Dalmatinsko Akademsko društvo Biokovo u Gracu
Dalmatinsko Akademsko društvo Biokovo u Gracu iz 19. vijeka, bilo je udruženje studenata iz Dalmacije, koji su studirali u Gracu.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Lazar Tomanović je bio jedan od predsjednika ovog društva. Prvi put se s tim društvom sreo 1871. godine. Tri Biokovca su došla po njega da bude njihov član. Rekao im je da je član Srbadije, a oni su mu odgovorili: Tako bolje, pa ćemo i mi s tobom u Srbadiju. Đoko Krasojević je govorio: Evo Laza s Dalmacijom! Biokovo nije imalo nikakvih odnosa sa društvom Hrvatska.[1] Pozvali su ga kao jednog Dalmatinca iz društva Srbadija i izabrali ga sebi za predsjedika, iako je bio jedini pravoslavac u tom društvu. Samo jedan Dalmatinac (Boteri) je bio član Hrvatske (studentskog društva).[2] Boteri je imao običaj da svraća u gostionocu gdje su Biokovci dolazili, samo da bi Lazara provocirao da su ga Srbi kupili. Tomanović na to nije ništa odgovorio, samo je promijenio stol za objed, a za njim su krenuli svi članovi društva Biokovo. Boteri je ostao sam za stolom, pa se više s njima nije ni družio. Kasnije su ga pitali da li bi mu smetalo da Boteri s njima slavi Silevstrovo, potvrdno je odgovorio i ispoštovali su Lazarevu volju da ne zovu ovog Dalmatinca.[1] Srodili su se sa Srbadincima. Slovenci su imali svoju Slovensku Besedu. Biokovo i Srbadija su predstavljali slovenstvo među Burševstvima (burš-slušalac univerziteta, brucoš). Jedan Biokovac bio je Lazarev sadrug Nikolo Tomazeo.[3] U to vrijeme je društvo imalo oko 40 članova. Mladi ljudi su dolazili uglavnom iz gimnazija Splita i Šibenika, a bilo je i doktoranada. Tomanović je tu imao mnogo drugova iz gimnazije u Zadru, koju je ranije pohađao. On navodi to vrijeme kao ono u kome je vladala narodna svijest u Dalmaciji, bez obzira na vjeru, i sa zgrožavanjem je konstatovao da je Trumbić kasnije primorje nazvao najhrvatskijim. Za to je optužio državne organe Habzburške monarhije i religiozne fanatike, uz tvrdnju da je Beč pohrvatio katoličko primorje.[4] Između tih društava je bilo saradnje, pa je tako Slovenska Beseda pozvala Biokovo na zabavu u Pontigam.[5]
Slavko Perović navodi podatak da je Tomanović bio prvi predsjednik ovog srpskog udruženja.[6]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Tomanović 2018, str. 31.
- ^ Tomanović 2018, str. 292.
- ^ Tomanović 2018, str. 32.
- ^ Tomanović 2018, str. 361.
- ^ Tomanović 2018, str. 33.
- ^ Slavko Perović:” Zna se – u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, docnijoj kraljevini Jugoslaviji, Crnogorci postojali – nijesu, bili su z a b r a nj e n i !”.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Tomanović, Lazar (2018). Memoari. CID, Podgorica.