Volfgang Šnajderhan (violinista)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Volfgang Šnajderhan
Datum rođenja28. maj 1915
Mesto rođenjaBečAustrougarska
Datum smrti18. maj 2002
Mesto smrtiBečAustrija

Volfgang Eduard Šnajderhan (28. maj 1915 — 18. maj 2002) bio je austrijski klasični violinista.[1]

Detinjstvo i rani muzički počeci[uredi | uredi izvor]

Šnajderhan je rođen u Beču. Nakon kratkog studiranja sa Otakarom Ševčikom u Piseku,[2] svoje školovanje nastavlja sa Juliusom Vinklerom u rodnom Beču. Već sa deset godina pokazuje svoj talenat, te javno izvodi Bahovau Šansonu u D-molu. Sledeće godine debitirao je i u Kopenhagenu svirajući Mendelsonov Koncert za violinu. Neko vreme živio je u Engleskoj, tačnije od 1929. godine, gde je viđan u društvu umetnika kao što su Marija Erica, Fiodor Ivanovič Čaljapin, Jan Kipura i Pol Robeson.[2]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Odmah po povratku u Beč postaje prvi koncertni majstor Bečkog simfonijskog orkestra od 1933. do 1937. godine, a od 1937. do 1951. godine[2] predvodio je i Bečki filharmonijski orkestar. Međutim, nikada se potpuno nije odrekao svoje solističke karijere. Tako već 1947. godine nastupa kao solista na bečkoj premijeri Elgarovog Koncerta za violinu.

Karijeru je upotpunio i formiranjem gudačkog kvarteta.[2] Nakon Kulenkampfove smrti 1948. godine Šnajderhan postaje deo poznatog klavirskog trija sa Edvinom Fišerom i Enrikom Majnardijem.

U septembru 1952. godine napravio je svoje referentne Nemačke gramofonske (engl. Deutsche Grammophon) snimke svih deset Betovenovih violinskih sonata sa Vilhelmom Kempfom u Beču.

Bio je i nastavnik u Salcburgu, Beču i Lucernu. Godine 1956. osnovao je Luzernske gudače zajedno sa Rudolfom Baumgartnerom. Dok 1959. godine premijerno izvodi Concerto funebre njegovog prijatelja Karla Amadeusa Hartmana.

Porodica i kraj života[uredi | uredi izvor]

Šnajderhan je bio oženjen sopranistom Irmgard Sifridom od 1948. do smrti 1988. godine; zajedno su imali tri ćerke, uključujući glumicu Monu Sifrid (rođenu 1957. godine).[3]

Umro je u rodnom Beču 2002. godine u 86. godini života. Njegov nećak, nazvan po njemu, Volfgang Šnajderhan, bio je načelnik štaba nemačkog Bundesvera od 2002. do 2009. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ NY Times
  2. ^ a b v g „Wolfgang Schneiderhan”. Daily Telegraph. London. 23. 5. 2002. Arhivirano iz originala 24. 5. 2012. g. Pristupljeno 9. 2. 2008. 
  3. ^ IMDb

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]