Vladimir Pop-Tomov
Vladimir Pop-Tomov | |
---|---|
Datum rođenja | 27. januar 1890. |
Mesto rođenja | Belica, Osmansko carstvo |
Datum smrti | 1. maj 1952.62 god.) ( |
Mesto smrti | Sofija, Bugarska |
Vladimir Pop-Tomov (Belica, 27. januar 1890 — Sofija, 1. maj 1952) bio je bugarski i makedonski revolucionar, političar, pravnik, publicista i novinar.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1890. godine u Belici (Pirinska Makedonija). Završio je pedagošku školu u Seru 1911, a 1912. je postao član Bugarske socijaldemokratske partije (tesni socijalisti). Tokom Prvog svetskog rata služio je kao potporučnik u bugarskoj vojsci.[1]
Nakon propasti komunističkog Septembarskog ustanka u Bugarskoj 1923. godine, emigrirao je u Jugoslaviju, a 1924. u Bugarskoj osuđen na smrt u odsustvu. Godine 1925. bio je jedan od osnivača VMRO (ujedinjene) i njen politički sekretar, te glavni urednik lista „Makedonsko delo“ do 1933. godine.
Otišao je u Moskvu 1934, gde je postao član Svesavezne komunističke partije (boljševika). U Bugarskoj je u odsustvu 1936. osuđen na 12.5 godina zatvora.[2]
Pop-Tomov je 1943, zajedno s Dimitrom Vlahovim, iz makedonskog nacionalnog korpusa bio predložen za člana Prezidijuma AVNOJ-a, ali je, za razliku od Vlahova, odbio ponudu.
Vratio se u Bugarsku 1944. i postao član Centralnog komiteta i Politbiroa BKP. Bio je glavni urednik lista „Rabotničko delo“, organa BKP. Opredelio se za Rezoluciju Informbiroa, prihvativši zvanično stajalište BKP o makedonskom nacionalnom pitanju.
Od 1949. do 1950. bio je ministar spoljnih poslova Bugarske, a od 1940. do smrti 1952. godine potpredsednik Saveta ministara Bugarske.