Pređi na sadržaj

Grb Apencel Inerodena

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grb Apencel Inerodena
Detalji
NosilacKanton Apencel Ineroden
Usvojensa kraja XIV vijeka

Grb Apencel Inerodena je zvanični simbol švajcarskog kantona Apencel Inerodena. Grb datira sa kraja XIV vijeka.

Opis grba[uredi | uredi izvor]

Grb kantona Apencel Ineroden je izveden iz istorijskog grba Apencela. Kanton Apencel je osnovan krajem 14. vijeka, a već 1411. godine postao je samostalan kanton, te 1513. pristupio Švajcarskoj konfederaciji.

Grbovi sa medvjedom datiraju iz 1403. godine i izvedeni su iz grba opatije Sent Galena. Teritorija ovog kantona istorijski je bila u posjedništvu Sentgalenske opatije. Razlika sa grbom opatije je srebrni štit, dok je kod opatije medvjed na zlatnom polju. Na medvjedu je jasno prikazana njegova muškost i Savjet Apencela je tu bio veoma strog u zahtjevu o naglašavanju tog detalja. Kada je 1477. godine objavljen kalendar u kom se ne može vidjeti pol medvjeda, Savjet kantona je oštro reagovao objavom u kojoj se kritikuje takav izgled medvjeda jer je „prikazan kao ženka medvjeda“. Nakon ovog reagovanja, na grb je kasnije dodan i pol medvjeda.

Godine 1597. kanton je podjeljen na Apencel Ineroden i Apencel Auseroden i oba nova kantona potrebovali su nove grbove. Apencel Ineroden je nastavio da koristi stari grb, dok je Apencel Auseroden na grb dodao latinična slova V i R.

Godine 1948. pokušalo se doći do zajedničkog simbola za oba dijela nekadašnjeg Apenlel kantona, a prijedlog za novi grb je bio predstavljen na podjeljenom štitu sa dva medvjeda okrenuti jedan prema drugioma. Ovaj štit je korišten u pečata zemlje u 1948. godine, ali su kantoni i dalje koriste svoje odvojene grbove.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Heraldy of the world, Switzerland, Appenzell Innerrhoden

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Walter Angst: A Panoply of Colours: The Cantonal Banners of Switzerland and the Swiss National Flag, 1992.
  • Mühlmann, L. : Wappen und Fahnen der Schweiz, Bühler Verlag, Lengnau, 1977 - 1997.