Pređi na sadržaj

Дневна стража

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dnevna straža
Filmski poster za američke bioskope
Izvorni naslovDnevnoй Dozor
Žanrfantastični film
misterija
horor film
RežijaTimur Bekmambetov
ScenarioSergej Lukjanenko
Timur Bekmambetov
Aleksandr Talal
ProducentAnatolij Maksimov
Konstantin Ernst
Temelji se naromanu Dnevna straža, pisac Sergej Lukjanenko
Glavne ulogeKonstantin Habenski
Vladimir Menšov
Marija Porošina
Viktor Veržbickij
Galina Tunina
Goša Kucenko
Igor Lifanov
Aleksej Čadov
Žana Friske
MuzikaJurij Potejenko
Direktor
fotografije
Sergej Trofimov
MontažaDmitrij Kiseljov
StudioPervый kanal
Kinokompaniя Tabbak
Bazelevs prodakšn
DistributerFandangoNow
Gemini Film (Rusija)
Fox Searchlight Pictures (SAD)
Godina2006.
Trajanje131 minuta
ZemljaRusija Ruska Federacija
Jezikruski
Prethodni
Veb-sajtwww.foxsearchlight.com/daywatch/
IMDb veza

Dnevna straža (rus. Дневной Дозор) je ruski naučno fantastični misterijski film iz 2006. godine, režisera Timura Bekmambetova u produkciji kompanija Pervый kanal i Bazelevs prodakšn, a u glavnim ulogama su Konstantin Habenski, Marija Porošina, Viktor Veržbickij i Galina Tunina.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Radnja filma se veoma razlikuje od romana „Dnevna straža” i donekle je u skladu sa drugim i trećim delom knjige „Noćna straža”.

Prolog govori o kredi sudbine. Glavni protagonista prologa je Tamerlan, koji uspeva da prepravi svoju sudbinu uz pomoć ovog artefakta - u prvoj verziji sudbine, on je, pokazavši milost prema neprijatelju, smrtno ranjen u leđa.

Sledeće, Laki Drugi Anton Gorodecki i Svetlana (još uvek pripravnik) voze se u servisnom kamionu. Primaju poziv - napad Mračnog na ljude. Anton, međutim, sprečava hapšenje Mračnog Drugog, pošto u njemu prepoznaje svog sina Jegora. Tokom potere, Anton uspeva da se preseli na drugi nivo Sumraka, koji mu je ranije bio nedostupan. Egorova šešir-maska kao materijalni dokaz stiže do Svetlih, Tamni su veoma zabrinuti zbog ovoga.

U međuvremenu, stariji Sauškin traži od Zabulona da odgodi svom sinu, pošto Kostja Sauškin ne želi da ubija ljude i potpuno se snalazi sa darovanom krvlju. Za to Zavulon od njega zahteva određenu uslugu (kako se kasnije ispostavi - da kompromituje Gorodeckog).

Gorodecki krade fizičke dokaze, taj isti šešir-masku, iz skladišta Svetlih. U isto vreme se dešava i ubistvo Tamnog Drugog Galine Horn, koja je Jegorov mentor. Dokazi ukazuju na Antona. Anton i Olga (Velika Svetla) menjaju tela po Geserovom naređenju. Anton u Olginom telu odlazi u Svetlaninu kuću. Sledi scena u Svetlaninom kupatilu: on priznaje da nije Olga i priča joj o svojoj ljubavi.

U međuvremenu, Mračni igraju svoju igru. Zavulonova ljubavnica Alisa i Kostja Sauškin se zaljubljuju jedno u drugo.

Anton konačno dobija Mel i saznaje da uz njegovu pomoć možete promeniti samo sopstvenu sudbinu.

Kulminacija filma je Jegorov rođendan. Njegov sukob sa Svetlanom dovodi do ponovnog rata između Svetlih i Tamnih, Zavulon ubija Kostju, a Alisa uzalud pokušava da ga oživi uz pomoć Krede. Moskva je bačena u haos. Tamna energija uništava kuće, uništava Ostankinski TV toranj. U kritičnom trenutku, kada je Anton Gorodecki na ivici smrti (na njega padne veliki komad stakla), pojavljuje se Geser i „zamrzava“ vreme. Anton obaveštava Gesera da je vratio kredu sudbine koju je ukrao Jegor. Anton ima neko vreme dok je „zamrzavanje“ na snazi, i na trošnom zidu nekadašnje kuće stare veštice, u koju je došao na početku prvog filma, ispisuje reč „ne“ i time vraća trenutak to je postalo ključno u njegovom životu.

Odbivši usluge veštice, Anton, koji je ostao običan čovek, napušta njen stan i upoznaje Semjona, Iliju i Katju, koji su se spremali za raciju, a zatim i Svetlanu, takođe običnu ženu tih dana. On je upoznaje i oni zajedno odlaze po kiši, a Geser i Zabulon gledaju za njima, mirno igraju domine i razgovaraju o daljim opcijama za sudbinu Antona i Svetlane.

Scena pre špica: Semjon se vozi na svom ZIL-u i posmatra table na kojima su ispisana imena filmskih stvaralaca.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]