Дах смрти
Dah smrti | |
---|---|
Izvorni naslov | The Living Daylights |
Režija | Džon Glen |
Scenario |
|
Producent |
|
Temelji se na | Dah smrti Ijana Fleminga |
Glavne uloge | |
Muzika | Džon Bari |
Direktor fotografije | Alek Mils |
Montaža |
|
Producentska kuća | Eon Productions |
Distributer | |
Godina | 1987. |
Trajanje | 131 minuta |
Zemlja | Ujedinjeno Kraljevstvo[1] |
Jezik | |
Budžet | 40 miliona američkih dolara |
Zarada | 191,2 miliona američkih dolara |
Prethodni | |
Sledeći | |
IMDb veza |
Dah smrti (engl. The Living Daylights) je špijunski film iz 1987. godine i petnaesti u seriji Džejms Bond britanskog producenta Eon Productions-a, kao prvi sa Timotijem Daltonom u glavnoj ulozi. Naslov filma je preuzet iz istoimene kratke priče Ijana Fleminga, čija radnja formira osnovu prvog čina ovog filma. Ovo je bio finalni film o Džejmsu Bondu koji je preuzeo naslov iz nekog Flemingovog dela sve do 2006. godine, kada je izdat film Kazino Rojal. Film su producirali Albert Brokoli, Majkl Vilson i Barbara Brokoli. Film je zaradio preko 191,2 milion dolara širom sveta i primio je pomešane kritike kritičara.
Radnja
[uredi | uredi izvor]U prologu, agenti 002, 004 i 007 padobranom se spuštaju na Gibraltar kako bi testirali svoje odbrambene snage. Agenta 002 odmah zarobljava SAS (Special Air Service), dok Džejms Bond i 004 počinju da se penju preko stena do baze. Dok se penju, pojavljuje se ubica i pošalje ceduljicu preko užeta na kojoj piše Smert' Shpionam, prije nego što ga je prerezao, ubivši agenta 004. Bond počinje da prati ubicu u Landroveru punom eksploziva kroz uske ulice Gibraltara, što završava padom auta preko litice. Bond uspijeva da pobegne, dok ubica gine.
Početak filma povezan je sa glavnom radnjom, gdje Bond pomaže sovjetskom prebjegu, KGB-ovom generalu Georgiju Koskovu da dođe na Zapad, štiteći ga u koncertnoj dvorani u Bratislavi, u Čehoslovačkoj. Bond primjećuje kako je snajperista koji prati Koskova prekrasna čelistkinja iz orkestra, djevojka zvana Kara Milovij. Sumnjajući da ona nije ubica, hicem joj izbija pušku iz ruku, poštedjevši joj život, dok istovremeno olakšava Koskovljev bijeg iz dvorane.
U Engleskoj, general Koskov informiše MI6 da je staru KGB-ovu politiku Smert' Shpionam − doslovno „Smrt špijunima” − ponovo oživio general Leonid Puškin. Grupa KGB-ovih agenata, predvođena ubicom Nekrosom, otima i vraća Koskova u Rusiju.
Bond kreće u Bratislavu kako bi ubio generala Puškina. Međutim, ubrzo počinje da sumnja kako je Koskov inscenirao svoju izdaju nakon što je otkrio kako je Milovijina puška bila napunjena ćorcima. Pobjegavši sa Karom Milovij u Beč, Bond se sastaje s agentom MI6-a, Sandresom, koji mu otkriva vezu između Koskova i prodavača oružja, „generala” Breda Vitakera, koji pokušava da proda KGB-u oružje visoke tehnologije.
Bond i Puškin se sastaju u Tangeru. Puškin mu otkriva kako je istraživao Koskova u vezi pronevjera vladinih sredstava. Bond i Puškin dogovaraju se kako će inscenirati Puškinovo ubistvo, što će prisiliti Vitakera i Koskova da nastave sa svojim planom; Bond „ubija” Puškina za vrijeme govora na konvenciji trgovaca u Tangeru.
Milovijeva je saznala gdje je Koskov i kontaktirala ga. On je uvjerava da je Bond agent KGB-a koji pokušava da ga ubije. Ona mu pomaže da uhvati Bonda, shvativši prekasno kako ju je Koskov prevario. Nakon što ih je Koskov zarobio, Bond i Milovijeva su odvedeni u sovjetsku vazdušnu bazu u Avganistanu. Uspijevaju da pobegnu i osloboditi osuđenog zatvorenika. Zatvorenik je Kamran Šah, vođa lokalnih mudžahedina. Bond otkriva da Vitaker i Koskov plaćaju dijamantima za veliku pošiljku opijuma i tako nabavljaju oružje za Sovjete.
Mudžahedini pomaže Bondu i Milovijevoj da uđu u bazu. Bond postavlja bombu u teretni avion koji prevozi drogu, ali ga Koskov prepoznaje. Bond otima avion, dok mudžahedini napadaju vazduhoplovnu bazu. Milovijeva se pridružuje Bondu u avionu i preuzima kontrolu dok Bond odlazi da deaktivira bombu. Međutim, u avionu se sakrio Nekros koji napada Bonda. Milovijeva slučajno otvara vrata za teret, a Bond i Nekros ispadaju iz aviona, ali se hvataju za mrežu koja drži opijum; Bond šalje Nekrosa u smrt i deaktivira bombu.
Milovijeva preleti preko Kamrana Šaha, kojeg progone Sovjeti preko mosta. Bond ubija Sovjete bombom i pomaže mudžahedinima u pobjedi.
Bond stiže u Vitakerovu rezidenciju dok ovaj igra taktičku Bitku kod Getizburga. Nakon što mu je Bond rekao kako je opijum spaljen, Vitaker odlučuje da ga ubije.
U posljednjem sukobu sa Vitakerom, Velingtonova bista pada na Vitakera, a Bond dobacuje, „Doživio je svoj Vaterlo”. KGB spasava Bondov život nakon što su agenti, predvođeni generalom Puškinom, upali i ubili Vitakerovog čuvara koji je napao Bonda. Tu je i general Koskov, a iako nije ubijen, vraćen je u Moskvu „u diplomatskoj torbi”.
Uloge
[uredi | uredi izvor]Glumac | Uloga |
---|---|
Timoti Dalton | Džejms Bond |
Marjam D'Abo | Kara Milovi |
Džo Don Bejker | Bred Vitaker |
Art Malik | Kamran Šah |
Džon Ris-Dejvis | general Leonid Puškin |
Jerun Krabe | general Georgij Koskov |
Andreas Višnjevski | Nekros |
Kerolajn Blis | gospođica Manipeni |
Robert Braun | M |
Dezmond Levelin | Kju |
Džon Teri | Feliks Lajter |
Valter Gotel | general Gogolj |
Džefri Kin | ser Frederik Grej |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „The Living Daylights”. Lumiere. European Audiovisual Observatory. Arhivirano iz originala 27. 9. 2020. g. Pristupljeno 9. 10. 2020.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- Broccoli, Albert R; Zec, Donald (1998). When the Snow Melts:The Autobiography of Cubby Broccoli. London: Boxtree. ISBN 978-0-7522-1162-6.
- Cork, John; Scivally, Bruce (2002). James Bond: The Legacy. Harry N. Abrams. ISBN 978-0-8109-3296-8.
- McKay, Sinclair (2008). The Man with the Golden Touch: How The Bond Films Conquered the World. London: Penguin Books. ISBN 978-1-59020-298-2.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Dah smrti na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Dah smrti na sajtu AllMovie (jezik: engleski)
- Dah smrti na sajtu Box Office Mojo (jezik: engleski)
- Dah smrti na sajtu MGM-a