Glauk

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Glauk, (grč. Glaukos, lat. Glaucus) je često ime iz grčke mitologije i istorije.[1] Ime su nosili nekoliko kraljeva, vojnika junaka i jedan bog.

Glauk morski bog[uredi | uredi izvor]

Glauk Fontana u Rimu

Najpoznatiji Glauk je morski bog, sin boga Posejdona. on je bio zaštitnik mora, ribara i ronioca. Mesto na kome se on najviše zadržavao je bilo današnje Sredozemno more.

Po Ovidiju, on je od svoga oca Posejdona je nasledio veštine i dar za proricanjem i vračanjem, a tu je svoju osobinu najviše koristio tako što je ribarima javljao dolazak i pravac kretanja riba.

Fontana u Rimu[uredi | uredi izvor]

Godine 1911. na trgu u Rimu je postavljena fontana sa sklupturom Glauka u sredini. Fontana je delo skluptora marija Rutelija.

Glauk kralj u Korintu[uredi | uredi izvor]

Glauk je bio kralj u Korintu, sin Sizifa i njegove supruge Merope, a otac junaka Belerofonta.

Glauk i Diomeda
razmenjuju oružje

Glauk sin kralja Hipoloha[uredi | uredi izvor]

Glauk je bio sin lidijskog kralja Hipoloha i Belerofontov unuk. Galuk je, zajedno sa junakom Sarpedonom bio zapovednik lidijskim odredima koji su se borili u trojanskom ratu na strani Troje.

Bio je hrabar borac i suprotstavio se jednom od najvećih ahejskih junaka, ali kada je prišao blizu, i video je da je to argejski kralj Diomed, čiji je deda bio prijatelj njegovog dede Belerofonta. Tada je predložio Diomedu da se ne bore već da izbegavaju borbu. Kao potvrdu uzajamnog dogovora Glauk je razmenio oružje sa Diomedom, a tom razmenom je ušao u antičke poslovice kao loš trgovac, jer je za svoj zlatni mač vredan stotine volova dobio bronzani mač u vrednosti od devet volova.

Glauk livac[uredi | uredi izvor]

Glauk iz Hiosa je živeo u 7. veku pre nove ere i pronašao je livenje železa, ali se o tom njegovom otkriću ne zna ništa određeno.

  • Najverovatnije je, zahvaljujući otkrićima u 20 veku, da su još Hetiti znali za livenje, i to pola veka pre Grka, da je Glauk iz Hiosa bio čovek koji je preneo tu tajnu do Grčke.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zamarovski 1985, str. 116.