, članovi 30, 31. i 33. Ustava Ruske pravoslavne crkve
  4. ^ Položenie o eparhialьnыh vikariatstvah Russkoй Pravoslavnoй Cerkvi, Pristupljeno 7. 9. 2015.
  5. ^ Glava XV, član 32. Ustava Ruske pravoslavne crkve
  6. ^ Član IV.3. Uredbe o eparhijskim vikarijatstvima
  7. ^ Glava XV, član 33. Ustava Ruske pravoslavne crkve
  8. ^ Članovi V.1. i V.3. Uredbe o eparhijskim vikarijatstvima
  9. ^ Članovi VI.1. i VI.2. Uredbe o eparhijskim vikarijatstvima