Gordija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ilustracija Gordije u Šahnamehu Šaha Tahmaspa
Gordija, sestra Bahrama Čobina, ubija svog muža Gastahma.

Gordija (takođe se piše Gurdija i Kurdija) bila je uticajni iranska ličnost iz plemićke kuće Mihran, koja je prvo bila sestra-supruga uglednog vojskovođe Bahrama Čobina, zatim supruga Vistama člana dinastije Ispahbudan, i na kraju supruga poslednjeg istaknuti sasanidskog cara, Hozroja II.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Gordija je bila član Kuće Mirhan, jedne od sedam velikih iranskih kuća. Njena porodica je bila partskog porekla, a bila je skoncentrisana u Raju, južno od Teherana, glavnog grada današnjeg Irana. Njen otac bio je Bahram Gušnasp, vojni zapovednik koji se borio protiv Vizantijaca i vodio pohod u Jemenu tokom vladavine Hozroja I (v. 531–579). Njen deda Gurgin Milad služio je kao marzban (vojskovođa pogranične provincije, "margrave") Jermenije od 572 do 574.[1] Gordija je imala tri brata i sestre, a među njima su bili Gorduja, Mardansina i najistaknutiji Bahram Čobin, za koga se udala.[2] Međutim, nije poznato da li su ona i Bahram zaista bili brat i sestra.[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

590. godine Bahram je pokrenuo veliku pobunu protiv sasanidske porodice, primoravši novopečenog vladara Hozroja II da pobegne, zauzevši presto za sebe.[4] Sledeće godine je poražen i ubijen.[4] Ubrzo nakon toga, ujak Hozroja II, Vistam pobunio se protiv njega, uzevši sebi kneževine u celom istočnom i severnom kvadrantu iranskog carstva.[5][6] U tom periodu se oženio Gordijom, što je za posledicu podiglo njegov status.[5] Međutim, i njegova pobuna se pokazala neuspešnom; prema nekim izveštajima, ubio ga je heftalitski podanik Pariovk, dok u alternativnom izveštaju stoji da je upravo Gordija ta koja ga je ubila nakon što mu je obećala brak ako dozvoli povratak Hozroju II.[5] Istoričar iz 9. veka Dinavari pomenuo je sina Gordije i Hozroja, zvanog Džuvanšir, koji je 630. kratko vladao kao monarh u Iranu. Ovaj kralj, međutim, ostaje neizvestan, a još uvek nije pronađen nikakav novac koji bi svedočio o njegovom postojanju.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pourshariati 2008, str. 103.
  2. ^ Shahbazi 1988, str. 514–522; Brosius
  3. ^ Brosius.
  4. ^ a b Shahbazi 1988, str. 514–522.
  5. ^ a b v Shahbazi 1989, str. 180–182.
  6. ^ Pourshariati 2008, str. 132–133, 135.
  7. ^ Al-Tabari 1985–2007, v. 5: p. 404 (note 996).

Izvori[uredi | uredi izvor]