Virgil Vidrih

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Virgil Vidrih - 2016

Virgil Vidrih (nem. Virgil Widrich, 16. maj 1967. u Salcburgu) je austrijski režiser, scenarista, filmski stvaralac i multimedijalni umetnik.

Vidrih se bavi velikim brojem filmskih i multimedijalnih projekata, uključujući i rad u kreativnom timu. Posebno je poznat po svojim kratkim filmovima i multimedijalnim radovima.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen u Salcburgu, Virgil Vidrih proveo je svoje detinjstvo u kući staroj preko 500 godina koja stoji na Monšbergu. Tamo se upoznao sa umetnicima kao što su Peter Handke, tadašnjim komšijom, kao i Vimom Vendersom, čestim gostom. Svoje prvo iskustvo sa filmom imao je veoma rano, gde je svoju prvu kameru dobio sa 13 godina, super-osmicu. Iste godine (1980.) snimio je tri filma, „Moj kućni život“ (engl. My Homelife), „Prženo meso“ (nem. Gebratenes Fleisch) i Tri puta Ulf (nem. 3 mal Ulf). Ovi radovi praćeni su animiranim filmom pod nazivom I boje mogu da sanjaju (nem. Auch Farbe kann träumen). Sa 15 godina snimio je Monstruma u Salcburgu (engl. Monster in Salzburg), na kom je po prvi put radio sa glumcima. U filmu, razbesnelog monstruma stvorio je koristeći stop-moušn fotografiju. 1983. godine, započinje rad na Duh vremena (nem. Vom Geist der Zeit). Čak i loše ocene u školi ga nisu sprečavale da svoj prvi dugometražni film privede kraju, za čiju je izradu bilo potrebno 14 meseci. U ovo doba je radio kao statista i rukovodilac rekvizita na filmskom festivalu u Salcburgu kako bi mogao da finansira svoje filmove. 1984. zainteresovao se za kompjutere pomoću kojih je programirao nekoliko jednostavnih igara.

Nakon polaganja maturskih ispita na Akademskoj gimnaziji u Salcburgu, upisao je Bečku filmsku akademiju koju napušta već nakon nekoliko nedelja kako bi se posvetio radu na pisanju scenarija za naučnofantastični film koji na kraju nikada nije snimio. 1987. osniva kompaniju za distribuciju filmova Classic Films sa dva partnera sa ciljem distribucije pretežno umetničkih filmova. Posle ovoga postaje asistent Džonu Bejliju, kamermanu i režiseru, i 1990. odlazi u Holivud da radi sa njim na naučnofantastičnoj komediji Potraga za inteligentim životom u kosmosu. Nakon prodaje Classic Films 1991. godine, Vidrih se ponovo okrenuo kompjuterima i njihovoj mogućnosti za umetničko izražavanje. U sledećem velikom projektu, u ulozi producenta radi na novom festivalu austrijskog filma, održanog prvi put 1993. pod nazivom „Dijagonale“ (nem. Diagonale). U drugoj godini fiestivala oformio je filmsku datoteku. Posle ovoga sledi još jedan broj stvaranja filmskih datoteka gde je takođe bio uključen u stvaranje interaktivnog cd-roma.

Godine 1997. Vidrih se ponovo vraća stvaranju sopstvenih filmova, prvo producirajući kratkometražni film „tx-transform“ koji je doživeo veliki uspeh na festivalu Ars Elektronika. Takođe se vratio scenariju za „Svetlije od meseca“(nem. Heller als der Mond), koji je zatim i snimljen 1999. godine. Film je premijerno prikazan 2000. u Roterdamu. „Kopirnica“ (eng. Copy Shop) sledi odmah nakon njega, koji je ujedno i jedan od njegovih najuspešnijih filmova do sada. Nakon premijere 2001. godine, film osvaja 35 nagrada, zatim i nominaciju za Oskara i biva prikazan na preko 200 filmskih festivala i na televiziji. Njegov sledeći kratki film „Brzi film“ (eng. Fast Film) takođe doživljava veliki uspeh, dobivši 36 međunarodnih nagrada i biva prikazan na preko 300 filmskih festivala u svetu. Posle ovoga slede angažovanja na različitim multimedijalnim projektima za kompanije (2001. osniva kompaniju Čekpointmidija AG (eng. Checkpointmedia AG), čiji je izvršni direktor i nastavlja produciranje filmova pri svojoj kompaniji „Virgil Widrich Film- und Multimediaproduktionen G.m.b.H“. Zajedno sa drugim filmskim stvaraocima, 2001. osniva „Amour Fou Film“ sa posebnom pažnjom usmerenom na umetničke filmove mladih režisera.

Vidrih 2004. biva u sastavu žirija festivala Ars Elektronika u Lincu, a zatim postaje predsednik Austrijske asocijacije filmskih režisera, gde ostaje do 2007. godine. Od 2007. do 2010. godine, Virgil Vidrih u ulozi profesora predaje na klasi „Digitalna umetnost“ (eng. Digital Arts) na Univerzitetu primenjenih umetnosti u Beču. Od 2010, glavni je profesor postdiplomskog, master programa „Umetnost i nauka“ (eng. Art & Science).

Izložbe[uredi | uredi izvor]

  • 2006: Virgil Vidrih kreira instalacije kompjuterskih animacija za obnovljenu Mocartovu kuću (nem. Mozarthaus) u Beču.
  • 2008: 12 umetnička rada Virgila Vidriha i njegovih studenata sa smera „Digitalna umetnost“ izložene su na Esens 08 (eng. „Essence08“) u Muzeju primenjene umetnosti u Beču.
  • 2009: Virgil Vidrih u ulozi je umetničkog direktora izložbe „Linz. City in Luck“ u muzeju Nordiko u okviru tadašnje Evropske prestonice kulture.
  • 2009: 10 umetnička rada njegovih studenata sa „Digitalne umetnosti“ izložene su na „Essence10“ u bečkom Kunstlerhausu.
  • 2010: Virgil Vidrih umetnički je direktor izložbe 90 Godina salcburškog festivala (nem. „90 Jahre Salzburger Festspiele“) u Salcburškom Muzeju.
  • 2011: Umetnički je direktor izložbe „svet parametara – parametri za svaku ili nijednu stvar“ (eng. „parameter{world} - parameters for every or no thing”) master programa „Umetnost i nauka“ na Univerzitetu primenjenih umetnosti u Beču.
  • 2012: Umetnički radovi njegovih studenata sa smera „Umetnost i nauka“ izloženi su na izložbi Esens 12 (eng. „Essence12“) u bečkom Kunstlerhausu.

Pozorišni rad[uredi | uredi izvor]

  • 2012: Koncept (u saradnji sa Martinom Haselbokom (Martin Haselböck) i Frankom Hofmanom (Frank Hoffman), scenografija, vizuelni efekti i filmske projekcije za „Nove anđele“ (eng. „New Angels“), premijerno prikazane 9. novembra 2012. u Nacionalnom teatru u Luksemburgu.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

  • 1980: Moj kućni život (AUT) 6 min. (Dokumentarni film o jednoj staroj kući)
  • 1980: Prženo meso (AUT) 11 min. (Kriminalni triler o ubistvu žene u restoranu)
  • 1980: 3 puta Ulf (AUT) 12 min. (Animirani film u kom se crv i mali čovek nalaze u bekstvu od uništavanja okoline)
  • 1982: Monstrum u Salcburgu (AUT) 12 min. (Animirani film u kom monstrum divlja kroz Salcburg)
  • 1983-1985: Duh vremena (AUT) 112 min. (Film urađen kroz više različitih žanrova)
  • 1998: : tx-transform (AUT) 5 min. (Eksperimentalni animirani film urađen nizom intrigantnih tehnika)
  • 2000: Svetlije od meseca (nem. Heller als der Mond) (Evropa) 88 min. (Komedija o strancu u Beču)
  • 2001: Fotokopirnica (eng. Copy Shop) (AUT) 12 min. (Čovek koji se fotokopira dok ne ispuni ceo svet)
  • 2001: Levo-desno (nem. LinksRechts) (AUT/FRA) 4 min. (Intervjui na temu „Levo i desno u politici“)
  • 2003: Brzi film (eng. Fast Film) (AUT/LUKS) 14 min. (Animirani film u tehnici štampanih filmskih scena na papirnim otpacima koje zajedno opisuju akcionu priču)
  • 2011: „make/real“ (AUT), 5 min. (Film je urađen od nađenog filmskog materijala za izložbu „Robot Dreams“ prikazan u Muzeju Tingeli u Bazelu i u Kunsthausu u Gracu)
  • 2011: „warning triangle“ (AUT), (Film je urađen od nađenog filmskog materijala za izložbu „Fetisch Auto. Ich fahre, also bin ich.“ prikazan u Muzeju Tingeli u Bazelu)
  • Od 2008: Razvoj projekta za sledeći dugometražni film Virgila Vidriha „Noć hiljadu sati“ (nem. „Die Nacht der tausend Stunden“). Od 2011. razvoj projekta za dugometražni animirani film pod nazivom „Micromeo“, scenario u saradnji sa Žan-Klodom Karijerom (Jean-Claude Carrière).

Nagrade (izbor)[uredi | uredi izvor]

za Svetlije od meseca (nem. Heller als der Mond) (Evropa 2000.):

  • Nagrada za scenario grada Salcburga za najbolji scenario (1997.)
  • „Jean Carment“ nagrada za Larsa Rudolfa - Angers European First Film Festival (2000.)
  • „Laser Vidéo Titres” nagrada - European First Film Festival (2000.)

za Kopirnicu (eng. Copy Shop) (AUT 2001):

  • Nominacija za oskara 2002. u kategoriji kratkog filma Akademije filmskih umetnosti i nauka
  • Prix de la meilleure création sonore / Najbolja muzika i dizajn zvuka - Festival du Court-Métrage de Clermont-Ferrand (26. januara 2001 – 3. februara 2001.)
  • Najbolji eksperimentalni kratki film – Toronto – Međunarodni festival kratkog filma (6. juna 2001 – 10. juna 2001.)
  • Kodak nagrada – Nagrada žirija za kratki film – Pućon 2001 – Međunarodni festival filmske fantastike (12. jula 2001 – 20. jula 2001.)
  • Nagrada žirija IMAGO 2001 – Kovilja, Portugal (25. septembra 2001 – 30. septembra 2001.)
  • Silberne Taube – Lajpcig 2001 – 44. Međunarodni filmski festival (16. oktobra2001 – 21. oktobra2001.)
  • Najbolji kratki film – Ljeida 2001 – inCurt (7. novembra 2001 – 11. novembra 2001.)
  • Najbolji eksperimentalni film – Shorts International Film Festival New York 2001 (12. novembra 2001 – 15 novembra 2001.)
  • 1. Comunidad de Madrid nagrada– Najbolji film – Madrid – Semana de cinema eksperimental (16. novembra 2001 – 23. novembra 2001.)
  • Najbolji kratki film – Barcelona L'alternativa 01 (16. novembra 2001 – 24. novembra 2001.)
  • Best Of Festival – Boston Underground Film Festival (20. februara 2002 – 24. februara 2002.)
  • Prix des télévisions européennes — Brisel 02 – Fantazije, trilera i naučne fantastike (15. marta 2002. – 30. marta 2002.)
  • Specijalna nagrada – Hirošima 2002 – Međunarodni festival animacije (22. avgusta 2002 – 26. avgusta 2002.)
  • Najbolji eksperimentalni film – Solun 02 - Panorama of Ind. Film and Video Makers (14. oktobra 2002 – 21. oktobra 2002.)
  • Specijalna nagrada žirija – Međunarodni teheranski festival animacije (23. februara 2003 – 27. februara 2003.)

za Brzi film (eng. Fast Film) (AUT/LUKS 2003):

  • Oficijelna selekcija kanskog festivala (2003) (nominacija)
  • Najbolji animirani kratki film (C.O.R.E. Digital Pictures Award) – Worldwide Short Film Festival, Toronto (2003)
  • Grand Prix za animaciju (Grande Prémio Animação) - Festival Internacional de Curtas Metragens de Vila do Conde, Portugal (2003)
  • Najbolji eksperimentalni kratki film – 52. Međunarodni filmski festival Melburn (2003)
  • Nagrada publike - Bearded Child Film Festival, Grand Rapids, Minesota / Bolder, Kolorado SAD (2003)
  • Najmaštovitiji film – Odense filmski festival, Odense (2003)
  • High Risk Award – Fanatoche – 4. Međunarodni filmski festival za animaciju, Cirih (2003)
  • Najbolji eksperimentalni film - Panorama of Independent Film & Video Makers, Solun (2003)
  • Najinovativniji kratki film – Međunarodni filmski festival u Lajpcigu za dokumentarne i animirane filmove (2003)
  • Grand Prix – Upsala festival kratkometražnog filma (2003)
  • Premio de la Comunidad de Madrid a la Mejor Película — Semana de Cine Experimental de Madrid (2003)
  • Onda Curta, 2. nagrada i specijalna nagrada žirija – Sinanima, Portugal (2003)
  • Innova Award – Animadrid, Španija (2003)
  • Nagrada filmskih kritičara – Animafest Zagreb (2004)
  • ASIFA Korea nagrada za najbolji eksperimentalni film [SICAF] (2004)
  • Cartoon d'or — najbolji animirani film, Forum Galicia (2004)
  • Takođe je bio uključen u “Animation Show of Shows”.

Za kompaniju „checkpointmedia AG“:

  • Septembar 2006: Nacionalna nagrada za „Mocartovu kuću“ u Beču u kategoriji „kultura i zabava“ i nagrada u kategoriji „javno informisanj i usluge“ za „Centar za posetioce austrijskog parlamenta“.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]