Pređi na sadržaj

Vrt Senefera

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vrt Senefera (kopija Ipolita Rozelinija)[1]
Legenda Vrta Senefera (objašnjenje u tekstu).

Vrt Senefera je prikaz vrta u grobnici TT96, (nazvanoj i "Grobnica vinograda") tebanske nekropole nasuprot Luksora. U grobnici je sahranjen Senefer „gradonačelnik grada“ (Tebe) i „nadzornik ambara i polja, vrtova i stoke Amuna“ za vreme vladavine Amenhotepa II iz 18. dinastije. Prikaz je danas u lošem stanju, ali zahvaljujući vernoj kopiji koju je 1832. godine napravio Ipolito Rozelini (Ippolito Rosellini, 1800-1843) može se dobiti jasna predstava o vrtu.[2]

Specifičnost prikaza egipatskih vrtova i vila[uredi | uredi izvor]

Planove kuća i okućnica na egipatskim slikama nije lako razumeti bez dodatnih objašnjenja. Umetnici su hteli da stave na jednu sliku veliki broj korisnih ideja, tako da ih imaju sve u isto vreme, što je dovelo do apsurdnih predstava. Hteli su da vide kuću i spolja i iznutra, prednji i zadnji izgled. Sve ono što je raslo u vrtu, prikazivano je u bočnom izgledu sa različitih strana, u isto vreme. Crteži su delom osnova, a delom projekcije. Ali kad se uzme u obzir ova okolnost, informacije koje se dobijaju su višestruke. Onda je prilično lako razumeti sliku iz grobnice u Tebi.[3]

Opis vrta[uredi | uredi izvor]

Slika iz grobnice predstavlja potpuni plan vile. Vilkinson[4] objašnjava da umetnik želi da predstavi i prostor i vreme. Isti prostor je dat u nekoliko viđenja, a vreme kao sekvenca događanja. Objekti su prikazivani ne kako su viđeni nego po sećanju umetnika.

Kvadratni komad zemlje Seneferovog letnjikovca oivičen je zidom sa ćeramidom, na vrhu (1). Senoviti drvored (2) prati spoljni zid, a kanal (3) prekoputa drvoreda, dodaje osećaj potpune izolovanosti koja dominira celim prikazom. Spreda može da se uđe kroz veliku kapiju (4) i dve manje levo od nje (5). Kroz kapiju ulazi se pravo u kućicu (6), koja je prevelika u odnosu na ostale detalje. Vrata su jedini detalj na fasadi. Nema sumnje da je umetnik želeo da sugeriše da je vlasnik bio vrlo bogat čovek, naglasivši lepotu glavnog ulaza. Put u sredini bio je glavni pristup od kapije ka glavnoj zgradi (7) koja je skrivena daleko u vrtu. Između kapije i kuće, zauzevši ceo središnji prostor, prostirao se vinograd (8). Sastojao se od šest pergola, čiju konstrukciju podržavaju stubovi. Teško je rekonstruisati kuću gospodara, koja je premala na prikazu. Možda je imala prednji hol, kao i većina egipatskih kuća, sa tri sobe i spratom iznad? Sa strane su bile cvetne leje (9), a okolo drvoredi. Ceo gornji vrt je u izukrštan simetričnim pravim drvoredima sikomore (Ficus sycomorus L.)(10), urmi (Phoenix dactylifera L.)(11) i dum palmi (Hyphaene thebaica (L.) Mart.)(12). I u ostatku vrta podjednako je prikazan osećaj za strogu simetriju. Vrt sa svake strane ima po četiri odvojena dela različitih veličina presečena zidovima. Dva od njih su verovatno voćnjaci (13). Postoje još dva drvoreda sastavljena od sve tri vrste stabala, posađena uz bočne zidove i odvojena niskim zidom. Pored drvoreda su dva mala atraktivna otvorena paviljona (14) s cvetnim lejama ispred. Oni gladaju na pravougaone bazene, koji su oivičeni travnjakom (15). U vodi su lelujavi lotosi i patke koje plivaju. Dva slična bazena, ali rotirana za 90o, su bliže prednjem delu. [5]

Karakteristike vrta[uredi | uredi izvor]

Osnovne karakteristike ovog vrta su:

  1. kvadratni plac oivičen visokim zidom,
  2. kuća skrivena od pogleda u hladovini stabala oživljena bazenima sa vodenim pticama i zelenim obodom,
  3. vinograd u sredini i drveće različitih vrsta u drvoredima.

Ako se pogleda lep i pravilan plan, fina izmena stabala, posađenih uz pažljivo promišljanje, elegantne forme ukopanih bazena, znalački raspoređeni objekti, sa divljenjem se prepoznaje formalni vrt u razvijenom obliku na samom pragu istorije. Ritam, simetrija, i srećna kombinacija elegancije i utilitarnosti - spoj često poželjan u kasnijim epohama - ovde je u potpunosti dostignut, a sa njim i uživanje u mirnom zajedništvu sa prirodom, izražavajući smisao za lepo u urednosti. Osim toga postoji tendencija za razdvajanjem pojedinih delova – šema koja se često sreće u kasnijim vremenima. Sledeća prijatna osobina je potpuna nadmoć vrta, u odnosu na koji su svi objekti, uključujući i kuću za stanovanje, podređeni.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Digital Collections, The New York Public Library. „(still image) Immagine di un giardino., (1832 - 1844)”. The New York Public Library, Astor, Lenox, and Tilden Foundations. Pristupljeno 22. 3. 2020. 
  2. ^ a b Turner, T. (2005): Garden History: Philosophy and Design 2000 BC - 2000 AD. New York
  3. ^ Grbić, M. (2015): Istorija vrtne umetnosti. Univerzitet u Beogradu. Beograd. ISBN 978-86-7299-227-4
  4. ^ Wilkinson, A. (1998): The Garden in Ancient Egypt. London, Rubicon Press
  5. ^ Gothein, M. L. (1928): A History of Garden Art. J M Dent and Sons, London and Toronto