Године (knjiga)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Godine
Naslovna strana srpskog izdanja knjige Godine, 2023. godina
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovLes Années
AutorAni Erno
Zemlja Francuska
Jezikfrancuski
Žanr / vrsta delaroman
Izdavanje
IzdavačGalimard
Datum2008.
Prevod
PrevodilacJelena Stakić

Godine (franc. Les Années) je publicistička knjiga Eni Erno (franc. Annie Ernaux) iz 2008. godine. Knjiga je opisana kao „hibridni“ memoari, koji obuhvataju period od 1941. do 2006. [1] [2] [3] Ernoov engleski izdavač, Seven Stories Press, opisao ga je kao autobiografiju koja je „istovremeno subjektivna i bezlična, privatna i kolektivna“.[3]Roman Godine kod nas je objavila izdavačka kuća Štrik 2023. godine u prevodu Jelene Stakić.[4]

O autoru[uredi | uredi izvor]

Ani Erno (1940) je francuska književnica i profesor književnosti. Završila je dva fakulteta: Univerzitet u Ruanu i Univerzitet u Bordou. Dugi niz godina radila je kao profesor. Književnu karijeru započela je 1974. godine romanom Les Armoires Vides (Prazni ormani). [5]Do sada je napisala više od 20 knjiga. Većina knjiga su veoma kratke i beleže događaje iz njenog života i života ljudi oko nje.[6]

Radnja[uredi | uredi izvor]

U knjizi, Erno piše o sebi u trećem licu ( elle, ili ona“ na srpskom) po prvi put, pružajući živopisan pogled na francusko društvo neposredno posle Drugog svetskog rata do ranih 2000-ih. [7] To je dirljiva društvena priča o ženi i društvu u razvoju u kojem je živela. Sa ovom karakteristikom knjige, Edmund Vajt ju je opisao kao „kolektivnu autobiografiju“, u svojoj recenziji za The New York Times . [3]

Prijem i nagrade[uredi | uredi izvor]

Godine su veoma dobro prihvaćene od strane francuskih kritičara i mnogi je smatraju njenim velikim opusom. [8]

Osvojio je 2008. Françoise-Mauriac nagradu od Francuske akademije, Nagradu Margerit Diras 2008, [9] nagradu za francuski jezik 2008, nagradu čitalaca Le Télégramme 2009. i nagradu Strega European Prize 2016. godine. U prevodu Alison L. Strajer, roman Godine je bio finalista 31. godišnje nagrade za prevod francusko-američke fondacije. Engleski prevod Alison L. Straier ušao je u uži izbor za Međunarodnu Bukerovu nagradu 2019. [10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Schwartz, Madeleine (13. 4. 2020). „A Memoirist Who Mistrusts Her Own Memories”. The New Yorker. Pristupljeno 8. 8. 2023. 
  2. ^ Elkin, Lauren (22. 6. 2018). „The Years by Annie Ernaux review – a masterpiece memoir of French life”. The Guardian. Pristupljeno 8. 8. 2023. 
  3. ^ a b v White, Edmund (19. 1. 2018). „Reclaiming the Past in the Internet's 'Infinite Present'. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 9. 10. 2022. 
  4. ^ „Godine / Ani Erno”. plus.cobiss.net. Pristupljeno 17. 10. 2023. 
  5. ^ „Ko je Ani Erno, dobitnica Nobelove nagrade za književnost: Čita Danila Kiša i Mirka Kovača”. danas.rs. Pristupljeno 17. 10. 2023. 
  6. ^ „Nobelova nagrada za književnost francuskoj autorki Ani Erno”. slobodnaevropa.org. Pristupljeno 17. 10. 2023. 
  7. ^ Laurin, Danielle (3. 4. 2008). „Autobiographie : Les années: le livre d'une vie” (na jeziku: francuski). Radio-Canada. Pristupljeno 31. 10. 2010. 
  8. ^ Peras, Delphine (11. 2. 2010). „Les Années par Annie Ernaux”. L'EXPRESS (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 29. 10. 2010. g. Pristupljeno 31. 10. 2010. 
  9. ^ „Prix Marguerite Duras”. Association Marguerite Duras (na jeziku: francuski). Pristupljeno 18. 4. 2019. 
  10. ^ „Annie Ernaux | The Booker Prizes”. thebookerprizes.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 10. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]