Године (knjiga)
Godine | |
---|---|
Nastanak i sadržaj | |
Orig. naslov | Les Années |
Autor | Ani Erno |
Zemlja | Francuska |
Jezik | francuski |
Žanr / vrsta dela | roman |
Izdavanje | |
Izdavač | Galimard |
Datum | 2008. |
Prevod | |
Prevodilac | Jelena Stakić |
Godine (franc. Les Années) je publicistička knjiga Eni Erno (franc. Annie Ernaux) iz 2008. godine. Knjiga je opisana kao „hibridni“ memoari, koji obuhvataju period od 1941. do 2006. [1] [2] [3] Ernoov engleski izdavač, Seven Stories Press, opisao ga je kao autobiografiju koja je „istovremeno subjektivna i bezlična, privatna i kolektivna“.[3]Roman Godine kod nas je objavila izdavačka kuća Štrik 2023. godine u prevodu Jelene Stakić.[4]
O autoru[uredi | uredi izvor]
Ani Erno (1940) je francuska književnica i profesor književnosti. Završila je dva fakulteta: Univerzitet u Ruanu i Univerzitet u Bordou. Dugi niz godina radila je kao profesor. Književnu karijeru započela je 1974. godine romanom Les Armoires Vides (Prazni ormani). [5]Do sada je napisala više od 20 knjiga. Većina knjiga su veoma kratke i beleže događaje iz njenog života i života ljudi oko nje.[6]
Radnja[uredi | uredi izvor]
U knjizi, Erno piše o sebi u trećem licu ( elle, ili „ ona“ na srpskom) po prvi put, pružajući živopisan pogled na francusko društvo neposredno posle Drugog svetskog rata do ranih 2000-ih. [7] To je dirljiva društvena priča o ženi i društvu u razvoju u kojem je živela. Sa ovom karakteristikom knjige, Edmund Vajt ju je opisao kao „kolektivnu autobiografiju“, u svojoj recenziji za The New York Times . [3]
Prijem i nagrade[uredi | uredi izvor]
Godine su veoma dobro prihvaćene od strane francuskih kritičara i mnogi je smatraju njenim velikim opusom. [8]
Osvojio je 2008. Françoise-Mauriac nagradu od Francuske akademije, Nagradu Margerit Diras 2008, [9] nagradu za francuski jezik 2008, nagradu čitalaca Le Télégramme 2009. i nagradu Strega European Prize 2016. godine. U prevodu Alison L. Strajer, roman Godine je bio finalista 31. godišnje nagrade za prevod francusko-američke fondacije. Engleski prevod Alison L. Straier ušao je u uži izbor za Međunarodnu Bukerovu nagradu 2019. [10]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Schwartz, Madeleine (13. 4. 2020). „A Memoirist Who Mistrusts Her Own Memories”. The New Yorker. Pristupljeno 8. 8. 2023.
- ^ Elkin, Lauren (22. 6. 2018). „The Years by Annie Ernaux review – a masterpiece memoir of French life”. The Guardian. Pristupljeno 8. 8. 2023.
- ^ a b v White, Edmund (19. 1. 2018). „Reclaiming the Past in the Internet's 'Infinite Present'”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 9. 10. 2022.
- ^ „Godine / Ani Erno”. plus.cobiss.net. Pristupljeno 17. 10. 2023.
- ^ „Ko je Ani Erno, dobitnica Nobelove nagrade za književnost: Čita Danila Kiša i Mirka Kovača”. danas.rs. Pristupljeno 17. 10. 2023.
- ^ „Nobelova nagrada za književnost francuskoj autorki Ani Erno”. slobodnaevropa.org. Pristupljeno 17. 10. 2023.
- ^ Laurin, Danielle (3. 4. 2008). „Autobiographie : Les années: le livre d'une vie” (na jeziku: francuski). Radio-Canada. Pristupljeno 31. 10. 2010.
- ^ Peras, Delphine (11. 2. 2010). „Les Années par Annie Ernaux”. L'EXPRESS (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 29. 10. 2010. g. Pristupljeno 31. 10. 2010.
- ^ „Prix Marguerite Duras”. Association Marguerite Duras (na jeziku: francuski). Pristupljeno 18. 4. 2019.
- ^ „Annie Ernaux | The Booker Prizes”. thebookerprizes.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 10. 2022.