Goco
Għawdex (Audeš) | |
---|---|
Geografija | |
Lokacija | Sredozemno more |
Koordinate | 36° 03′ S; 14° 15′ I / 36.05° S; 14.25° I |
Arhipelag | Malteški arhipelag |
Površina | 67 km2 |
Najviši vrh | 190 metara |
Administracija | |
Najveći grad | Viktorija |
MLT | |
Regija Goco | |
Demografija | |
Stanovništvo | 38339 (2011.) |
Gustina st. | 572,22 stan./km2 |
Dodatne informacije | |
Vremenska zona |
Goco (malt. Għawdex; Audeš) je ostrvo u centralnom delu Sredozemnog mora i drugo po veličini ostrvo Malteškog arhipelaga. Ostrvo ima površinu od 67 km² i na njemu živi nešto preko 38.000 stanovnika. Stanovnici se nazivaju Gocitancima ili Audešanima. Administrativni centar ostrva, a ujedno i najveći grad je Viktorija (ranije poznata i kao Rabat). Ostrvo je uglavnom ruralnog karaktera i brežuljkastog reljefa maksimalne nadmorske visine do 190 metara.
Mnogi Goco poistovećuju sa drevnom Ogigijom koja se pominje u Homerovoj Odiseji. Ogigijom je vladala nimfa Kalipso koja je zadržala Odiseja na ostrvu punih sedam godina prilikom njegovog povratka na Itaku. Zbog toga Goco često nazivaju i Kalipsinim ostrvom.
Ostrvo je poznato po megalitskom hramovnom kompleksu Džgantija (malt. Ġgantija) najverovatnije sagrađenom tokom mlađeg kamenog doba. Zajedno sa drugim megalitskim hramovima Malte ovo su najstarije građevine ikada izgrađene koje još uvek postoje (zajedno sa piramidama i Stounhendžom). Ostrvo je poznato i po svojim brojnim crkvama kojih ima ukupno 46 a najveća od njih ima kapacitet od 3.000 mesta.
U znamenitosti Goca ubrajaju se i veliki prirodni kameni most nazvan Azurnim prozorom te Unutrašnje more na Gocu. Unutrašnje more je velika laguna ispunjena morskom vodom unutar ostrva koja je sa morem povezana jednom uskom pukotinom u steni.
Ostrvo je na severu preko Malteškog prolaza povezano sa Sicilijom dok ga na jugu od ostrva Malte odvaja moreuz Goco.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Ministarstvo ostrva Goco Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. oktobar 2020)
- Regionalna kancelarija ostrva Goco Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. februar 2012)