Pređi na sadržaj

Genitalna ureaplazma

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Genitalna ureaplazma
Tipovipolno prenosiva bolest, infektivna bolest

Genitalna ureaplazma (lat. ureaplasma urealyticum, ureaplasma parvum), jedan je od mikroorganizma iz porodice mikoplazmi i sastavni deo normalne flore genitalnog trakta većine ljudi. Može se preneti sa majke na dete tokom porođaja ili se prenositi polnim putem.[1]

Smatra se da je prisutna u oko 70% seksualno aktivnih osoba kod kojih ne izaziva nikakve tegobe, sem ako dođe do prekomernog razmnožavanja ureaplazma, Tada nastaje genitalna infekcija koja može da dovede do neplodnosti, kod muškaraca i kod žena.[1]

Takođe se može naći u kulturama u slučajevima inflamatorne bolesti karlice i može doprineti neonatalnoj infekciji i negativnim ishodima porođaja.[2] Da bi se utvrdio pravi etiološki značaj genitalnih mikoplazmi u patogenezi razvoja negativnih posledica po reproduktivno zdravlje žena, potrebno je sprovesti veliki broj multicentričnih randomizovanih kliničkih ispitivanja.[3]

Bračni parovi koji ispolje neplodnost, a žene ponavljanje gubitka trudnoće, bol u maloj karlici, premenstrualne simptome ili simptome vaginalnih infekcija, treba da se testiraju na prisustvo ureaplazme, testom sličnom papanikulau testu, zasnovanom na uzimanjem brisa iz vagine.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Genitalna ureaplazma se primarno prenosi polnim odnosom, jer seksualni partneri mogu (ne znajući za ovu infekciju) iznova prenositi jedan drugom ovaj mikroorganizam.[2] Infekcija su podložnije mlađe žene, koje često menjaju seksualne partnere i ne koriste kondom, kao i žena koje koriste oralnu kontracepciju umesto kondoma.

Ureaplazma je mikroorganizam koji se možepreneti i intimnim kontaktom sa zaraženim telesnim izlučevinama ili predmetima koji su kontaminirani ćelijama i izlučevinama urogenitalnog sekreta (peškiri, veš, posteljina). Može se preneti i u saunama, bazenima, solarijumima, kozmetičkim salonima, pa čak i ordinacijama, i svuda gde higijenski uslovi nisu na zahtevanom nivou.

Mikrobiologija[uredi | uredi izvor]

Ureaplasma urealyticum pripada mikoplazmi, najmanjem živom ćelijski mikroorganizmi (prečnika 0,2 do 0,3 mikrona) koji se odlikuju nedostatkom ćelijskog zida (po čemu je slična virusima). Spada u uslovno patogene bakterije, jer su deo normalne flore donjeg genitalnog trakta žene.[4]

Izraženi polimorfizam jedna je od morfoloških karakteristika ureaplazme. Njen oblik može biti bacilarni, sferni ili filamentozan. Mogu se pojaviti u obliku zvezde ili prstena, kao i u obliku razgranatih štapića.[4]

Sve mikoplazme su asporogene, imaju sposobnost inkapsulacije i uglavnom su nepokretne.

Jedna od njihovih najznačajnijih karakteristika je mnoštvo antigenskih serotipova (koje karakteriše antigenska raznovrsnost), što praktično onemogućava uspostavljanje trajnog imuniteta. Zbog toga su ponovljene infekcije mikrobima iz ove grupe veoma česte.[4]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Simptomu infekcije ureaplazmom postaju manifestni onog momenta kada uzročnici infekcije nadvladaju oslabljeni imuno-sistema (ili oslabljeni odbrambeni mehanizmi organizma). Infekcija ureaplazmom najčešće počinje sa kliničkom slikom uretritisa.

Kada dođe do ispoljavanja simptoma, oni su obično slabo izrađene, a ispoljavaju se kao;

Simptomu infekcije ureaplazmom kod oba pola
Simptomu kod žena Simptomu kod muškaraca[5][6]
  • Pojačan vaginalni sekret
  • Učestalo mokrenje
  • Osećaj peckanja pri mokrenju
  • Bol u predelu genitalija
  • Bol pri mokrenju
  • Otok iznad vagine
  • Napetost i/ili bol u donjem delu stomaka
  • Neprijatnost i bol pri polnom odnosu
  • Nepravilna menstruacija
  • Sekret iz uretre (penisa)
  • Peckanje prilikom mokrenja
  • Otok na vrhu polnog uda
  • Bol u predelu genitalija
  • Crvenilo na polnom organu

U slučaju asimptomatskih infekcija, kod kojih je vaginalni sekret neznatno uvećan, ureaplazma se najčešće otkriva iz vaginalnog brisa, dok se retko nalazi u brisu grlića materice ili uretre. Za razliku od gotovo saprofitnog ponašanja u vagini i delimično grliću materice, naseljavanje uterusa, jajovoda, odnosno širenje infekcije na malu karlicu oslikava njen puni patogeni značaj.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se postavlja na osnovu:[4]

  • izolacije uzročnika iz briseva grlića materice i/ili uretre u odgovarajućim kulturama ili
  • detekcije antitela (serološka dijagnoza).

Danas se najčešće za brzu dijagnostiku koristi metoda „Mycofast” - modifikovana tehnika izolacije uzročnika na tečnim podlogama.

Terapija[uredi | uredi izvor]

S obzirom da ove bakterije nemaju ćelijski zid – a većina antibiotika (npr. penicilini i cefalosporini) deluje na bakterije uništavajući njihov ćelijski zid – lečenje infekcije može biti teže. Samo posebni antibiotici, kao što su eritromicin, flourokinolon ili tetraciklin, mogu biti propisani. Ako ste trudni, za vas će takođe biti prepisan odgovarajući antibiotik.[7]

Sve dok se terapija (oja traje 10 do 14 dana) e završi potrebna je apstinencija od polnih odnosa, inače postoji rizik reinfekcije.

Posledice nelečene infekcije

Ureaplazme su najčešći uzročnik negonokoknog i nehlamidijalnog uretritisa. Postoje naučni dokazi da ureaplazme ogu dovesti do upale bubrega i pluća kod osoba sa oslabljenim imunim sistemom.

Kod žena, nelečena infekcija ureaplazmom može dovesti do poteškoća sa začećem, spontanih pobačaja,prevremenog porođaja, infekcije posteljice.

Kod muškaraca, nelečena infekcija može izazvati smanjenje pokretljivosti i broja spermatozoida, jer se bakterija prilepljuje za spermatozoide i onemogućava proces oplođenja.

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

Neplodnost[uredi | uredi izvor]

Kako je infekcije ureaplazmom najčešće bez simptoma, ona vremenom može dovesti do pojave sterilitete, zbog:

  • bolesti kanalića materice (tube uterine) i ponavljanje spontanih pobačaja kod žena,
  • smanjenu pokretljivost i brojnost sperme kod muškaraca, jer se bakterija prilepljuje uz spermu i blokira oplodnju.

Komplikacije u trudnoći[uredi | uredi izvor]

Ureaplazma (i mikoplazma hominis) koja je pronađena u placenti i/ili endometrijumu (sluzokoži koja sa unutrašnje strane oblaže matericu) povezuje se sa infekcijom, rađanjem mrtvog fetusa, spontanim pobačajem, preranim porođajem i manjom nego što je normalno masom novorođenčeta. Oba mikroorganizma prodiru u vodenjak u drugom trimestru. Može uzrokovati horioamnionitis (zapaljenje membrana oko fetusa: horiona i amniona). Pronađena je u krvi majki koje su imale probleme sa visokom temperaturom posle porođaja.

Ova infekcija se može preneti na otprilike 40% beba koje je rodila majka sa ovakvom infekcijom. Ukoliko je majka zaražena ureaplazmom može da inficira pluća novorođenčeta za vreme porođaja. Uzročnik je (kao i mikoplazma hominis) respiratornih problema (kod beba sa manjom telesnom težinom) i meningitisa.

Infekcija kod novorođenčeta je praćena snažnim imunološkim odgovorom i u korelaciji je sa potrebom za produženom mehaničkom ventilacijom.[8] Infekcija u trudnoći i porođaju može biti komplikovana horioamnionitisom, mrtvorođenošću, prevremenim porođajem,[1] a, u perinatalnom periodu, pneumonijom, bronhopulmonalnom displazijom[9] i meningitisom.[10] Utvrđeno je da je infekcija prisutan u amnionskoj tečnosti kod žena koje su imale prevremeni porođaj sa intaktnim fetalnim membranama.[11] Pored toga, ovaj patogen može latentno inficirati tkiva horionskih resica trudnica, čime utiče na ishod trudnoće.[12]

Prevencija[uredi | uredi izvor]

Kao i kod drugih polno prenosivih bolesti, korišćenje kondoma je najbolji vid prevencije

Kako ne postoji apsolutno siguran način da seksualno aktivna osoba izbegne ovu vrstu polno prenosivih bolesti, treba imati u vidu da sve što remeti pH vagine i ravnotežu bakterija vagine može dovesti do infekcije. U tom smislu savetuje se izbegavanje hemijskih iritanasa, šampona, tampone itd.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Ljubin-Sternak, Suncanica; Mestrovic, Tomislav (2014). "Review: Chlamydia trachonmatis and Genital Mycoplasmias: Pathogens with an Impact on Human Reproductive Health". Journal of Pathogens. 2014 (183167): 183167.
  2. ^ a b „Mycoplasma and Ureaplasma: Are they Sexually Transmitted Infections?”. Treated.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-06-29. 
  3. ^ Vladimirovna, Belova Anastasiя; Pavlovič, Nikonov Andreй (2015). „Genitalьnыe mikoplazmы (U. parvum, U. urealyticum, M. hominis, M. genitalium) v strukture infekcionnыh osložneniй v akušerstve, ginekologii i perinatologii”. Alьmanah kliničeskoй medicinы (39): 140—150. ISSN 2072-0505. 
  4. ^ a b v g „Ureaplasma urealytocum, normalna flora genitalnog trakta žene, uretrit”. Stetoskop.info (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-06-29. 
  5. ^ C. Huang; H.L. Zhu; K.R. Xu; S.Y. Wang; L.Q. Fan; W.B. Zhu (septembar 2015). „Mycoplasma and ureaplasma infection and male infertility: a systematic review and meta-analysis”. Andrology. 3 (5): 809—816. PMID 26311339. S2CID 39834287. doi:10.1111/andr.12078Slobodan pristup. 
  6. ^ Medscape (2022-06-29). „Ureaplasma Infection: Background, Pathophysiology, Epidemiology”. 
  7. ^ Pignanelli, Salvatore; Pulcrano, Giovanna; Iula, Vita Dora; Zaccherini, Patrizia; Testa, Antonio; Catania, Maria Rosaria (2014). „In vitro antimicrobial profile of Ureaplasma urealyticum from genital tract of childbearing-aged women in Northern and Southern Italy”. APMIS. 122 (6): 552—555. PMID 24106832. S2CID 5120886. doi:10.1111/apm.12184. 
  8. ^ Pryhuber, Gloria S. (2015). "Postnatal Infections and Immunology Affecting Chronic Lung Disease of Prematurity". Clinics in Perinatology. 42 (4): 697–718.
  9. ^ Kafetzis, D. A.; Skevaki, C. L.; Skouteri, V.; Gavrili, S.; Peppa, K.; Kostalos, C.; Petrochilou, V.; Michalas, S. (2004). „Maternal Genital Colonization with Ureaplasma urealyticum Promotes Preterm Delivery: Association of the Respiratory Colonization of Premature Infants with Chronic Lung Disease and Increased Mortality”. Clinical Infectious Diseases. 39 (8): 1113—1122. PMID 15486833. doi:10.1086/424505. .
  10. ^ Queena, John T. .; Spong, Catherine Y; Lockwood, Charles J., editors (2012). Queenan's management of high-risk pregnancy : an evidence-based approach (6th ed.). Chichester, West Sussex: Wiley-Blackwell
  11. ^ Payne, M. S.; Bayatibojakhi, S. (2014). „Exploring preterm birth as a polymicrobial disease: An overview of the uterine microbiome”. Frontiers in Immunology. 5: 595. PMC 4245917Slobodan pristup. PMID 25505898. doi:10.3389/fimmu.2014.00595Slobodan pristup. 
  12. ^ Contini C, Rotondo JC, Magagnoli F, Maritati M, Seraceni S, Graziano A, Poggi A, Capucci R, Vesce F, Tognon M, Martini F (2018). "Investigation on silent bacterial infections in specimens from pregnant women affected by spontaneous miscarriage". J Cell Physiol. 234 (1): 100–9107.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).