Galina Maksimović
Galina Maksimović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 20. septembar 1993. |
Mesto rođenja | Zrenjanin, Jugoslavija sada Srbija |
Zanimanje | dramaturškinja |
Umetnički rad | |
Najvažnija dela | Tramvaj zvani samoća ...I ostali |
Galina Maksimović (Zrenjanin, 20. septembar 1993) srpska je feministička aktivistkinja, dramaturškinja i književnica.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Diplomirala je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti.[2]
Tokom 2018. godine pokrenula je neformalnu grupu Filmski raspust u Zrenjaninu u okviru koje je sugrađanke podučavala čitanju filma i pisanju filmskih kritika.[2]
Pored pozorišta, radila je kao filmska kritičarka, dramaturškinja/dramska autorka na nekoliko predstava i performansa, prevoditeljka.
Od 2019. godine radi u Rekonstrukcija Ženski fond[3] kao programska koordinatorka programa.
Jedna je od osnivačica Kino kluba Zrenjanin.[2]
Godine 2021. bila je jedna od finalistkinja konkursa Trgni se! Poezija! izdavačke kuće Treći trg sa rukopisnom zbirkom „Devojčice za revolucije”.
Aktivizam[uredi | uredi izvor]
Posvećena je feminističkom/levom aktivizmu u različitim oblicima.
Od oktobra 2019. godine radi kao koordinatorka fonda gde je zadužena za rad sa partnerskim grupama koje fond podržava. Vodi programe koji su posvećeni dodeli grantova i aktivno učestvuje u terenskom radu, širenju i razvoju feminističkog pokreta, zajedničkom radu sa aktivistkinjama i aktivistima i stvaranju (MEL)-a za rad kolektiva i fondova. Na međunarodnom nivou aktivno sarađuje sa inicijativama sestrinskih fondova i mreža saveznika, kao što su Prospera INFW, Foundations for Peace Network, #ShiftThePower pokret.
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- The best young critic, nagradu dodelila AltCine Athens[4]
- Za dramu Tramvaj zvani samoća sa koleginicama dobija Nagradu „Josip Kulundžić” Fakulteta dramskih umenosti.
Dela[uredi | uredi izvor]
- Tramvaj zvani samoća, koautorka, Teatar Vuk, 2017.[5]
- Treznilište (po dramskim tekstovima Nikolaja Koljade; Teatar „Vuk“, režija Stevan Bodroža), 2017.[6]
- ... I ostali, koautorka, Teatar Vuk, 2018.[7]
- Romeo i Julija, dramaturškinja DADOV 2018.
- Strah od leptira, dramaturškinja, Teatar Vuk, 2019.[8]
- Paša i vukovi, dramaturškinja, Eckermann, 2020.[9]
- Devojčice za revolucije, 2020/2021.[10]
- Manja, koautorka, 2023.[11]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Galina Maksimović”. čovjek-časopis (na jeziku: engleski). 2021-12-08. Pristupljeno 2023-12-29.
- ^ a b v „Omladinsko pozorište DADOV”. dadov.rs. Pristupljeno 2021-11-17.
- ^ „Radni tim”. Rekonstrukcija Ženski fond (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-12-29.
- ^ „The Awards 2015 - 2016”. altcineaction (na jeziku: engleski). 2016-01-25. Pristupljeno 2023-12-29.
- ^ „Kreativna zanimanja opstaju”. Nedeljnik Vreme. Arhivirano iz originala 08. 11. 2021. g. Pristupljeno 2021-11-25.
- ^ „Teatar Vuk | TREZNILIŠTE” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-29.
- ^ „Teatar Vuk | … I OSTALI” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-29.
- ^ „Teatar Vuk | STRAH OD LEPTIRA” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-29.
- ^ Maksimović, Galina (2020-04-30). „Paša i vukovi - Eckermann” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-12-29.[mrtva veza]
- ^ „dž”. čovjek-časopis (na jeziku: engleski). 2021-12-23. Pristupljeno 2023-12-29.
- ^ Koncarevic, Nikola (2023-06-23), Manja, Nevena Nerandzic, Milos Vojnovic, Tanja Pjevac, Apollon, Pristupljeno 2023-12-29