Dominik Dinga

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dominik Dinga
Dinga u Uralu 2016.
Lični podaci
Puno ime Dominik Dinga
Datum rođenja (1998-04-07)7. april 1998.(26 god.)[1]
Mesto rođenja Novi Sad, SR Jugoslavija
Visina 1.84 m[2]
Pozicija odbrambeni igrač
Juniorska karijera
Slavija Pivnice[3]
2010—2014. Hajduk Kula
2014—2015. Vojvodina
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
2015—2016. Vojvodina 6 (0)
2016—2022. Ural 26 (0)
2019. Partizan 1 (0)
2020—2021. Dinamo Minsk 39 (1)
2022. Ordabasi 5 (0)
2023. Šahtjor Soligorsk 10 (0)
Reprezentativna karijera**
2013—2014. Srbija do 16 7 (0)
2014—2015. Srbija do 17 14 (0)
2015—2016. Srbija do 18 7 (0)
2016—2017. Srbija do 19 11 (0)
* Datum aktuelizovanja: 22. april 2024.
** Datum aktuelizovanja: 26. oktobar 2015.

Dominik Dinga (Novi Sad, 7. april 1998) je srpski fudbaler. Igra na poziciji odbrambenog igrača.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Dinga je rođen u Novom Sadu,[4] a odrastao je u Pivnicama kod Bačke Palanke.[3][5] Bio je član mlađih kategorija Hajduka iz Kule do 2014. godine kada je prešao u Vojvodinu.[6] Nakon sezone u mlađim kategorijama, debi u prvom timu Vojvodine je imao u sezoni 2015/16. Na svom debiju u prijateljskoj utakmici je postigao gol.[7] Debi u zvaničnim utakmicama je imao u 1. kolu kvalifikacija za Ligu Evrope na gostovanju ekipi mađarskog MTK-a (0:0).[8] Debi u Superligi Srbije imao je u 1. kolu protiv Čukaričkog kada je na poluvremenu zamenio Igora Đurića.[9] Za novosadski klub je odigrao šest prvenstvenih utakmica tokom jesenjeg dela sezone 2015/16.[10] U februaru 2016. godine raskinuo je saradnju sa Vojvodinom.[11]

Dinga je 8. aprila 2016. godine potpisao ugovor sa ruskim Uralom.[12] Zbog toga što je prelazni rok u Rusiji već bio završen, Dinga nije mogao da igra za Ural u sezoni 2015/16. Zvanični debi u ekipi Urala imao je 7. avgusta 2016. godine u drugom kolu ruske Premijer lige u sezoni 2016/17. protiv Rostova.[10] U sezoni 2016/17. nastupio je na 20 prvenstvenih utakmica. Nakon te sezone dobijao je malo prilike da igra. U sezoni 2017/18. je odigrao četiri prvenstvena meča a u sezoni 2018/19. se samo dva puta našao na terenu.[10]

U junu 2019. godine prosleđen je na jednogodišnju pozajmicu u Partizan.[13] Dinga je tokom jesenjeg dela sezone 2019/20. zabeležio samo dva nastupa za Partizan. Odigrao je samo jedan minut u Superligi Srbije, i to kad je na gostovanju Javoru u Ivanjici menjao u tom trenutku povređenog Igora Vujačića. Odigrao je još 90. minuta u Kupu protiv nižerazredne Vodojaže u Grošnici. Na ostalim susretima je uglavnom bio van protokola, a uspeo je da bude na klupi samo u 161. večitom derbiju sa Crvenom zvezdom i u poslednjem jesenjem kolu protiv Radnika u Surdulici.[14] Krajem januara 2020. pozajmica je raskinuta.[14] Sredinom februara 2020. odlazi na šestomesečnu pozajmicu u Dinamo iz Minska.[15] I tokom naredne 2021. godine bio je na pozajmici u klubu iz Minska a zatim se vratio u Ural.[16] U julu 2022. potpisao je ugovor sa kazahstanskim Ordabasijem.[17] U aprilu 2023. prešao je u Šahtjor iz Soligorska.[18] Napustio je klub u avgustu iste godine.[19]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Dinga se priključio Vojvodini[20] kao kapiten selekcije Srbije do 17 godina.[21] Pre toga je bio član selekcije do 16 godina.[22][23] U avgustu 2016. Dinga je dobio poziv selekcije Srbije do 19 godina za „memorijalni turnir Stevan Ćele Vilotić”. Tu je debitovao kao kapiten Srbije na meču protiv Sjedinjenih Američkih Država.[24] U drugom meču na turniru je postigao gol protiv Francuske.[25] U finalnom meču Srbija je savladala Izrael, a Dinga je proglašen za najboljeg igrača turnira.[26]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Samo procenti dele Partizan od Dominika Dinge”. Sportski žurnal. 5. 6. 2019. Pristupljeno 5. 6. 2019. 
  2. ^ „NA POMOLU PREOKRET: Rusi ZATEŽU, Dinga u Partizanu samo pod OVIM uslovom”. srbijadanas.com. 6. 6. 2019. Pristupljeno 6. 6. 2019. 
  3. ^ a b „SLOVACI ZVALI, ON HOĆE SRBIJU - Dinge već dva veka u Pivnicama”. Sportski žurnal. 6. 7. 2019. Pristupljeno 6. 7. 2019. 
  4. ^ „Dinga, Dominik”. sportlend.com. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 20. 7. 2015. 
  5. ^ „Pivničan Dominik Dinga – kapiten Srbije i momak za velika dela”. backapalankavesti.com. 6. 2. 2017. Pristupljeno 14. 2. 2023. 
  6. ^ „Dominik Dinga: "Ždu mnogo snega. Poйdu na ёlku!". FC Ural Sverdlovsk Oblast (na jeziku: ruski). 31. 8. 2016. Arhivirano iz originala 06. 10. 2016. g. Pristupljeno 2. 9. 2016. 
  7. ^ „DOMINIK DINGA DEBITOVAO GOLOM”. FK Vojvodina official website. 13. 6. 2015. Arhivirano iz originala 16. 01. 2021. g. Pristupljeno 20. 7. 2015. 
  8. ^ „MTK – VOJVODINA 0:0”. FK Vojvodina official website. 2. 7. 2015. Arhivirano iz originala 12. 07. 2015. g. Pristupljeno 20. 7. 2015. 
  9. ^ „VOJVODINA – ČUKARIČKI 0:4 (0:1)”. FK Vojvodina official website. 19. 7. 2015. Arhivirano iz originala 22. 07. 2015. g. Pristupljeno 20. 7. 2015. 
  10. ^ a b v „Dominik Dinga”. soccerway.com. Pristupljeno 15. 6. 2019. 
  11. ^ „DOMINIK DINGA NAPUSTIO CRVENO-BELE”. FK Vojvodina official website. 19. 2. 2016. Arhivirano iz originala 26. 01. 2021. g. Pristupljeno 21. 2. 2016. 
  12. ^ «URAL» PODPISAL KONTRAKT S 18-LETNIM SERBSKIM ZAЩITNIKOM (na jeziku: ruski). fc-ural.ru. 8. 4. 2016. Arhivirano iz originala 09. 04. 2016. g. Pristupljeno 15. 06. 2019. 
  13. ^ „Dinga obukao crno-belo: Svi igramo fudbal zbog titula”. Mozzartsport.com. 14. 6. 2019. Pristupljeno 14. 6. 2019. 
  14. ^ a b „Rastanak Dinge i Partizana”. Mozzartsport.com. 30. 1. 2020. Pristupljeno 17. 2. 2020. 
  15. ^ „Dominik Dinga i Marko Pavlovski zajedno u Minsku”. Mozzartsport.com. 15. 2. 2020. Pristupljeno 17. 2. 2020. 
  16. ^ „RЯD FUTBOLISTOV POKIDAET "DINAMO" (na jeziku: ruski). Dinamo Minsk. 30. 12. 2021. 
  17. ^ „Oficialьno: Dominik Dinga – igrok «Ordabasы»” (na jeziku: ruski). kazfootball.kz. 15. 7. 2022. 
  18. ^ „Dominik Dinga u Šahtjoru, povratak u Belorusiju posle godinu i po dana”. mozzartsport.com. 7. 4. 2023. 
  19. ^ „"Šahter" rasstalsя s Dingoй i Drinčičem”. football.by. 2. 8. 2023. Pristupljeno 22. 4. 2024. 
  20. ^ „U-17: GOVEDARICA ODABRAO IGRAČE ZA KVALIFIKACIJE”. Fudbalski savez Srbije. 2. 10. 2014. Pristupljeno 20. 7. 2015. 
  21. ^ „Memorijal "Miljan Miljanić" – održana Konferencija za medije”. Football Association of Belgrade. 5. 6. 2014. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 20. 7. 2015. 
  22. ^ „Mlađi kadeti Srbije porazili vršnjake iz Makedonije”. Fudbalski savez Jablaničkog okruga. 21. 8. 2013. Arhivirano iz originala 08. 12. 2015. g. Pristupljeno 20. 7. 2015. 
  23. ^ „Govedarica pozvao štopera moskovskog CSKA”. Politika. 29. 5. 2014. Pristupljeno 20. 7. 2015. 
  24. ^ „"Stevan Ćele Vilotić": Srbija – SAD 2:1 (1:1)”. Fudbalski savez Srbije. 1. 9. 2016. Pristupljeno 2. 9. 2016. 
  25. ^ „"Stevan Ćele Vilotić": Srbija – Francuska 2:1 (2:0), finale sa Izraelom”. Fudbalski savez Srbije. 3. 9. 2016. Pristupljeno 3. 9. 2016. 
  26. ^ „Srbija pobednik turnira "Stevan Ćele Vilotić". Fudbalski savez Srbije. 5. 9. 2016. Pristupljeno 5. 9. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]