Vilijam Mičel Remzi
Vilijam Mičel Remzi | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. mart 1851. |
Mesto rođenja | Glazgov, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Datum smrti | 20. april 1939.88 god.) ( |
Mesto smrti | Bornmut, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Vilijam Mičel Remzi (engl. Sir William Mitchell Ramsay; 1851—1939) škotski arheolog i prosvetitelj, istoričar protestantske crkve, istraživač Novog zaveta.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Remzi je studirao klasične starine na univerzitetima Aberdin, Oksford i Gotingen. 1885-86. 1885-86. Imao je prvo profesorsko mesto za klasičnu arheologiju na Oksfordu (Linkoln profesor klasične arheologije i umetnosti), od 1886. do 1911. bio je Regius profesor humanosti na Univerzitetu u Aberdenu.
Počev od 1880. putovao je mnogo po Maloj Aziji i na Mediteranu, proučavajući spomenike i topografiju drevnih gradova. Njegova svrha je bila da razjasni pouzdanost poruka Jevanđeliste Luke (kojeg je smatrao velikim istoričarom) u „Delima svetih apostola“ o misionarskim putovanjima apostola Pavla.[2] U početku skeptičan, „postepeno se uverio da ovaj narativ u raznim detaljima otkriva zapanjujuću istinu“, da odražava istorijsku stvarnost.[3]
Najpoznatiji nalaz Remzija povezan je sa dokazom stvarnosti postojanja episkopa Averkija od Hijerapolisa.[4]
Svoje zaključke izneo je u
- Crkva u Rimskom carstvu (Crkva Rimskog carstva do 17. n. E. - London, 1893)
- Gradovi i episkopija Frigije (Oksford, 2 sveska, 1895, 1897)
- Sveti Pavle, putnik i rimski građanin (London, 1896)
- Poslanice sedam azijskih crkava (Pisma sedam azijskih crkava , 1905)
Takođe je napisao:
- Poglavlja iz istorije Male Azije (1924)
- Azijski elementi na grčkoj civilizaciji (1927)