Дебелоношка
| Debelonoška | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Podrod: | Phlegmacium
|
| Vrsta: | C. praestans
|
| Binomno ime | |
| Cortinarius praestans | |
| Sinonimi[1][2] | |
Дебелоношка ili дебелоножна копренка (lat. Cortinarius praestans) je jestiva gljiva iz porodice Cortinariaceae. Klobuk je crvenosmeđ, u početku okruglast, kasnije otvoren, jako je mesnat, po vlažnom vremenu malo viskozan, u početku prekiven ljubičastim ostacima ovoja, rub je u početku dlakav, kasnije gol i narebran. Listići su u početku žućkastosmeđi, na kraju tamnosmeđi, gusti su i široki. Stručak je valjkast, pun, iznad osnove izraženo zadebljan, pun, beli, prema vrhu bledosmeđi do bledoljubičast. Meso je ljubičastobelo, debelo i čvrsto, ukusno. Spore su velike, vretenaste, bradavičaste, otrusina je rđastosmeđa.
Stanište[uredi | uredi izvor]
Rasprostranjena je u Evropi i Aziji. Staništa su belogorične i mešane šume (bukva, hrast, pitomi kesten), voli vapnenastu ili glinastovapnenastu podlogu. Raste u skupinama ili krugovima, leti i u jesen.
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Latinski naziv roda Cortinarius dolazi od riječi cortina (koprena, zavesa), zbog nežnog vela koji kod mladih gljiva prelazi od ivice klobuka do stručka. Na stranim jezicima nazivi su (engl. goliath webcap), (fr. cortinaire remarquable, cortinaire majestueux, cortinaire élégant, cortinaire de Berkeley), (nem. Schleiereule, Blaugestiefelter Schleimkopf), (sloven. nagubana koprenka).
Upotreba[uredi | uredi izvor]
Jestiva je gljiva, odlične kvalitete.[3] Ukusna je i izdašna.
Istraživanje[uredi | uredi izvor]
Istraživanje pokazuje da Cortinarius praestans ima antibakterijsko efikasnost protiv Стафилококус ауреус.[4]
Референце[uredi | uredi izvor]
- ^ „Cortinarius praestans Cordier”. Index Fungorum. CAB International. Приступљено 31. 8. 2010.
- ^ „Recommended English Names for Fungi in the UK” (PDF). British Mycological Society. Архивирано из оригинала (PDF) 16. 7. 2011. г. Приступљено 25. 3. 2017.
- ^ Pilat Á, Ušák O (1961). Mushrooms and other Fungi. London: Peter Nevill. стр. 99.
- ^ Janeš D, Kreft S, Jurc M, Seme K, Štrukelj. (2007). Antibacterial Activity in Higher Fungi (Mushrooms) and Endophytic Fungi from Slovenia. Pharmaceutical Biology, 45, 9:700–706 https://www.researchgate.net/publication/259469827_Antibacterial_activity_in_higher_fungi_mushrooms_and_endophytic_fungi_from_Slovenia
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Pilat Á, Ušák O (1961). Mushrooms and other Fungi. London: Peter Nevill. str. 99.
- Zdenko Tkalčec, Armin Mešić, Neven Matočec, Ivan Kušan (2008). Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Državni zavod za zaštitu prirode. ISBN 978-953-7169-42-2 Proverite vrednost parametra
|isbn=: checksum (pomoć).
