Pređi na sadržaj

Vrste elektronske trgovine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Postoji veliki broj vrsta elektronske trgovine. Neki tipovi e-trgovine su: biznis prema potrošaču (B2C), potrošač prema biznisu (C2B), biznis prema biznisu (B2B), potrošač prema potrošaču (C2C) i biznis prema vladi (B2G).[1]

B2C[uredi | uredi izvor]

Biznis prema potrošaču (B2C) je najčešći model e-trgovine. Bavi se elektronskim poslovnim odnosima između preduzeća — i proizvođača i pružalaca usluga — sa krajnjim potrošačima. Mnogi ljudi vole ovaj metod e-trgovine jer im omogućava da kupuju po najpovoljnijim cenama, čitaju recenzije kupaca i često pronalaze različite proizvode kojima inače ne bi bili izloženi u fizičkom maloprodajnom svetu. Ova kategorija e-trgovine takođe omogućava preduzećima da razviju personalizovaniji odnos sa svojim klijentima.[2]

Sve što neko kupi na mreži kao potrošač radi se kao deo B2C transakcije. Proces donošenja odluke o kupovini B2C je mnogo kraći od kupovine između preduzeća (B2B), posebno za artikle koji imaju nižu vrednost, tako da imaju kraći ciklus prodaje. B2C preduzeća stoga obično troše manje marketinških dolara za prodaju, ali takođe imaju nižu prosečnu vrednost porudžbine i manje narudžbi koje se ponavljaju nego njihove B2B kolege. B2C inovatori su iskoristili tehnologiju poput mobilnih aplikacija, izvornog oglašavanja i ponovnog marketinga kako bi plasirali direktno svojim klijentima i olakšali im život u tom procesu. Primeri B2C poslovanja su: Newegg, Overstock.com, Wish, ModCloth, Staples, WalMart, Target, REI, Gap.[3]

Prednosti[uredi | uredi izvor]

Prednosti B2C e-trgovine uključuju:[4]

  • Neograničeno tržište: Tržište je neograničeno, omogućavajući kupcima da istražuju i kupuju kako im odgovara. Možemo da proverimo željeni proizvod od kuće, kancelarije i bilo gde drugde bez ikakvih vremenskih ograničenja. Proizvodi se mogu kupiti iz celog sveta. To predstavlja rušenje međunarodnih barijera, dajući ljudima priliku da kupe proizvode virtuelno;
  • Niži troškovi poslovanja: B2C je smanjio nekoliko poslovnih komponenti uključujući zaposlene, troškove kupovine, potvrde poštom, telefonske pozive, unos podataka i zahtev za otvaranje prodavnica koje postoje u fizičkom stanju. Ovo je smanjilo troškove transakcije za klijente;
  • Olakšana poslovna administracija: Olakšala je evidentiranje zaliha u prodavnicama, otpreme, dnevnika i ukupnih poslovnih transakcija u poređenju sa tradicionalnim metodama poslovne administracije. Ovi proračuni se sada odvijaju automatski. Štaviše, mogu se obezbediti ažuriranja u realnom vremenu, putem kojih se bilo koji problem može označiti;
  • Efikasniji poslovni odnosi: Izgradnja novih i poboljšanih asocijacija sa dilerima i dobavljačima;
  • Automatizacija toka posla: Ovaj proces omogućava isporuku proizvoda na vreme. Štaviše, automatski prilagođava nivoe zaliha i utvrđuje dostupnost lokacije. Uključuje veoma pouzdane sigurnosne sisteme, sa verifikacijom korak po korak, unosom računa i režimom divljenja za brigu o poslovnim transakcijama. Direktna prodaja treće strane je podržana poznatim bankarskim i računovodstvenim funkcijama koje omogućavaju preduzećima da dopru do dobavljača i u skladu sa tim obavljaju interne poslovne transakcije.

Nedostaci[uredi | uredi izvor]

Nedostaci B2C e-trgovine uključuju:[4]

  • Infrastruktura: Iako internet omogućava dostizanje ogromnog međunarodnog skupa kupaca, mnogi još uvek nemaju pristup internetu;
  • Konkurencija: Konkurencija je velika. Postoje određene kompanije koje su uspele da zadrže značajan udeo na tržištu dajući im šansu da opstanu na duge staze. Novi i poboljšani proizvodi moraju se dosledno uvoditi kako bi se obezbedili kupci;
  • Ograničena izloženost proizvoda: Uprkos tome što nagrađuje kupce lakim pristupom i jedinstvenim nivoom fleksibilnosti pri izboru proizvoda, e-trgovina je ograničila izloženost proizvoda za kupce preko interneta. Većina veb lokacija ne bi dozvolila kupcima da odu dalje od glamuroznih slika proizvoda i njihovih opisa u trenutku kupovine proizvoda. To daje potrošačima ideju da e-trgovina podržava „ograničenu izloženost proizvoda“, zbog čega neki proizvodi razočaraju kupce u trenutku isporuke i odmah se šalju kompanijama.

C2B[uredi | uredi izvor]

E-trgovina od potrošača do preduzeća (C2B) je kada potrošač stavlja svoje usluge ili proizvode na raspolaganje kompanijama za kupovinu. Konkurentska prednost modela e-trgovine C2B je u cenama za robu i usluge. Ovaj pristup uključuje obrnute aukcije, u kojima kupci imenuju cenu za proizvod ili uslugu koju žele da kupe. Drugi oblik C2B se javlja kada potrošač pruža preduzeću mogućnost na osnovu naknade da plasira proizvode preduzeća na blog potrošača.[5]

Na primer, prehrambene kompanije mogu tražiti od blogera o hrani da uključe novi proizvod u recept i uradi recenziju za čitaoce svojih blogova. YouTube recenzije mogu biti podstaknute besplatnim proizvodima ili direktnim plaćanjem. Ovo takođe može uključiti plaćeni oglasni prostor na veb lokaciji potrošača. Google Adwords/Adsense je omogućio ovu vrstu odnosa tako što je pojednostavio proces u kojem blogeri mogu biti plaćeni za oglase. Usluge kao što su Amazon Affiliates omogućavaju vlasnicima veb lokacija da zarade novac povezujući se sa proizvodom za prodaju na Amazon. Primeri C2B uključuju: grafičkog dizajnera koji prilagođava logotip kompanije ili fotografa koji snima fotografije za veb lokaciju za e-trgovinu.[2]

C2B model je procvetao u doba interneta zbog lakog pristupa potrošačima koji su „priključeni“ na brendove. Tamo gde je poslovni odnos nekada bio striktno jednosmeran, sa kompanijama koje su pružale usluge i robu potrošačima, nova dvosmerna mreža je omogućila potrošačima da postanu sopstveni biznis. Smanjenje troškova tehnologija kao što su video kamere, visokokvalitetni štampači i usluge veb razvoja daju potrošačima pristup alatima za promociju i komunikaciju koji su nekada bili ograničeni na velike kompanije. Kao rezultat toga, i potrošači i preduzeća mogu imati koristi od C2B modela.

Nedostaci C2B transakcija su u tome što neko mora biti dobro upućen u veb dizajn da bi se kreirao takav veb sajt, a zarađeni iznos je daleko manji od onoga što bi se moglo zaraditi prodajom hipoteke direktno potrošaču umesto toga. Prednosti C2B mogu se izraziti kroz primer: C2B veb lokacija thefreemortgagecalculator.com nudi LendingTree oglas na vrhu stranice. Prednost ovog sajta je u tome što vlasnik ne mora da prodaje hipoteke, da se sastaje sa kupcima ili da plaća svakodnevne troškove poslovanja da bi zaradio novac. Ako LendingTree reklamu koristi posetilac, vlasnik veb lokacije dobija proviziju od LendingTree za potencijalnog klijenta.[5]

B2B[uredi | uredi izvor]

B2B e-trgovina se odnosi na prodaju robe ili usluga između preduzeća preko prodajnog portala na mreži. Dok je ponekad kupac krajnji korisnik, kupac često preprodaje potrošaču. Ova vrsta e-trgovine se obično primenjuje na odnos između proizvođača i veletrgovaca; može dodatno ostati primenjen na odnos između proizvođača ili veletrgovaca i samih trgovaca na malo. Međutim, isti odnos se takođe može javiti između pružalaca usluga i poslovnih organizacija. B2B obično zahteva više rizičnog kapitala i duži ciklus prodaje, ali rezultira višom vrednošću narudžbine i ponovnim kupovinama.[2]

Kako novije generacije budu donosioci odluka u poslovanju, B2B e-trgovina će postati važnija. U 2015. godini, Google je otkrio da su skoro polovina B2B kupaca bili milenijalci — skoro duplo više od iznosa prijavljenih 2012. godine.[6]

Primeri ovog modela su ExxonMobil Corporation, the Chevron Corporation, Boeing i Archer-Daniels-Midland. Ova preduzeća imaju prilagođene platforme za e-trgovinu preduzeća koje rade direktno sa drugim preduzećima u zatvorenom okruženju.[3]

Prednosti[uredi | uredi izvor]

Prednosti B2B e-trgovine uključuju:[4]

  • Pogodnost: Dok kompanije mogu da prodaju preko fizičkih izloga ili obavljaju transakcije telefonom, B2B trgovina se često odvija na mreži, gde kompanije reklamiraju svoje proizvode i usluge, omogućavaju demonstracije i olakšavaju slanje masovnih porudžbina. Prodavci takođe imaju koristi od efikasne obrade porudžbina zahvaljujući ovom modelu digitalne transakcije.
  • Veći profit: B2B kompanije često prodaju svoje artikle u veleprodajnim količinama, omogućavajući kupcima da dobiju dobru ponudu i ređe obnavljaju zalihe. Veći brojevi porudžbina dovode do veće potencijalne prodaje i dodatne zarade za B2B prodavce. U isto vreme, lakoća reklamiranja drugim preduzećima preko B2B veb lokacija može pomoći u smanjenju troškova marketinga i povećanju stope konverzije.
  • Ogroman tržišni potencijal: Od poslovnog softvera i konsultantskih usluga do rasutih materijala i specijalizovanih mašina, B2B prodavci mogu da ciljaju veliko tržište kompanija u različitim industrijama. Istovremeno, oni imaju fleksibilnost da se specijalizuju u oblasti kao što je tehnologija kako bi postali lider u ovoj oblasti.
  • Poboljšana bezbednost: Pošto su ugovori uobičajeni deo B2B trgovine, postoji izvesna sigurnost i za kupce i za prodavce u tome što je manje briga da će jedan platiti, a drugi isporučiti robu kao što je obećano. Pošto se prodaja obično prati digitalno, takođe je sigurnije jer B2B prodavci mogu da prate i prate svoje finansijske rezultate.

Nedostaci[uredi | uredi izvor]

Nedostaci B2B e-trgovine uključuju:[4]

  • Složeniji proces podešavanja: Za početak rada kao B2B prodavca potrebno je raditi na pronalaženju načina da pridobijete klijente koji ostaju posvećeni i prave dovoljno velike porudžbine. Ovo često zahteva temeljno istraživanje za oglašavanje potencijalnim preduzećima, postavljanje prilagođenog sistema naručivanja i brzo prilagođavanje kada je prodaja nedovoljna;
  • Ograničenja prodaje: Iako B2B kompanije mogu mnogo da prodaju, one propuštaju potencijalnu prodaju pojedinačnim kupcima. Manji broj poslovnih kupaca i potreba za pregovaranjem o ugovorima mogu postaviti određena ograničenja na profit, posebno kada kompanija izgubi ključne kupce u odnosu na druge konkurente;
  • Potreba da se B2B prodavci ističu: U isto vreme, B2B tržište ima mnogo kompanija koje se takmiče i prodaju slične proizvode i usluge. Prodavci često moraju da smanje cene i pronađu posebne načine da privuku pažnju kompanija da bi uspeli na tržištu;
  • Potrebno je posebno iskustvo u naručivanju: B2B kompanije koje prodaju onlajn moraju da ulože mnogo truda u dizajniranje veb stranice i sistema naručivanja koji kupci smatraju lakim za korišćenje. To znači jasno predstavljanje informacija o proizvodima i uslugama, nuđenje onlajn demonstracija ili konsultacija i korišćenje obrazaca za porudžbinu sa odgovarajućim opcijama za količine i bilo koje potrebno posebno prilagođavanje.
  • Složen proces plaćanja: B2B rešenja za plaćanje na mreži su dugotrajna i skupa za obe strane. Kupca treba proveriti kreditnu sposobnost, često će pregovarati o uslovima plaćanja i trgovačkim popustima, a preduzeće će morati ručno da kreira prilagođenu fakturu.

C2C[uredi | uredi izvor]

Od potrošača do potrošača (C2C), ili od kupca do kupca, predstavlja tržišno okruženje u kojem jedan kupac kupuje robu od drugog kupca koristeći posao ili platformu treće strane da bi olakšao transakciju.[7]

U ovom slučaju, platforma treće strane obično zarađuje svoj novac naplaćivanjem naknada za transakcije ili listing. Ova preduzeća imaju koristi od samostalnog rasta motivisanih kupaca i prodavaca, ali se suočavaju sa ključnim izazovom u kontroli kvaliteta i održavanju tehnologije. Još jedna prednost kupaca je konkurencija za proizvode. Kupci često mogu pronaći predmete koje je teško pronaći na drugom mestu. Takođe, marže mogu biti veće od tradicionalnih metoda određivanja cena za prodavce jer postoje minimalni troškovi zbog odsustva trgovaca na malo ili veliko.

Otvaranje C2C lokacije zahteva pažljivo planiranje. Primeri C2C uključuju Craigslist i eBay. koji su pioniri ovog modela u ranim danima interneta. Generalno, transakcije u ovom modelu se dešavaju preko onlajn platformi (kao što je PayPal), ali se često sprovode pomoću mreža društvenih medija (npr. Facebook marketplace) i veb lokacija (Craigslist).[7]

Prednosti[uredi | uredi izvor]

Prednosti C2C uključuju:[4]

  • Dostupnost: Uvek je dostupan tako da potrošači mogu da kupuju na zahtev;
  • Veb lokacije se redovno ažuriraju;
  • Veća profitabilnost: Potrošači koji prodaju proizvode direktno drugim potrošačima mogu postići veći profit;
  • Niski troškovi transakcije: Prodaja preko onlajn platformi je mnogo jeftinija od troškova koji nastaju zbog posedovanja fizičkog prostora u prodavnici;
  • Direktan odnos: Kupci mogu direktno da kontaktiraju prodavce bez potrebe da idu preko posrednika.

Nedostaci[uredi | uredi izvor]

Nedostaci C2C uključuju:[4]

  • Plaćanje može biti manje bezbedno;
  • Bezbednosni problemi: može doći do krađe zbog prevaranta koji se lažno predstavljaju kao poznate C2C sajtove;
  • Nedostatak kontrole kvaliteta proizvoda.

B2G[uredi | uredi izvor]

Biznis prema vladi (B2G) odnosi se na sve transakcije između kompanija i javnih uprava ili vladinih agencija. Vladine agencije koriste centralne veb stranice za trgovinu i razmenu informacija sa različitim poslovnim organizacijama. Ovo je oblast koja uključuje mnoge usluge, posebno u oblastima kao što su socijalno osiguranje, zapošljavanje i pravni dokumenti.

Preduzeća koja su navikla na interakciju sa drugim preduzećima ili direktno sa potrošačima često nailaze na neočekivane prepreke kada rade sa vladinim agencijama. Slojevi regulative mogu naštetiti ukupnoj efikasnosti procesa ugovaranja, i stoga vladama obično treba više vremena nego privatnim kompanijama da odobre i počnu rad na datom projektu.

Iako preduzeća mogu otkriti da vladini ugovori uključuju dodatnu papirologiju, vreme i proveru, postoje prednosti u pružanju dobara i usluga javnom sektoru. Vladini ugovori su često veliki i stabilniji od analognog rada u privatnom sektoru. Kompaniji sa istorijom uspešnih državnih ugovora obično je lakše da dobije sledeći ugovor. Jedan primer B2G modela je Accela, softverska kompanija koja obezbeđuje vladina softverska rešenja i javni pristup državnim uslugama za izdavanje dozvola, planiranje, licenciranje, javno zdravstvo, itd.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „6 Types of Ecommerce Business Models You Need To Know (2019)” (na jeziku: engleski). 2019-07-03. Pristupljeno 2024-01-26. 
  2. ^ a b v „What are the different categories of e-commerce? - Numinix Blog”. www.numinix.com. Pristupljeno 2024-01-26. 
  3. ^ a b „10 Types of Ecommerce Business Models That Work In 2024” (na jeziku: engleski). 2020-01-11. Pristupljeno 2024-01-26. 
  4. ^ a b v g d đ „Advantages & Disadvantages of B2B”. Bizfluent (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-26. 
  5. ^ a b „What Is a C2B Business Model? - businessnewsdaily.com”. Business News Daily (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-26. 
  6. ^ „SSS 2020 Author Index”. IEEE. 2020: 7—8. ISBN 978-1-7281-4316-3. doi:10.1109/SSS47320.2020.9174207. 
  7. ^ a b „What Is C2C? How Does the Customer-to-Customer Model Work?”. Investopedia (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-26.