Gospa od zdravlja u Splitu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva i manastir Gospe od Zdravlja
Osnovni podaci
Osnivanje1731
Reosnovan1937
MestoSplit, Dalmacija, Hrvatska

Crkva i manastir Gospe od Zdravlja ili manastir Svete Marije od Zdravlja u Splitu jedna je od franjevačkih manastirskih crkava (od 1946. i župna) prvobitno nazvan Javljenja Presvete Bogorodice.

Na istom mestu crkva je tri puta građena: 1731.–1732. (kao manja jednobrodna crkva sa tri oltara), 1771. godine (kao veća jednobrodna crkva sa pet oltara) i 1937. godine (kao trobrodna crkva sa devet oltara).[1] Od stare crkve do danas sačuvan je jedino barokni zvonik. Manastirsko zdanje je prošireno početkom 1990-ih kada je u njemu otvorena pinakoteka.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Crkva i manastir Gospe od Zdravlja nalazi se u splitskom predgrađu Dobri na severnoj strani Trga Gaje Bulata, istočno od zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, Republika Hrvatska.

Predgrađe Splita Dobri u kome je izgrađena crkva ime je dobilo tako što je u... 18. veku u Splitu bilo mnogo bunara, ali samo u dva bunara nije se mešalo more i voda za piće. Jedan bunar se nalazio u Gradu, a drugi van zidina. Bila je to slatka ili dobra voda, kako su Splićani nazivali pitku vodu, koja je odredila dva slična dela grada. Tako se mesto pijaće vode u gradu zvalo Dobrić, a van grada Dobri.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kada su turske vojne snage napale Dalmaciju 1715. godine u Cetinskoj krajini grupa franjevaca sklonila se u Split.[3] Nastanili su se u kući blizu crkve Svetog Filipa. Kako su ove prostorije bile nepodesne, brzo su iznajmili kuću u splitskom prigradskom naselju Dobri i privremeno se u njoj nastanili. Potom su 1717. godine prešli u hospiciju pored crkve Gospe od Pojišana, i 1718. godine. počeli da grada manastir. Zbog parnice sa kaptolom obustavili su gradnju i odustali od smeštaja u Pojišanu. Većina franjevaca se vratila u Sinj, a trojica su ostala u Dobri.

Crkva iz 1732.[uredi | uredi izvor]

Kada je kuću u Dobri 1723. godine kaptol u Požegi proglasio za dom Blagoveštenja Marijinog ili Svete Marije, franjevci su 1729. godine. kupili dve kuće i baštu kod opštinskog bunara „dobra voda“ u naselju Dobri i na tom mestu od 1731.–1732. sagradili manastir i crkvu kao manju jednobrodnu građevinu sa tri oltara.

Crkva iz 1771[uredi | uredi izvor]

Kako je crkva bila mala kamen temeljac za novu građevinu položen je 29. septembra 1759. godine, a gradnju je od februara 1768. do maja 1770. godine vodio splitski neimar Petar Manger. Crkva koja je konačno zavrđena 1771. godine imala je pet oltara: u apsidi (na severnoj strani crkve) bio je glavni oltar. U oltarskim udubljenjima, koja čine produžetke bočnih zidova, postojali su bočni oltari: Bogorodičin, Svetog Franje Asiškog i Svetog Paškala Bailna i Svetog Antona od Padove.

Godine 1771. crkva je sređena iznutra, pa je mogla biti blagoslovena 21. novembra 1771. godine. Crkva je 1765. godine prvo dobila naziv Javljenja Presvete Bogorodice a od 1767. godine nosi naziv manastir Svete Marije od Zdravlja ili Gospe od Zdravlja.

Pošto je manastir bio mali, krajem 18. veka podignuta je zgrada, sa druge strane crkve, za izradu verskih dobara. Za vreme francuske vladavine 1806. godine počela je izgradnja dva luka do crkve, koji su spajali manastir sa crkvom, a 1862. godine podignuta je zgrada iznad svodova crkve.

Između manastira i crkve podignut je 1846. godine zvonik Gospe od Zdravlja u kasnorenesansnom stilu po projektu splitskog arhitekte i konzervatora Vicka Andrića.[4]

Kada je 1888 provincijska kancelarija premeštena iz Šibenika u Split, manastir je postao skučen i zato je 1896. godine zgrada podignuta za još jedan sprat.

Od 1888 u manastiru postoji pokrajinska kancelarija sa širokim spektrom delatnosti.[4]

Franjevci u Splitu od samog početka obučavali su kandidate za srednju školu koju je vodio „magistar invenum“. Od 1748. godine u manastiru je počela da se uči filozofija, koja je trajala do austrijske školske reforme (19. vek). Osim toga, od 1733. godine bogoslovija se predavala povremeno, ali redovno tek od 1754. godine.

Crkva iz 1937.[uredi | uredi izvor]

Današnji izgled novodograđenog dela crkve

Kako je pobožnost Gospi od Zdravlja sve više rasla, a Split rastao, počela se razmišljati o izgradnji veće crkve na mestu postojeće barokne crkve iz 18. veka, čija veličina nije odgovarala potrebama vernika. Zbog brojnih nesuglasica oko ponuđenih projekta, uprava svetilišta je bila prinuđena da angažuje novog projektanta Lavoslava Horvata (Zagrepčanin), jednog od bliskih saradnika Ivana Meštrovića, koji je izradio nekoliko varijanti projekta buduće crkve u modernističkom stilu, širine 22, dužine 36 i vine12,5 metara. [5]

Gradnja treće crkve na Dobrom po projektu arhitekte Lavoslava Horvata, kao prvi primerak hrvatske moderne sakralne arhitekture,[5] počela je na dan proslave 200. godišnjice prve Gospine pomoći gradu Splitu, zahvaljujući gvardijanu fra Anti Crnici. Kamen temeljac za novu crkvu blagoslovio je 21. novembra 1931. godine Arhiepiskop beogradski Rafailo Rodić. Crkvu je osveštao 25. aprila 1937. godine biskup splitsko-makarski Kvirin Klement Bonefačić.

Danas je to manastirska i parohijska crkva, pravougaonog oblika, podignuta na 18 stubova, salanskog stila u kojoj su prezviterijum i tri broda spojeni u zajedničku celinu. Oltar Svetog Josipa izradio je klesar Antun Frank iz Splita koristeći delove glavnog oltara iz stare crkve. Na oltaru, 6. avgusta 1938. godinepodignuta je statua Presvetog Srca Isusovog.[4]

Oltar Gospe od zdravlja izradio je vajar Josip Barišković iz Splita 1900. godine.

Na severnoj zidnoj površini, iza glavnog oltara Ivo Dulčić je 1958. godine izradio fresku Hrista Kralja.

Godine 1961. postavljene su u prostranoj pevnici orgulje.

Manastir poseduje biblioteku od oko 3.000 primeraka vrednih rukopisa i knjiga. Nakon izgradnje novog manastira, osnovana je i pinakoteka namenjena za organizovanje izložbi i predavanja.[4]

Pokrajinski arhiv, osnovan je 1972. godine, nalazi se pod zaštitom države.

Dogradnja manastira[uredi | uredi izvor]

Nakon dugih i teških priprema, započetih 1969. godine, počela je 1984. godina, u vreme provincijalnog fra Šimuna Šipića, izgradnja novog manastira po projektu arhitekte Slavena Rožića. Posle velikih odricanja cele zajednice, manastir je 1986. godine bio spreman za useljenje. Ispred njega je 1990. godina postavljen bronzani spomenik fra Filipa Grabovca, koji kažiprstom pokazuje ka crkvi u kojoj se slavi slava, rad akademskog vajar Stipe Sikirice.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ivanišević, M. (1990). IKONOGRAFSKE MIJENE U CRKVI GOSPE OD ZDRAVLJA U SPLITU. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 29 (1), 269-291. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/141072
  2. ^ „Dobri? – Gospa od Zdravlja – Split” (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2022-10-31. 
  3. ^ „Cetinska krajina | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2022-10-31. 
  4. ^ a b v g d „Samostan SPLIT – DOBRI”. Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja - Split (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2022-10-31. 
  5. ^ a b „GOSPA OD ZDRAVLJA”. web.archive.org. 2013-09-15. Arhivirano iz originala 15. 09. 2013. g. Pristupljeno 2022-11-04. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]