Gezamtkunstverk

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hotel Tasel u stilu Secesije

Gezamtkunstverk (nem. Gesamtkunstwerk; prevedeno kao totalno delo umetnosti,[1][2] totalna umetnost, sveukupna umetnost, sveobuhvatna umetnost, univerzalno delo umetnosti, sinteza umetnosti, idealno delo umetnosti) umetničko je delo koje koriste sve ili mnoge umetničke forme, ili ima aspiraciju da to uradi. Termin je nemački ali je usvojenu u mnogim jezicima na polju estetike.

Prvi put je korišćen on strane nemačkog pisca i filozofa Karla Trandorfa (Karl Friedrich Eusebius Trahndorff) u eseju 1827 godine.[3] Nemački kompozitor Rihard Vagner koristio je termin u dva eseja 1849 godine. i termin je posebno asociran sa njegovim estetskim idealima.[4] Ne zna se da li je Vagner bio upoznat sa Trandorfim esejom.

U 20. veku se primenjuje na arhitekturu, a neki su pokušali da ga primene i na kinematofrafiju.

Pre Vagnera[uredi | uredi izvor]

Neki elementi opere, tražeći "klasičniju" formulu, počeli su krajem 18. veka. Nakon dugotrajne dominacije opera seria, and the da capo aria, pokret je počeo da unapređuje libretiste i kompozitore u odnosu na pevače i da vrati dramu intenzivnijem i manje moralističkom fokusu. Ovaj pokret, "reforma opere" je prvenstveno povezan sa Kristof Vilibald Glukom i Ranijeri de' Kalzabiđijem. Teme u operama od strane Gluka u saradnji sa Kalzabiđijem nastavljaju se kroz opere Karl Marija fon Veber, sve dok Vagner nije odbacio italijansku bel kanto tradiciju i francusku "operu spektakla", razvijajući sebi svojstvenu uniju muzike, drame, pozorišnih efekata i ponekad plesa.

Međutim, ovi trendovi su se razvili slučajno, a ne kao odgovor na specifičnu filozofiju umetnosti. Vagner, koji je prepoznao Glukove reforme i divio se Veberovim radovima, želeo je da konsoliduje svoje poglede, prvobitno, kao deo svojih radikalnih društvenih i političkih stavova kasnih 1840-ih. Pre Vagnera, drugi koji je izrazio ideje unije umetnosti, poznata tema među nemačkim romantičarima, je Trandorf u čijem se eseju reč prvi put i pojavljuje, a i samo ime eseja je slikovito "Estetika, ili teorija o filozofiji umetnosti". Drugi koji su pisali o sintezi umetnosti uključuju Gotfrid Lesinga, Ludviga Tikaa i Novalisa.[5] Karl Marija fon Veber entuzijastično opisuje E. T. A Hofmanovu operu Undine (1816) kao „umetnički rad koji je sam po sebi kompletan, u kojem se delimični doprinosi srodnih i sarađujućih umetnosti stapaju, nestaju i u nestajanju, nekako formiraju novi svet“.[6]

Vagnerove ideje[uredi | uredi izvor]

Vagner koristi termin Gezamtkunstverk u samo dve prilike, u esejima "Umetnost i revolucija" i "Umetnost budućnosti" koje je napisao 1849 godine[7] gde govori o svom idealu o ujedinjenju svih umetnosti preko pozorišta.[8] U ovim esejima takođe koristi mnoge slične izraze kao 'konzumirajuća umetnost budućnosti', 'integrisana drama' i često koristi izraz 'Gesamtkunst'.[5] To delo umetnosti bi bilo najjasniji i najprefinjeniji izraz narodnih priča i legendi.

Vagner je mislio da su grčke tragedije Eshila najbolji primer umetničke sinteze (i ako su imale svoje mane), a ta sinteza je pokvarena od strane Euripida. Vagner je mislio da su umetnosti sve do tada (1850-e) išle dalje i dalje od ideale, rezultirajući u katastrofama Velika opera. Vagner je verovao da su ta dela slavila bravura pevanje, pozorišne efekte i besmislene zaplete. U "Umetnost i revolucija" Vagner koristi termin Gezamtkunstverk u kontekstu grčke tragedije. U "Umetnost budućnosti" koristi reč kao svoj do tada još neostvaren ideal.

U opširnoj knjizi "Opera i drama" razrađuje ove ideje dalje, opisujući detaljno ideju unije opere i drame(kasnije nazvanu muzička drama, i ako se Vagner protivio tom opisu) u kome su individualne umetnosti potčinjene zajedničkoj svrsi.

Vagnerova opera Prsten Nibelunga, a posebno delovi Rajnsko zlato i Valkira prestavljaju najbliže koliko je on ili bilo ko drugi, došao do realizacije ovih ideala.[9] On sam će se kasnije udaljiti od ideala i pisaće više u operskom stilu.[10]

U arhitekturi[uredi | uredi izvor]

Dvorac Stokle, 1905-1911

Neki pisci u arhitekturi su koristili termin Gezamtkunstverk da označe okolnosti u kojima je arhitekta odgovoran za dizajn i/ili nadgledanje celokupne zgrade: fasada, acesoari, nameštaj i pejzažna arhitektura.[11] Teško je reći kada je termin prvi put upotrebljen sa staništa zgrade i njenih sadržaja (termin nije korišćen u ovom kontekstu pre 20. veka). Već u Renesansi, umetnici kao Mikelanđelo nisu videli jasnu podelu između svojih komisija u arhitekturi, enterijeru, skulpturi, slici pa čak i inžerenskim poslovima. Istoričar Robert L. Delevoj je tvrdio da Secesija, predstavlja suštinski dekorativni trend koji je zasnovan na ideju arhitekturalnog gezamtkunstverka.[12]

Međutim, dokazi o kompletnim enterijerima koji predstavljaju koncept gezamtkunstverk mogu se videti još pre 1890-ih. Među arhitektima u 18. i 19. veku dolazilo je do trenda da kontrolišu svaki aspekt arhitektonske komisije. Osim što su bili odgovorni za arhitekturu, pokušali su da prošire svoju ulogu i na dizajniranje (ili barem proveru) svakog aspekta unutrašnjeg rada. To je obuhvatalo ne samo unutrašnje arhitektonske karakteristike već je prošireno i na dizajn[13] tepiha, nameštaja, tapeta, itd. Robert Adam and Avgust Pugin su primeri ovog trenda i pokušaja da stvori harmonija, u nekim slučajevima to je uključivalo čak escajg, porcelan, staklo, itd.

Kuća majolika i Kuća medaljona od strane Oto Vagnera su sjajan primer totalne umetnosti,[14] ali i Josif Hofmanov Dvorac Stokle gde je čak i moda ukućana uzeta u obzir i dizajnirana je u odgovarajućem stilu.[15] Dvorac predstavlja najznačajnije delo totalne umetnosti koju je kreirala Bečka radionica.[16]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Millington 1992.
  2. ^ Warrack.
  3. ^ Trahndorff (1827), Ästhetik oder Lehre von Weltanschauung und Kunst
  4. ^ „Richard Wagner's Concept of the ‘Gesamtkunstwerk. Interlude.hk (na jeziku: engleski). Pristupljeno 8. 5. 2016. 
  5. ^ a b Millington 1992
  6. ^ Strunk 1965, str. 63.
  7. ^ Wagner 1993, str. 35, where the word is translated as 'great united work'. pp. 52 where it is translated as 'great unitarian Art-work'; and p. 88 (twice) where it is translated as 'great united Art-work'.
  8. ^ Warrack (n.d.), Gesamtkunstwerk is incorrect in saying that Wagner used the word only in "The Artwork of the Future"
  9. ^ Grey 2008, str. 86.
  10. ^ Millington 1992, str. 294–95.
  11. ^ Michael A. Vidalis, "Gesamtkunstwerk – 'total work of art'", Architectural Review, June 30, 2010.
  12. ^ Robert L. Delevoy, 'Art Nouveau', in Encyclopaedia of Modern Architecture. Thames & Hudson, 1977.
  13. ^ „Home - GESAMTKUNSTWERK”. GESAMTKUNSTWERK (na jeziku: engleski). Pristupljeno 28. 12. 2017. 
  14. ^ Architecture as Language in the Habsburg Empire and Its Aftermath, 1867-1933.
  15. ^ Intimus: Interior design theory reader. Taylor, Mark, 1955-, Preston, Julieanna. Chichester: John Wiley, 2006.
  16. ^ Hoffmann, August Sarnitz. str 55

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Strunk, Oliver (1965). Source Readings in Music History: The Romantic Era. New York. str. 63. Arhivirano iz originala 2. 5. 2005. g. Pristupljeno 10. 5. 2008. 
  • Bergande, Wolfram: "The creative destruction of the total work of art. From Hegel to Wagner and beyond", in: Ruhl (Ed.): The death and life of the total work of art, Berlin: Jovis, 2014
  • Finger, Anke and Danielle Follett (eds.) (2011) The Aesthetics of the Total Artwork: On Borders and Fragments, The Johns Hopkins University Press
  • Grey, Thomas S. (ed.) (2008) Cambridge Companions to Music|The Cambridge Companion to Wagner, Cambridge University Press.
  • Koss, Juliet (2010) Modernism After Wagner, University of Minnesota Press
  • Millington, Barry, ur. (1992). The Wagner Compendium: A Guide to Wagner's Life and Music. London: Thames and Hudson Ltd. 
  • Roberts, David (2011) "The Total Work of Art in European Modernism", Cornell University Press, Ithaca, NY
  • Karl Friedrich Eusebius Trahndorff|Trahndorff, Karl Friedrich Eusebius (1827) Ästhetik oder Lehre von Weltanschauung und Kunst
  • Wagner, Richard (1993), tr. W. Ashton Ellis The Art-Work of the Future and Other Works. Lincoln and London