Доктор Ху (specijali 2008−10)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Doktor Hu (specijali 2008−10)
Serija Doktor Hu
Država  Ujedinjeno Kraljevstvo
Mreža BBC
Premijerno prikazivanje 25. decembar 2008 — 1. januar 2010.
Broj epizoda 5
Prethodna sezona 4. serijal
Sledeća sezona 5. serijal

Specijali britanskog naučnofantastičnog programa Doktor Hu, emitovani između 2008. i 2010. godine, serijal su od pet jednočasovnih specijala koji su povezivali četvrti i peti serijal ovog programa. Specijali su proizvedeni umesto punog serijala 2009. godine kako bi se novoj produkcijskoj ekipi za program dalo dovoljno vremena da se pripremi za peti serijal 2010. godine u svetlu odluke Rasela T. Dejvisa da se povuče sa mesta direktora serije, a Stiven Mofat da zauzme njegovo mesto u petom serijalu. Prethodio mu je božićni specijal iz 2008. godine „Sledeći Doktor”, a prvi specijal „Planeta mrtvih” emitovan je 11. aprila 2009. godine, a poslednji specijal, dvodelna epizoda „Kraj vremena”, emitovan je u opsegu od dve nedelje 25. decembra 2009. i 1. januara 2010. godine.

Produkcija specijala počela je u aprilu 2008. za „Sledećeg Doktora”, a snimanje završnog specijala „Kraj vremena” počelo je u martu 2009. godine. Uporedo sa specijalima su snimljene i dve dodatne epizode. „Muzička sfera” je snimljena za maturu Doktora Hua 2008. u julu 2008. godine, a animirani serijal Zemlja snova od šest epizoda proizveden je za BBC-ov servis Red Button koji je emitovan tokom šest uzastopnih dana u novembru 2009. godine. Na sredini specijala (počevši sa „Planetom mrtvih”), produkcija je prešla na snimanje u visokoj rezoluciji.

Specijali su uključivali pojavljivanja jednokratnih saputnika koje su tumačili Dejvid Morisi, Velil Čabalala, Mišel Rajan, Lindsi Dankan i Bernard Kribins, kao i glumci iz prethodnih sezona, među kojima su bili Ketrin Tejt, Bili Pajper, Frima Edžimen, Noel Klark, Džon Baroumen, Elizabet Slejden i Džon Sim. Dvodelna epizoda „Kraj vremena” bila je poslednja epizoda serije u kojoj se Dejvid Tenant pojavio kao Deseti Doktor sve do specijala „Dan Doktora” iz 2013. i poslednja epizoda serije u kojoj je Dejvis bio direktor serije i glavni scenarista sve do kraja specijala iz 2022. godine „Moć Doktora”[1] u kom se Tenant vratio, ovaj put kao Četrnaesti Doktor.[2]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glavne[uredi | uredi izvor]

Epizodne[uredi | uredi izvor]

Gostujuće[uredi | uredi izvor]

Epizode[uredi | uredi izvor]

„Kraj vremena” je bila prva dvodelna epizoda sa naslovom i brojevima epizoda od serijala Preživljavanje u 26. sezoni, poslednjeg serijskog emitovanja tokom prvobitnog prikazivanja serije. To je jedna od samo dve priče u oživljenoj eri koja je to uradila, a druga je „Spajfol” (2020).


Br. ep.
(ukupno)
Br. ep.
(u sezoni)
NaslovRediteljScenaristaPremijeraProd.
kod
Gledanost u Britaniji
(milioni)
561„Sledeći Doktor”Andi GodardRasel T. Dejvis25. decembar 2008. (2008-12-25)4.1413,10
Deseti Doktor sleće u viktorijanski London i, čuvši vapaje za pomoć, nailazi na čoveka koji sebe naziva „Doktor” i njegovu saputnicu Rozitu Farisi, kako pokušavaju da uhvate Kibersenu u bekstvu. Doktor u početku veruje da je ovaj čovek buduća inkarnacija njega samog koji pati od amnezije. Ovaj čovek istražuje seriju nestanaka u okolini Londona i Kibersene. Otkrivaju obaveštajne marke za skladištenje podataka Kiberljudi kojih se čovek seća da je držao kada je izgubio sećanja. Doktor shvata da je ovaj čovek zapravo Džekson Lejk, nestali čovek koji je verovao da je Doktor jer je upio podatke info-marki o Doktoru. Kiberljudi su, koristeći dečju radnu snagu, konstruisali „Kiberkralja” (ogromnog mehaničkog Kiberčoveka), koristeći svoju ljudsku saveznicu gospođicu Hartigan kao svog kontrolora. Doktor otkriva još jedan ulaz u bazu Kiberljudi ispod Džeksonove kuće. Doktor, Džekson i Rozita uspevaju da spasu decu, uključujući i Džeksonovog sina. Kiberkralj divlja Londonom. Doktor koristi info-marke da prekine Hartiganinu vezu sa Kiberkraljem. Emocionalni povratni podatak uništava i Kiberljude i Hartiganovu. Koristeći tehnologiju iz Džeksonovog podruma, Doktor usisava Kiberkralja koji se obara u Vremenski vrtlog.
572„Planeta mrtvih”Džejms StrongRasel T. Dejvis i Garet Roberts11. april 2009. (2009-04-11)4.159,75
Ledi Kristina de Souza, lopov, krade drevni zlatni putir i hvata autobus sa Doktorom neposredno pre nego što autobus prođe kroz crvotočinu i završi na pustinjskoj planeti San Helios. Doktor kontaktira OJUN da bezbedno vrati ostale putnike na Zemlju. Doktor i Kristina izviđaju okolinu, dok ostali pokušavaju da poprave autobus, a dva vanzemaljca Tritovora odvode ih do uništenog svemirskog broda. Doktor shvata da im se približava roj vanzemaljaca sličnih ražama koji se hrane uništavajući ekosistem. Otkriva se da su svemirski brod srušile raže, koje ubijaju Tritovore. Doktor tada shvata da su crvotočinu stvorile raže da bi se preselile na sledeću planetu na kojoj će se hraniti − Zemlju. Pošto im je roj za petama, Doktor koristi tehnologiju iz svemirskog broda i putira da omogući autobusu da poleti. Oni lete nazad kroz crvotočinu baš kada je OJUN zatvori, ali ne pre nego što prođu tri raže, koje OJUN brzo ubije. Kristina je uhapšena, ali joj Doktor dozvoljava da pobegne autobusom. Karmen, vidovita putnica, kaže Doktoru „On će pokucati četiri puta” pre njegove smrti, što ga uznemiruje.
583„Vode Marsa”Grejem HarperRasel T. Dejvis i Fil Ford15. novembar 2009. (2009-11-15)4.1610,32
Doktor stiže na Mars 2059. godine u blizini prve ljudske kolonije na ovoj planeti, „Bouvijeve baze jedan”. On ulazi u bazu gde ga zadržava kapetanka Adelajd Bruk. Dok ga posada ispituje, on otkriva da će danas baza eksplodirati i pobiti celu posadu. Pokušava da se ne meša, ali ga Adelajd primorava da asistira. Čini se da su dva člana posade u stanju nalik zombijima i stvaraju velike količine vode. Pošto je preostala posada nezaražena, Adelajd naređuje posadi da se evakuiše na svoju raketu nazad ka Zemlji dok postavlja bazu na samouništenje. Doktor objašnjava Adelajd šta zna i zašto ne može da se uključi i odlučuje da ode. Ed, pilot rakete, zaražen je i žrtvuje se tako što izaziva samouništenje rakete, nasukavajući preostalu posadu. Doktor spasava Adelajd ​​i dvoje preživelih članova posade, Jurija i Miju. On ih vraća na Zemlju. Doktor insistira da ima moć da promeni budućnost ljudske rase i da niko ne može da ga zaustavi. Adelajd se vraća kući i izvršava samoubistvo, ostavljajući istoriju uglavnom nepromenjenom. Ud Sigma se pojavljuje. Doktor pita da li je vreme da umre, ali Sigma nestaje.
594„Kraj vremena − Prvi deo”Evros LinRasel T. Dejvis25. decembar 2009. (2009-12-25)4.1712,04
Na Ud-Sferi godine 4226, Udovi upozoravaju Doktora da se Gospodar vratio, najavljujući „kraj vremena”. Na Zemlji, kult žena vaskrsava Gospodara, ali Lusi Sakson minira postupak, uzrokujući da Gospodar bude vraćen sa neverovatnom snagom, ali stalnom glađu. Vraćajući se na Zemlju na Badnje veče, Doktor susreće Vilfreda Mota. Doktor pronalazi Gospodara u pustoši izvan Londona i saznaje da je ovaj patio od zvuka bubnjeva. Gospodara zarobljavaju naoružane čete i stavljaju ga u pritvor Džošue Nejsmita. Nejsmit je pronašao pokvarenu vanzemaljsku „Kapiju besmrtnosti” i želi da Gospodar popravi njen program. Doktor se udružuje sa Vilfredom. Žena u belom upozorava Vilfreda da se naoruža pre polaska. U Nejsmitovoj vili, Doktor i Vilfred upoznaju dvojicu Vinvočija prerušenih u ljude koji tvrde da je Kapija bezopasan zdravstveni uređaj iz njihovog matičnog sveta. Gospodar aktivira Kapiju koju je reprogramirao da zameni celokupnu DNK čovečanstva svojom. Samo su Vilfred i Dona nepromenjeni, a Dona se seća Doktora. Na drugom mestu, Lord predsednik Gospodara vremena, Rasilon, tvrdi da se njihov plan može nastaviti i da će se Gospodari vremena vratiti.
605„Kraj vremena − Drugi deo”Evros LinRasel T. Dejvis1. januar 2010. (2010-01-01)4.1812,27
Doktor i Vilfred postaju begunci od brojnih Gospodara i nalaze utočište u vinvočijskom svemirskom brodu. Lord predsednik je usadio zvuk bubnjeva (koji je otkriven kao „otkucaj srca Gospodara vremena”) u Gospodara kao dete i lansira belokraku zvezdu na Zemlju koja će se koristiti za stvaranje veze koja će omogućiti Gospodarima vremena da dovedu Galifrej na Zemlju, nehotice oslobađajući užase Vremenskog rata zajedno sa njim. Lord predsednik i ansambl Gospodara vremena pojavljuju se u Nejsmitovoj vili. Doktor i Vinvočiji dovode brod na zemlju, a Doktor skače sa njega. Doktor razmišlja da li da upuca Gospodara ili Lorda predsednika koji planira da uništi Vremenski vrtlog i ceo univerzum kako bi Gospodari vremena postali bića čiste svesti. Doktor primećuje istu ženu u belom koju je video i Vilfred, a koja mu tiho komunicira. Doktor puca iz pištolja u belokraku zvezdu i razbija je. Dok je Galifrej povučen, Rasilon pokušava da ubije Doktora, ali Gospodar interveniše, a čovečanstvo se obnavlja kada se Galifrej vrati. Doktor otkriva da je Vilfred sada zarobljen u jednoj od kontrolnih soba Kapije koju će preplaviti zračenje. Doktor odlučuje da se žrtvuje i sam upija zračenje, ali zna da će se njegovo telo uskoro regenerisati. Pošto je Vilfreda vratio kući, Doktor posećuje bivše saputnike i poznanike. Unutar svog TARDIS-a, Doktor poleće, nakon čega se regeneriše u Jedanaestog Doktora.

Dodatne epizode[uredi | uredi izvor]

„Muzička sfera” je snimljena za maturu Doktora Hua 2008,[3] a animirani serijal Zemlja snova od šest epizoda proizveden je za BBC-ov servis Red Button.[4]

Br. ep.NaslovRediteljScenaristaPremijera
1„Muzička sfera”Evros LinRasel T. Dejvis27. jul 2008. (2008-07-27)
Početak epizode ​​prikazuje Desetog Doktora koji komponuje Odu univerzumu: simfoniju zasnovanu na „Muzičkoj sferi” — zvučnom predstavljanju gravitacionih obrazaca Univerzuma. Tokom kompozicije, jedan Graske se teleportovao u TARDIS da upozori Doktora o skorom otvaranju portala koji povezuje TARDIS sa Maturom Doktora Hua u Rojal Albert Holu. Doktor diriguje orkestrom u nastupu pre nego što shvati da je Graske pobegao na matursko veče sa njegovim vodenim pištoljem. On prisiljava Graskeov povratak tako što „obrće polaritet neutronskog toka” i proteruje ga sa TARDIS-a i na drugu stranu univerzuma. Na kraju epizode ​​govori gledaocima da muzička sfera obuhvata sve.
2Zemlja snovaGeri RaselFil Ford21−26. novembar 2009.
U Dej Springsu u Nevadi 1958. Doktor posećuje lokalni restoran i upoznaje dežurnu konobaricu Kejsi Rajs kao i Kejsinog prijatelja Džimija Stokingvulfa koji su iz Nevade. Dok je u Dej Springsu, Doktor počinje da se zanima za vanzemaljski objekat, što privlači pažnju čoveka u crnom. Doktora takođe traži vanzemaljski ratnik, nemilosrdni lord Azlok, vanzemaljac Viperok, kao i pukovnik Stark koji služi kao komandant Oblasti 51, vojne baze prvenstveno poznate kao Zemlja snova. Doktor uz pomoć Kejsi, Džimija i Džimijevog dede Noćnog Orla planira zadatak spašavanja muža i žene Riveša Mantilaksa i Sarube Valek, dvoje nasukanih vanzemaljaca, a da ih američke oružane snage ili lord Azlok ne uhvate.

Izbor glumaca[uredi | uredi izvor]

Glavna postava[uredi | uredi izvor]

Specijali 2008–10. obeležili su kraj ere Dejvida Tenanta u ulozi Desetog Doktora.

Ovi specijali obeležili su poslednji serijal epizoda Dejvida Tenanta u ulozi Desetog Doktora i prvo pojavljivanje Meta Smita kao novoregenerisanog Jedanaestog Doktora. Takođe su predstavljali niz jednokratnih saputnika počevši sa specijalom „Sledeći Doktor” sa Dejvidom Morisijem kao Džeksonom Lejkom, čovekom koji sebe smatra Doktorom[5][6] i njegovom „saputnicom” Rozitom Farisi koju je igrala Velil Čabalala.[7] U specijalu „Planeta mrtvih” pojavila se bivša glumica iz serije Istočnjaci Mišel Rajan kao mlada provalnica željna uzbuđenja, ledi Kristina de Souza.[8][9] U specijalu „Vode Marsa” je glumila Lindsi Dankan kao Adelajd Bruk, kapetanka Bouvijeve baze 1 na Marsu.[10] U poslednjem dvodelnom specijalu „Kraj vremena” igrao je Bernard Kribins kao Vilfred Mot, ranije sporedni lik, sada kao punopravni saputnik po prvi i poslednji put.[11]

Gostujući glumci[uredi | uredi izvor]

Drugi saputnici koji se nakratko pojavljuju tokom „oproštajne turneje” Desetog Doktora: Ketrin Tejt kao Dona Nobl, Bili Pajper kao Rouz Tajler, Kamil Koduri kao Džeki Tajler, Frima Edžimen kao Marta Džuns,[12] Noel Klark kao Miki Smit, Džon Baroumen kao kapetan Džek Harknes,[13] Elizabet Slejden kao Sara Džejn Smit,[14] i Džesika Hajns kao Veriti Njumen, čija se baka Džoun Redfern zaljubila u čoveka Džona Smita u tokom epizoda „Ljudska priroda” i „Porodici krvi”.[15] Džon Sim ponavlja svoju ulogu Gospodara u „Kraju vremena”.[16] Tomas Najt ponovo igra ulogu sina Sare Džejn Smit, Luka, a Rasel Tovi se vraća kao Alonso Frejm, pošto se prethodno pojavio u „Putovanju prokletih”.

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Nakon specijala, Rasel T. Dejvis je napustio mesto šouranera serije nakon što ju je oživeo posle šesnaest godina neemitovanja.

U svojoj knjizi Piščeva priča, Rasel T. Dejvis otkriva da je napravljen plan da se 2009. emituju samo specijali kako bi se novom produkcijskoj ekipi na čelu sa novim glavnim scenaristom Stivenom Mofatom omogući dovoljno vremena da se pripremi za pun peti serijal 2010. godine. Dejvid Tenant iskoristio je ovu priliku da se pojavi u scenskoj produkciji Hamleta. Iz praktičnih razloga, ovi specijali su nastavili da koriste produkcijske kodove 4. serijala.

Rasel T. Dejvis je 20. maja 2008. najavio svoj odlazak iz serije na mestu direktora serije, glavnog scenariste i izvršnog producenta serije, a njegova poslednja epizoda je emitovana 2010. godine.[17] Specijali nisu samo označili kraj Dejvisove uloge direktora serije nego i Tenantovog mandata kao Doktora. Dana 28. oktobra 2008. na dodeli nagrada Nacionalne televizije tokom svog govora nakon što je osvojio nagradu za najbolju dramsku predstavu za svoju ulogu u četvrtom serijalu, Tenant je najavio da će se povući iz uloge Doktora pre petog serijala i da će specijali biti njegovi poslednji.[18]

Pisanje[uredi | uredi izvor]

Dejvisova uloga krajem 2008. bila je podeljena između pisanja specijala za 2009. i priprema za prelazak između njegove i Mofatove produkcijske ekipe. Jedno poglavlje Piščeve priče: Završno poglavlje govori o planovima između njega, Gardnerove i Tenanta da najave Tenantov odlazak uživo tokom dodele Nacionalne televizijske nagrade ITV-a u oktobru 2008. godine.[19] Njegov poslednji puni scenario za seriju je završen u ranim jutarnjim satima 4. marta 2009, a snimanje epizode ​​je završeno 20. maja iste godine.[20][21] Rasel T. Dejvis je koautor „Planete mrtvih” sa Garetom Robertsom, što je prvo scenarističko partnerstvo u seriji od njenog oživljavanja 2005. godine.[22] Dejvis je takođe napisao sledeću epizodu „Vode Marsa” sa Filom Fordom.[23]

Pišući u svojoj redovnoj rubrici za 416. izdanje časopisa Doktor Hu, Dejvis je otkrio da je izvorni naslov za „Prvi deo” „Kraja vremena” bio „Poslednji dani planete Zemlje”, dok se „Drugi deo” oduvek nazivao „Kraj vremena”.[24] Međutim, zbog obima priče, odlučeno je da je za oba dela potreban isti naslov koji se razlikuje po brojevima delova,[24] prvi takav primer od serijala Preživljavanje.[24] Dejvisov scenario za drugu epizodu završio se poslednjom rečenicom Desetog Doktora „Ne želim da idem” nakon čega sledi akcioni tekst koji opisuje regeneraciju i završava rečima: „I eto ga. Trepće. Ošamućen. Novi čovek”.[25] Zatim je poslao scenario svom nasledniku Stivenu Mofatu koji je bio odgovoran za ceo dijalog Jedanaestog Doktora koji je usledio.[26] Mofat, kao budući izvršni producent, takođe je pomogao u produkciji završne scene.[27]

Muzika[uredi | uredi izvor]

Marej Gold je komponovao muziku za ove epizode uz dirigovanje Bena Fostera.

Snimanje[uredi | uredi izvor]

„Sledeći Doktor” je snimljen u aprilu 2008. u Glosterskoj katedrali,[28] groblju Sent Vulos u Njuportu[29] i na ulicama Glostera gde je snimanje ometalo do 1.000 posmatrača. Glavno okruženje Torčvuda, njihov centar Torčvu takođe je renoviran i korišćen kao radionica za decu.[30]

„Planeta mrtvih” je bila prva epizoda koja je snimljena u visokoj rezoluciji[31] dok su prethodne epizode snimane u standardnoj rezoluciji, a zatim uvećane za emitovanje na BBC HD-u. Dve glavne lokacije snimanja „Planete mrtvih” bile su pustinja Dubai koja je korišćena za scene na „Planeti mrtvih” i tunel Kraljičina kapija u Butaunu u Kardifu koji se koristio za većinu scena vezanih za Zemlju.

Snimanje specijala „Voda Marsa” počelo je 23. februara 2009. godine. Krajem februara, Dejvid Tenant, Dankanova i drugi glumci su viđeni na snimanju na Viktorija Plejsu u Njuportu.[32] Snimanje se odvijalo na gradskoj ulici koju je produkcijska ekipa zatrpala veštačkim snegom.[32][33] Scene staklenika su snimane u Nacionalnoj botaničkoj bašti Velsa, Karmartnšir.[34] Prvo snimanje van studija za epizodu „Kraj vremena” održano je u subotu 21. marta 2009. u knjižari u Kardifu.[35] Džesika Hajns je snimljena kako potpisuje knjigu pod naslovom Dnevnik nemogućih stvari autorke Veriti Njumen.[36]

Emitovanje[uredi | uredi izvor]

Specijale 2008–10. čine pet specijala koji su povezivali četvrti i peti serijal programa. Počeli su 25. decembra 2008. specijalom „Sledeći Doktor” sa tri emitovana 2009. godine, a završili su 1. januara 2010. drugim delom specijala „Kraj vremena”.[37]

Serijal Doktor Hu: Poverljivo se takođe emitovao uz svaku epizodu specijala, nastavljajući praksu prethodnih serijala. „Sledeći Doktor” je bio prvi specijal koji je pratila sopstvena Poverljiva epizoda i smatran je delom četvrtog serijala Poverljivog.[38] Pored pratećih epizoda za svaki specijal, izašle su tri dodatne Poverljive epizode ​​pored specijalnih epizoda: jedna za poslednjih pet božićnih specijala, jedna za matursko veče Doktor Hu 2008. i jedna za otkrivanje Meta Smita kao Jedanaestog Doktora.[39]

Prijem[uredi | uredi izvor]

Preliminarne brojke pokazuju da je „Sledeći Doktor” imao gledanost od 11,71 miliona tokom svog prvobitnog emitovanja sa maksimumom od 12,58 miliona gledalaca. Bio je to drugi najgledaniji program Božića 2008. iza Volasa i Gromita: Pitanja hleba i smrti.[40] Konačni podaci o gledanosti pokazuju publiku od 13,1 miliona gledalaca.[41] Epizoda je imala cifru indeksa uvažavanja od 86 (smatra se odličnom), što je čini drugim programom kojim se najviše uživalo na mejnstrim televiziji na Božić. Jedini program koji je postigao veći rezultat bio je Pitanje hleba i smrti koji je dobio 88 bodova.[42]

Brojke preko noći procenjuju da je „Planetu mrtvih” pogledalo 8,41 milion ljudi. Prvobitno prikazivanje imalo je indeks uvažavanja 88 (smatra se odličnim).[43][44] Konačna brojka gledanosti za početno emitovanje bila je 9,54 miliona gledalaca na kanalu BBC One, što ga čini petim najgledanijim programom nedelje i najgledanijim programom emitovanim na BBC HD-u u to vreme.[45] Uključujući reprize u narednoj sedmici i gledanja na BBC iPlayer-u, 13,89 miliona gledalaca je ukupno pogledalo epizodu.[46] Epizoda je dobila prosečne recenzije. Sajmon Bru sa naučnofantastičnog bloga Den of Geek rekao je da je epizoda „naizmenično ambiciozna i predvidljiva”, ali „i dalje prilično zabavna”. Bru je pozitivno ocenio ulogu Mišel Rajan – smatrajući da je u rangu sa njenom ulogom u Bioničnoj ženi, a ne sa ulogom Zoi Slejter u Istočnjacima. Završio je svoju recenziju rekavši da je „'Planeta mrtvih' bila dovoljno podnošljiva”: smatrao je da mu „nikada nije baš legla”.[47] Čarli Džejn Anders iz io9 uporedila ju je sa dve prethodne epizode, „Nemoguća planeta” i „Ponoć”, u kojima je uživala. Mislila je da je epizoda „prilično solidna pustolovina sa kul skupom čudovišta”.[48]

Prema podacima o gledanosti tokom noći, „Vode Marsa” je gledalo 9,1 milion ljudi.[49] Epizoda je takođe dobila ocenu indeksa uvažavanja od 88.[50] Tačniji, konsolidovani statistički podaci BARB-a navode da je zvanična gledanost na premijeri u Velikoj Britaniji završila na 10,32 miliona gledalaca i da su „Vode Marsa” bile peti najgledaniji program te nedelje.[51] Prvi put je emitovana u nedelju, kao jedina nebožićna epizoda oživljene serije koja je emitovana van uobičajenog termina subotnje večeri. Kritički prijem je uglavnom bio pozitivan. Sem Volaston iz The Guardian-a pohvalio je epizodu zbog toga što je pokazala „Doktorovu stranu... koju zaista ranije nismo videli – neodlučnu, zbunjenu, ponekad jednostavno pogrešnu”, kao i Tenantov mandat u celini koji je doneo „humanost i humor ulozi”.[52] Iako je Robert Kolvil iz The Daily Telegraph-a kritikovao „eklatantne nedoslednosti”, pohvalio je scenario koji nam je „dozvolio da gledamo kako se Tenant bori sa svojom savešću i radoznalošću... [u onome što je] bilo logično napredovanje lika”.[53]

Ocene preko noći su postavile prvi deo „Kraja vremena” kao treći najgledaniji program Božićnog dana[54] i indeks uvažavanja od 87 koji se smatra „odličnim”.[55] Konačna konsolidovana ocena postavila je prvi deo kao treći najgledaniji program Božićnog dana iza Porodice Rojl i Istočnjaka sa konačnom cifrom od 11,57 miliona gledalaca. Ovo je najveći vremenski pomak koji je serija dobila od svog oživljavanja (prethodna najveća je bila 11,4 miliona za „Sledećeg Doktora” za Božić 2008).[56] Gledanost preko noći postavila je Drugi deo kao drugi najgledaniji program za Novu godinu iza Istočnjaka sa provizornom cifrom od 10,4 miliona gledalaca.[57] Zvanična ocena BARB-a postavila je Drugi deo na drugi najgledaniji program nedelje iza Istočnjaka sa 11,79 miliona gledalaca.[58] U osvrtu na prvi deo priče, Piter Robins iz The Guardian-a priznaje da kada se priča završi, gledalac će pamtiti tiše, emotivnije delove s početka epizode. Robins takođe napominje da izgleda da Kribins igra istu ulogu koju je Tejtova igrala tako što je „postao tragični heroj dok je ostao komično olakšanje”.[59] Endru Peti iz The Daily Telegraph-a komentarisao je Kribinsov nastup i naveo da je on isekao figuru poput Kralja Lira i napominje da je Gospodarov plan bio zao čak i po njegovim standardima.[60] Mark Loson iz The Guardian-a je izjavio da je zaplet Gospodara koji zamenjuje ljudsku rasu sopstvenim dvojnicima „dao Simu priliku da nosi mnogo različitih kostima i odeljenju za specijalne efekte da pokaže nešto od digitalne genijalnosti koja je pomogla renesansi serije”. Loson je takođe hvalio Tenanta što je uneo „pravu tragičnu snagu” u ulogu i ponovo je prikazao u ovoj poslednjoj priči. Loson navodi da je „poslednja rečenica koju je Dejvis dao Tenantu bila iznenadno žaljenje 'Ne želim da idem!' i verovatno je da su se negde unutra i glumac i pisac osećali pomalo tako.”[61]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fullerton, Huw (24. 9. 2021). „Russell T Davies to return as Doctor Who showrunner”. Radio Times. Pristupljeno 13. 5. 2023. 
  2. ^ „Doctor Who: Jodie Whittaker's regeneration reveals a new Doctor”. BBC News (na jeziku: engleski). 2022-10-23. Arhivirano iz originala 2023-03-09. g. Pristupljeno 2022-10-24. 
  3. ^ „What's On / Proms by Day”. BBC Proms website. BBC. 26. 7. 2008. Arhivirano iz originala 18. 12. 2008. g. Pristupljeno 19. 11. 2008. 
  4. ^ McEwan, Cameron K (25. 5. 2009). „Doctor Who: Animated Series on the Way”. Den of Geek. Arhivirano iz originala 27. 5. 2009. g. Pristupljeno 26. 5. 2009. 
  5. ^ „BBC NEWS – Health – Dr New – is this the next Doctor?”. News.bbc.co.uk. 18. 12. 2008. Arhivirano iz originala 15. 2. 2009. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  6. ^ „Brief Encounter With David Morrissey”. Club.whatsonstage.com. Arhivirano iz originala 21. 8. 2014. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  7. ^ Robert Collins (16. 12. 2008). „Doctor Who: Velile Tshabalala”. Telegraph.co.uk. Arhivirano iz originala 7. 2. 2009. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  8. ^ Oliver Luft (23. 1. 2009). „Doctor Who: Michelle Ryan to guest star in Easter special”. the Guardian. Arhivirano iz originala 4. 1. 2015. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  9. ^ Andrew Pettie (11. 4. 2009). „Interview: Michelle Ryan on joining Doctor Who”. Telegraph.co.uk. Arhivirano iz originala 2. 1. 2015. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  10. ^ „Lindsay Duncan to star in Doctor Who special following role as Margaret Thatcher”. Telegraph.co.uk. 19. 2. 2009. Arhivirano iz originala 4. 1. 2015. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  11. ^ McEwan, Cameron K (30. 3. 2009). „Doctor Who: Bernard Cribbins Returns”. Den of Geek. Dennis Publishing. Arhivirano iz originala 2. 4. 2009. g. Pristupljeno 19. 4. 2009. 
  12. ^ metrowebukmetro (27. 1. 2009). „Freema set for Doctor Who return”. Metro. Arhivirano iz originala 4. 1. 2015. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  13. ^ NathalieC. „The Inside Trekker”. Insidetrekker.blogspot.co.uk. Arhivirano iz originala 4. 1. 2015. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  14. ^ Charlie Jane Anders (13. 4. 2009). „Star Trek Comedy And Doctor Who Tragedy – Revealed!”. io9. Arhivirano iz originala 17. 2. 2012. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  15. ^ Charlie Jane Anders (23. 3. 2009). „Discover Both Ends of The "Spectrum of Spock." Plus The Doctor's Worst Nightmare.”. io9. Arhivirano iz originala 16. 10. 2014. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  16. ^ Lewinski, John Scott (4. 4. 2009). „Simm Returns as The Master in Doctor Who”. WIRED. Arhivirano iz originala 8. 4. 2009. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  17. ^ Davies, Russell T (18. 12. 2009). „'Doctor Who's given me the time of my life' – Russell T Davies on leaving Doctor Who”. Telegraph.co.uk. Arhivirano iz originala 27. 12. 2014. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  18. ^ „BBC NEWS – Entertainment – David Tennant quits as Doctor Who”. News.bbc.co.uk. 29. 10. 2008. Arhivirano iz originala 10. 1. 2016. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  19. ^ Davies & Cook 2010, pp 482–504.
  20. ^ Davies & Cook 2010, p 649.
  21. ^ Davies & Cook 2010, p 676.
  22. ^ Cook, Benjamin; Spilsbury, Tom. „2009 Easter Special: Planet of the Dead: Desert Storm”. Doctor Who Magazine. Royal Tunbridge Wells, Kent (407): 6—7. 
  23. ^ Doctor Who Magazine #398
  24. ^ a b v Davies, Russell T. „Production Notes”. Doctor Who Magazine. br. 416. Royal Tunbridge Wells, Kent: Panini Comics. str. 4. 
  25. ^ Doctor Who: The Writer's Tale: The Final Chapter (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 3. 2. 2012. g. 
  26. ^ Davies, Russell T (1. 1. 2010). „The End of Time part two – episode commentary”. BBC. Arhivirano iz originala 24. 9. 2015. g. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  27. ^ „Allons-y!”. Doctor Who Confidential. 1. 1. 2010. BBC. BBC Three. 
  28. ^ „David films 'Dr Who' Christmas special in 'snowy' Gloucester”. Hello Magazine. 23. 4. 2008. Arhivirano iz originala 18. 2. 2012. g. Pristupljeno 21. 4. 2012. 
  29. ^ David Deans (4. 4. 2008). „Cybermen invade Newport”. South Wales Argus. Arhivirano iz originala 5. 6. 2008. g. Pristupljeno 21. 4. 2012. 
  30. ^ Hosts Russell T Davies, Julie Gardner (25. 12. 2008). „The Next Doctor”. Doctor Who: The Commentaries. Serija 1. Epizoda 14. Cardiff. BBC. BBC Radio 7. 
  31. ^ Wilkes, Neil (5. 2. 2009). „'Doctor Who' to film in high definition”. Digital Spy. 
  32. ^ a b Lewis, Tim (2. 3. 2009). „Fans gather to see Doctor Who's new assistant”. Western Mail. Arhivirano iz originala 6. 4. 2009. g. Pristupljeno 8. 4. 2009. 
    Nicholls, Matt (1. 3. 2009). „Doctor Who teams up with award-winner Lindsay Duncan”. Wales on Sunday. Arhivirano iz originala 15. 4. 2009. g. Pristupljeno 8. 4. 2009. 
  33. ^ „Walesarts, Victoria Place, Newport”. BBC. Arhivirano iz originala 30. 12. 2015. g. Pristupljeno 30. 5. 2010. 
  34. ^ „National Botanic Garden of Wales : Doctor Who”. Gardenofwales.org.uk. Arhivirano iz originala 25. 10. 2009. g. Pristupljeno 12. 8. 2009. 
  35. ^ Anders, Charlie Jane (25. 3. 2009). „Your Spock/McCoy Snark Forecast”. io9. Arhivirano iz originala 28. 3. 2009. g. Pristupljeno 18. 4. 2009. 
  36. ^ Anders, Charlie Jane (23. 3. 2009). „Discover Both Ends of the "Spectrum of Spock." Plus The Doctor's Worst Nightmare.”. io9. Arhivirano iz originala 18. 4. 2009. g. Pristupljeno 18. 4. 2009. 
  37. ^ „Doctor Who Guide: Specials (2008–2010)”. Doctor Who News. Arhivirano iz originala 21. 8. 2018. g. Pristupljeno 22. 8. 2018. 
  38. ^ „BBC Three – Doctor Who Confidential, Christmas 2008 Special”. BBC. Arhivirano iz originala 1. 9. 2015. g. Pristupljeno 22. 8. 2018. 
  39. ^ „BBC Three – Doctor Who Confidential, The Eleventh Doctor”. BBC. Arhivirano iz originala 1. 9. 2015. g. Pristupljeno 22. 8. 2018. 
  40. ^ Wilkes, Neil (26. 12. 2008). „'Wallace & Gromit' leads Xmas Day ratings”. Digital Spy. Arhivirano iz originala 30. 12. 2008. g. Pristupljeno 26. 12. 2008. 
  41. ^ „The Next Doctor – official ratings”. Outpost Gallifrey. 8. 1. 2009. Arhivirano iz originala 21. 1. 2009. g. Pristupljeno 9. 1. 2009. 
  42. ^ „Next Doctor – Appreciation Index”. Outpost Gallifrey. Arhivirano iz originala 4. 1. 2009. g. Pristupljeno 29. 12. 2008. 
  43. ^ „Planet of the Dead – AI and repeat ratings”. Outpost Gallifrey. Arhivirano iz originala 12. 4. 2009. g. Pristupljeno 15. 4. 2009. 
  44. ^ „Television – News – Huge audiences for 'Talent', 'Who'. Digital Spy. 12. 4. 2009. Arhivirano iz originala 16. 7. 2009. g. Pristupljeno 12. 4. 2009. 
  45. ^ Hilton, Matt (22. 4. 2009). „Planet of the Dead – Final Rating”. The Doctor Who News Page. Outpost Gallifrey. Arhivirano iz originala 25. 4. 2009. g. Pristupljeno 23. 4. 2009. 
  46. ^ Hilton, Matt (2. 5. 2009). „Planet of the Dead: Total Audience”. The Doctor Who News Page. Outpost Gallifrey. Arhivirano iz originala 4. 5. 2009. g. Pristupljeno 9. 5. 2009. 
  47. ^ Brew, Simon (14. 4. 2009). „Doctor Who: Planet of the Dead review”. Den of Geek. Arhivirano iz originala 17. 4. 2009. g. Pristupljeno 18. 4. 2009. 
  48. ^ Anders, Charlie Jane (12. 4. 2009). „Doctor Who's Easter Hit Parade”. io9. Arhivirano iz originala 16. 4. 2009. g. Pristupljeno 18. 4. 2009. 
  49. ^ „Waters of Mars Ratings”. The Doctor Who News Page. 29. 11. 2009. Arhivirano iz originala 1. 12. 2010. g. Pristupljeno 29. 8. 2018. 
  50. ^ „Waters of Mars Appreciation Index”. The Doctor Who News Page. 17. 11. 2009. Arhivirano iz originala 1. 12. 2010. g. Pristupljeno 29. 8. 2018. 
  51. ^ „Over Ten Million Watched Waters of Mars”. The Doctor Who News Page. 29. 11. 2009. Arhivirano iz originala 1. 12. 2010. g. Pristupljeno 29. 8. 2018. 
  52. ^ Wollaston, Sam (16. 11. 2009). „Review: The Waters of Mars”. The Guardian. Arhivirano iz originala 2. 12. 2016. g. Pristupljeno 29. 8. 2018. 
  53. ^ Colvile, Robert (16. 11. 2009). „Review: The Waters of Mars”. The Telegraph. Arhivirano iz originala 19. 1. 2018. g. Pristupljeno 29. 8. 2018. 
  54. ^ „The End of Time – Ratings”. The Doctor Who News Page. 26. 12. 2009. Arhivirano iz originala 23. 7. 2012. g. Pristupljeno 29. 8. 2018. 
  55. ^ „End of Time – Appreciation Index”. The Doctor Who News Page. 29. 12. 2009. Arhivirano iz originala 3. 3. 2012. g. Pristupljeno 29. 8. 2018. 
  56. ^ „BARB Ratings”. BARB. 8. 1. 2010. Arhivirano iz originala 1. 7. 2014. g. Pristupljeno 29. 8. 2018. 
  57. ^ „Doctor Who finale watched by 10.4m as Tennant bows out”. BBC News. 2. 1. 2010. Arhivirano iz originala 3. 1. 2010. g. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  58. ^ „Weekly Top 30 Programmes”. Barb.co.uk. 18. 3. 2012. Arhivirano iz originala 1. 7. 2014. g. Pristupljeno 27. 3. 2012. 
  59. ^ Robins, Peter (25. 12. 2009). „Doctor Who: The End of Time – the verdict”. The Guardian. London. Arhivirano iz originala 29. 8. 2018. g. Pristupljeno 29. 8. 2018. 
  60. ^ „Doctor Who, BBC One, review”. The Daily Telegraph. London. 29. 12. 2009. Arhivirano iz originala 18. 8. 2018. g. Pristupljeno 29. 8. 2018. 
  61. ^ Lawson, Mark (2. 1. 2010). „To be, or to regenerate – that was the question”. The Guardian. London. Arhivirano iz originala 12. 3. 2016. g. Pristupljeno 29. 8. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]