Pređi na sadržaj

Egerijin itinerarijum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Naslovna strana Egerijinog itinerarijuma iz 1919.

Egerijin itinerarijum (lat. Itinerarium Egeriae), poznat i kao Egerijina putovanja jedan je od najstarijih dokumentovanih zapisa o putovanjima hrišćanskim hodočasnika, koji su posećivali najvažnije destinacije hodočašća u istočnom Mediteranu. Itinerarijum je napisla Eterija ili Egerija (lat. Aetheria ili Egeria) monahinjaa (možda igumanija) jednog manastira u severozapadnoj Hispaniji ili u Južnoj Francuskoj, između 381. i 384. godine. U njemu je opisala svoja putovanja u sveta mesta (lat. Peregrinatio ad Loca Sancta).[1]

Egerija se u svojim zapisima obraća „sestrama”, iz samostana, tj. ženama iz njene duhovne zajednice u zavičaju, što navodi na činjenicu da je najverovatnije bila monahinja. Ali je isto tako verovatno da Egerija termin „sestre” koristi za obraćanje i svojim drugim hrišćanske poznanicima, koje su joj omogućili tako dug i skup put. Takođe iz itinerara se saznaje da poseduje visoko obrazovanja, koje ukazuje i na to da je najverovatnije poreklom iz srednje ili više (bogatije) klase. Ovo dodatno potvrđuje i njen veliko interesovanje za objekte i spomenika povezane sa istorijskim nasleđem ali i sa hrišćanskom religijom.

Opis putovanja

[uredi | uredi izvor]
Ostaci stepenica na obali jezera Tiberias, koje je opisao Egeria

Egerija je putovala od Jerusalima do Sinaja, potom natrag kroz zemlju Gošen, dalje do Nevske gore i do Mesopotamije. U povratku kretala se preko Tarsa i Halkedona do Caigrada. U prvom delu teksta Egerija opisuje put od prilaska sinajskoj gori do Carigrada. Usput je napravila izlete do Nevske gore (u današnjem Jordanu) i do martirija Svete Tekle. U drugom delu teksta detaljno je opisano bogosluženje i obeležavanje praznika iz crkvenog kalendara u Jerusalimu, mada je svoj put zapravo i počela trogodišnjim boravkom u Jerusalimu i njegovoj okolini. Na povratku u Carigrad planirala je da poseti i Efes.

Ovaj spis daje i detaljan prikaz bogosluženja u Palestini u 4. veka, što je važno za istoriju liturgije. U vreme Egerijine posete liturgijska godina je upravo počinjala.

Otkriće rukopisa i njegov značaj

[uredi | uredi izvor]

Tekst ovog zapisa otkriven je tek 1884. u jednom latinskom rukopisu iz 11. veka u italijanskom gradu Areco.[2] Centralni deo ovog zapisa sačuvan je i prepisan u Aretinskom kodeksu (lat. Codex Aretinus), u Monte Kasinu između 9. i 12. veka, dok su početak i kraj teksta izgubljeni. Aretinski kodeks je 1884. otkrio italijanski filolog Gian Francesco Gamurrini, koji je rukopis pronašao u samostanskoj biblioteci u Arecu.[3]

Njeni zapisi su naročito važna zato što ukazuju na to da se u 4. veku razvila univerzalna liturgijska praksa, npr. u pogledu korizme, cvetnice i strasne nedelje. U to doba obeležavanje Isusova rođenja 25. decembra još nije bilo opšte prihvaćeno.

Sa jezičke strane, putovanje Egerijino pruža važne informacije o razvoju gramatike i rečnika vulgarnog latiniteta. Na primer, izrazi kao što su (lat. deductores sancti − „свети водичи”) pomažu da se osvetli nastanak određenog člana u romanskim jezicima. Slično tome, upotreba zamenice „ipsam” u izrazu kao što je lat. per mediam vallem ipsam − „посред саме долине” anticipira razvoj određenog člana koji se danas sreće u sardinskom jeziku.

Sadržaj dela po poglavljima
  • Pristup planini Sinaj (Poglavlja I do II)
  • Uspon na planinu Sinaj (III)
  • Horeb (IV.1-4)
  • Pence za paljenje (IV.5 do IV.8)
  • Odredišta u dolini i povratak u Faran (V)
  • Faranista Klismaan (VI)
  • Od Klisme do grada Arabije (VII)
  • Ramses (VIII)
  • Bogojavljenje u arapskom gradu. Povratak u Jerusalim (IX)
  • Poseta dolini Jordana (X-XI)
  • Mount Nebo (XII)
  • Poseta Ausitisu (XIII)
  • Grad Melchizedek (XIV)
  • Ainon (XV))
  • Grad Ilija, Keritinpuro (XV)
  • Jobova grobnica. Povratak u Jerusalim (XVI)
  • Putovanje u Mesopotamiju (XVII)
  • Od Antiohije do Mezopotamije. Prelazak preko reke Eufrat (XVIII)
  • Edesa (XIX.1 do XIX.7)
  • Pristup Priča o kralju Abgaru (XIX.8 - XIX.19)
  • Harai (Haran) (XX)
  • Povratak u Antiohiju (XXI)
  • Od Antiohije do Tarza (XXII)
  • Poseta crkvi Tekla . Povratak u Carigrad (XIII)
  • Jerusalim: Svakodnevno bogosluženje (XXIV-XXV)
  • Jerusalim: Nedeljne službe (XXV)
  • Jerusalim: Bogojavljenje (XXV-XXVI)
  • Jerusalem: Lent (XXVII-XXIX.1)
  • Jerusalim: Velika nedelja i Uskrs (XXIX.2–XLII)
  • Jerusalim: Duhova (XLIII–XLIV)
  • Jerusalim: krštenje (XLV–XLVII)
  • Jerusalim: Godišnjica osnivanja crkava (XLVIII–XLIX)

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Hosu, Stjepan (1977), Srednjovjekovna latinska književnost, Povijest svjetske književnosti, 2., Zagreb: Mladost
  2. ^ Buckwald, Wolfgang; Hohlweg, Armin; Prinz, Otto (1984). Rečnik grčkih i latinski pisaca antike i srednjeg veka [Tusculum-Lexicon griechischer und lateinischer Autoren des Alterums und des Mittelalters]. Beograd: Vuk Karadžić.
  3. ^ Connell, Martin (2007). Eternity Today: On the Liturgical Year. New York: Continuum Publishing. str. 16–18. ISBN 978-0-8264-1871-5.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • S. Hilarii tractatus de mysteriis et hymni et S. Silviae Aquitanae peregrinatio ad loca sancta, Gian Francesco Gamurrini (a cura di), Biblioteca dell'Accademia storico-giuridica 4, Roma, 1887.
  • S. Silviae Aquitanae peregrinatio ad loca sancta in Studi e documenti di storia e diritto, anno IX, 1888, Roma, tipografia vaticana, 1888, pagg. 97-174.
  • The Pilgrimage of Silvia of Aquitania to the Holy Places circa 385 A.D., J. H. Bernard (a cura di), Londra, 1891.
  • S. Silviae, quae fertur, Peregrinatio ad loca sancta in Itinera Hierosolymitana saeculi IIII-VIII in CSEL, 39, Vindobonae, 1898, pagg. 35-101.
  • Silviae vel potius Aetheriae peregrinatio ad loca sancta, W. Heraus (a cura di), Heidelberg, Carl Winter's Universaitätsbuchhandlung, 1908.
  • Aetheriae Peregrinatio ad loca sancta, Ezio Franceschini (a cura di), Padova, Gregoriana, 1940.
  • Itinerarium Egeriae, A. Franceschini e R. Weber (a cura di) in Itineraria et alia geographica, CC Series Latina 175, Turnhout, 1958, pagg. 29-103.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Егеријин_итинераријум&oldid=28461239”