Pređi na sadržaj

Дворска шала

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dvorska šala
Žanrkomedija
MuzikaValter Šarf
Godina1955.
ZemljaSAD
Jezikengleski
IMDb veza

Dvorska šala (engl. The Court Jester) je muzičko-komedijska, srednjovekovna romansa, kostimirana drama iz 1955. u kojoj glume Deni Kej, Glinis Džons, Bejsil Retboun, Anđela Lensberi i Sesil Parker .

Film su napisali, producirali i režirali Melvin Frank i Norman Panama za Paramount.[1] Izdat je u Tehnikolor i Vistavižn formatu za široki ekran.

Film se usredsređuje na Hjuberta Hokinsa, karnevalskog zabavljača koji radi sa bandom pobunjenika Crne lisice (parodija na Robina Huda i njegove vesele ljude) kako bi zaštitio pravog malog kralja srednjovekovne Engleske od uzurpatora. Čudna prilika dovodi do toga da Hokins postane špijun pod maskom dvorske lude u uzurpirajućem Kraljevom zamku, gde ima mnogo ljudi koji žele da iskoriste Jestera za svoje zlobne ciljeve. Film sadrži tri pesme (sve je pevala Kej), u velikoj meri koristi šamarčinu komediju i brzopletu igru reči, a najviše se pamti po zverkalici „Kuljica sa otrovom u posudi sa tučkom; putir iz palate ima napitak koji je istinit!"

Iako film nije bio finansijski uspešan po objavljivanju, izrastao je u omiljeni klasik, koji je zaradio visoke ocene na Rotten Tomatoes-u. Godine 2004. Dvorska šala je uključena u godišnju selekciju od 25 filmova dodatih u Nacionalni filmski registar Kongresne biblioteke koji se smatraju "kulturološki, istorijski ili estetski značajnim" i preporučuju se za očuvanje.[2][3]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Kralj Roderik Tiranin, koji je poslao lorda Rejvenhersta da pobije kraljevsku porodicu Engleske, uzurpira presto. Crna lisica i njegova grupa pobunjenika spasavaju pravog kralja, bebu sa kraljevskim "purpurnim pimpernelom" belegom na leđima. Oni maltretiraju Roderika i njegove ljude dok čuvaju bebu. Lordovi Brokherst, Finsdejl i Pertvi ubeđuju kralja da traži savez sa ser Grizvoldom od Meklvejna, nudeći mu Roderikovu ćerku Gvendolin za brak. Gvendolin se protivi, jer je veštica iz zamka Griselda prorekla galantnijeg ljubavnika.

Hjubert Hokins, ministrant Crne lisice, dovodi trupu akrobata-patuljak sa karnevala da ga zameni kako bi mogao da se bori, ali Crna lisica odbija. Kraljevi ljudi pronalaze svoje skrovište, pa je Hokinsu i drugoj pobunjenici, dvorskoj dami Džin, naređeno da se preruše u trgovce vinom i odnesu bebu na sigurno. Na putu susreću kraljevog novounajmljenog ludaku Đakoma. Džin ga nokautira i kaže Hokinsu da mu ukrade identitet. Hokins kreće ka zamku, a Džin putuje dalje sam, ali je uhvaćen od strane kraljevih ljudi, kojima je naređeno da dovedu najlepše devojke na kraljev dvor.

Lord Rejvenhurst govori prijatelju da je Đakomo zapravo ubica koga je unajmio da ubije Brokhersta, Finsdejla i Pertvija, kako bi sprečio savez. Gvendolin odlučuje da ubije Grizeldu jer ju je lagala, sve dok Grizelda ne obeća Đakoma kao svog prorečenog ljubavnika. Hokins, nesvestan obe ove stvari, ulazi u zamak i pokušava da stupi u kontakt sa pobunjeničkim saveznikom. Međutim, Rejvenhurst se nesvesno pojavljuje na njegov znak zvižduka, pa se Hokins umesto toga udružuje sa njim. Pre njegovog dolaska, Fergus Hostler, pravi saveznik, susreo se sa Džinom i sakrio bebu u korpu. Džin se ušunja u palatu i krade ključ od tajnog prolaza iz odaja kralja Roderika.

Griselda je hipnotila Hokinsa i u tom stanju se udvara princezi, prima naređenja da ubije tri lorda iz Rejvenhursta i dobija ključ od Džina, ali ga gubi nazad od kralja. Hokins zaboravlja sve ovo kada čarolija nestane. Fergus mu daje korpu sa bebom, ali pre nego što je uspeo da je odnese na sigurno, Hokins je pozvan pred kralja. On uspeva da odvrati kralja i publiku da primete koš sa dobro primljenim nastupom, a Žan spasava koš. Grizelda, u međuvremenu, truje čaše tri lorda da spreči savez. Ravenhurst veruje da ih je Havkins ubio.

Grizvold stiže, ali Gvendolin izjavljuje ljubav „Đakomu“, a Hokins je uhapšen i zatvoren. Rejvenhurst saznaje da Đakomo nikada nije stigao i zaključuje da je Hokins, pošto je 'sabotirao' savez, mora da je Crna lisica. On ubeđuje Roderika da požuri Hokinsa kroz iskušenja kako bi postao vitez kako bi mogao da se bori sa Grizvoldom, navodno da bi Grizvold mogao da ubije lutalicu, ali zaista da bi Crna lisica mogla da eliminiše Grizvolda.

Džin krade ključ, a Fergus ga golubom šalje pravoj crnoj lisici, ali je Rejvenherstovi ljudi uhvatili i mučili na smrt. Na turniru, Griselda otruje jedno od pića i kaže Hokinsu koje je to. Jedan od Grizvoldovih ljudi čuje i upozorava Grizvolda, a on i Hokins se bore da se sete koja je od čaša otrovana (čuvena rutina „Pud sa pestom “) i na kraju ne popiju tost. Pukom srećom, Hokins pobeđuje Grizvolda u duelu, ali mu poštedi život i šalje ga.

Ravenhurst pronalazi bebu i razotkriva Hokinsa kao izdajnika. Međutim, pravi crni lisac šalje patuljke kroz tajni prolaz i oni spasavaju Hokinsa, Džin i bebu. Džin udari čuvara vrata i pušta vojsku Crne lisice u zamak. Pod pretnjom Gvendolin, Griselda hipnotiše Hokinsa da postane majstor mača i on se bori sa Rejvenherstom, iako se čarolija slučajno uključuje i isključuje nekoliko puta. Konačno, Hokins i Džin lansiraju Rejvenhursta iz katapulta u more.

Uloge[uredi | uredi izvor]

(kako je navedeno po redosledu pojavljivanja u početnim kreditima)

Glumac Uloga
Deni Kej Hjubert Hokins, menadžer koji krade identitet Šaka Đakoma
Glinis Džons devojka Džin, kapetan pobunjenika i Hokinsov ljubavni interes
Bejzil Retboun lord Rejvenherst, najbliži kraljev savetnik
Anđela Lensberi Gvendolin, engleska princeza
Sesil Parker Roderik, lažni kralj Engleske i otac Gvendolin
Mildred Natvik Griselda, veštica i savetnica Gvendolin
Robert Midlton ser Grizvold iz Mekelvejna, Gvendolininog verenika
Majkl Pejt ser Loksli, Rejvenherstov lakej i saveznik

Produkcija[uredi | uredi izvor]

(kako je navedeno po redosledu pojavljivanja u početnim kreditima)

  • Hal Pereira ―umetnička režija
  • Roland Anderson ―umetnički pravac
  • Tom Mekado—urednik
  • Džon P. Fulton —specijalni fotografski efekti
  • Irmin Roberts —specijalni fotografski efekti
  • Farsiot Edouart, (ASC)—procesna fotografija
  • Sam Comer ―set dekoracija
  • Arthur Krams ―set dekoracija
  • Edith Head - kostimi
  • Ivon Vud ―kostimi
  • Džon Kunan - pomoćnik direktora
  • DRO Hatsvel—tehnički savetnik
  • Vali Vestmore ―nadzor šminkanja
  • Hari Lindgren ―zvučni snimak
  • Džon Koup—zvučni snimak
  • Victor Schoen—muzički zapis i dirigovanje
  • Hal C. Kern ―asistent producenta
  • Džejms Starbak — koreograf
  • Silvija Fine ―tekst
  • Semi Kan ―muzika
  • Norman Panama ―koscenarista, koproducent i koreditelj
  • Melvin Frank ―koscenarista, koproducent i ko-reditelj

Muzika[uredi | uredi izvor]

Holivudski aranžer i kompozitor Vik Šoen je zamoljen da obezbedi muziku za film. Filmski kompozitor Elmer Bernštajn bio je angažovan kao pomoćnik muzičkog direktora u Šenu. Dvorska šala je bila ogroman izazov za Šoena u to vreme jer je to bio njegov prvi dugometražni film. Nije bio formalno obučen o mehanizmima sinhronizacije muzike sa filmom – naučio je na poslu. Za film je bilo potrebno 100 minuta muzike da bi Šoen komponovao i aranžirao. Neki delovi u filmu (takođe poznati kao "naznake") bili su veoma dugi, i trebalo je mnogo sati da se Šoen usavrši. Jedan komad na koji je Šoen bio najponosniji u svojoj karijeri bila je muzika jurnjave pred kraj filma kada se lik Denija Keja upustio u borbu mačevima. Šoen je napisao mini klavirski koncert za ovu scenu.

Prijatno iznenađenje dogodilo se tokom snimanja filma Dvorska šala. Crveno svetlo „snimanje u toku“ je bilo upaljeno da ne bi došlo do prekida, tako da je Šon počeo da diriguje, ali je primetio da se ceo orkestar okrenuo da pogleda Igora Stravinskog, koji je upravo ušao u studio. Schoen je rekao: „Cela soba je bila zapanjena kada je videla kako ovaj mali čovek sa velikim grudima ulazi i sluša našu sesiju. Kasnije sam razgovarao s njim nakon što smo završili snimanje. Otišli smo i popili šolju kafe zajedno. Nakon što je slušao moju muziku, Stravinski mi je rekao 'Prekršio si sva pravila'. Tada nisam razumeo njegov komentar jer sam bio samouk. Trebale su mi godine da shvatim na šta je mislio."

Uvodna pesma filma, ruši četvrti zid tako što Kej direktno upućuje na glumačku ekipu i ekipu, u jednom trenutku se takođe šaleći o tome ko je od zaslužnih tekstopisaca zapravo napisao pesme. Iako nije neuobičajen trop u muzičkim filmskim komedijama tog doba (kao što su filmovi Boba Houpa i Binga Krosbija (od kojih su nekoliko napisali Panama i Frenk)), u kontekstu filma ove reference takođe izazivaju nazad na srednjovekovne pozorišne predstave koje su često počinjale tako što je glumac objašnjavao zaplet i kako je predstava nastala.

Audio verzija[uredi | uredi izvor]

U septembru 1955. Kej je snimila devetominutnu, sažetu verziju Dvorska šala iz 1956. na dvodelnom singlu K 166. [4] Pojednostavljena verzija priče sadrži odlomke iz nekoliko pesama iz filma, ali eliminiše lik Huberta; u 45 pojedinačnoj verziji, Lisica svuda imituje Đakoma. Lord Ravenhurst je zamenjen neimenovanim zlim kraljem, a Džin je takođe izbačen iz priče. Pesme su predstavljene (često ne više od nekoliko redova). [5]

Prijem[uredi | uredi izvor]

Kritički prijem[uredi | uredi izvor]

Napravljen po ceni od 4 miliona dolara u jesen 1955. godine, Dvorska šala je bila najskuplja komedija snimljena do tada. [6] [7] Film je bombardovan na blagajnama po objavljivanju, donoseći samo 2,2 miliona dolara prihoda sledeće zime i proleća 1956. [8] Međutim, od tada je postao klasik i omiljeni televizijski matine . Na Rotten Tomatoes -u, film ima ocenu odobravanja od 97% na osnovu 30 recenzija, sa prosečnom ocenom 8/10. Kritički konsenzus sajta glasi: „Duhoviti podvala srednjovekovnih šašavih filmova, Dvorska šala prikazuje Danija Keja u njegovom spretnom, najboljem izvrtanju jezika“. [9] Autor i filmski kritičar Leonard Maltin dodelio je filmu četiri od moguće četiri zvezdice, nazvavši ga "jednom od najboljih komedija ikada napravljenih". [10]

Dejvid Kenig razmišlja o nasleđu Denija Keja i Dvorskoj šali: „Njegova zaostavština je potamnila tokom vremena. Njegova najveća dela… danas traju samo kao sećanja u glavama ostarelih članova njegove publike… veći deo njegovog TV rada nije posebno dobro ostario. Hir je bio nekog drugog vremena“. Međutim, Kenig na Kejin filmski rad gleda u drugačijem svetlu: „Istorija se nasmešila pojedinačnim slikama — posebno prazničnim elementima Belog Božića i Dvorske šale … srednjovekovna ludnica je stalno stekla reputaciju jedne od najvećih komedija svih vremena ." [11]

Nagrade i počasti[uredi | uredi izvor]

Godine 1957. Deni Kej je dobio nominaciju za Zlatni globus za najboljeg filmskog glumca – komedija/mjuzikl, [12] a 2000. godine, Američki filmski institut stavio je film na svoju listu 100 godina...100 smeha, gde je bio rangiran kao # 98. [13] 2004. godine, Nacionalni filmski registar Sjedinjenih Država odlučio je da sačuva Dvorsku šalu kao „kulturološki, istorijski ili estetski značajan“. [2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Crowther, Bosley (2. 2. 1956). „Screen: Burlesque With a Lance; Danny Kaye Is Starred as 'The Court Jester' Knighthood Movies Are Spoofed at Paramount”. The New York Times. Pristupljeno 26. 9. 2020. 
  2. ^ a b „Complete National Film Registry Listing”. Library of Congress. Pristupljeno 2020-03-21. 
  3. ^ „Librarian of Congress Adds 25 Films to National Film Registry”. Library of Congress. Pristupljeno 2020-09-23. 
  4. ^ "Review Spotlight", Billboard, March 3, 1956.
  5. ^ Danny Kaye for Kids CD release, Naxos Nostalgia 8.120844, 2006
  6. ^ Danny Kaye Summary
  7. ^ Turner Classic Movies. Notes for The Court Jester
  8. ^ Robert Osborne. On-air comments for The Court Jester airing March 15, 2008.
  9. ^ „The Court Jester (1956) - Rotten Tomatoes”. Rotten Tomatoes.com. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 30. 1. 2021. 
  10. ^ Leonard Maltin (2015). Classic Movie Guide: From the Silent Era Through 1965. Penguin Publishing Group. str. 138—139. ISBN 978-0-14-751682-4. 
  11. ^ Koenig, David (2012). Danny Kaye King of Jesters. Irvine, California: Bonaventure Press. str. 281—282. ISBN 978-1937878016. 
  12. ^ „Court Jester, The”. www.goldenglobes.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-03-21. 
  13. ^ „AFI's 100 Years...100 Laughs” (PDF). American Film Institute. Pristupljeno 2016-08-28. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]