Pređi na sadržaj

Edvard Beč

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Edvard Beč
Dr Beč (ulje)
Lični podaci
Datum rođenja(1886-09-24)24. septembar 1886.
Mesto rođenjaBirmingem, Ujedinjeno Kraljevstvo Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti27. novembar 1936.(1936-11-27) (28 god.)
Mesto smrtiOksford, Ujedinjeno Kraljevstvo Ujedinjeno Kraljevstvo

Edvard Beč (engl. Edward Bach, O ovoj zvučnoj datoteci /ˈbætʃ/ BACH), 24. septembar 188627. novembar 1936, bio je britanski doktor,[1][2] bakteriolog i homeopata. Poznat je po Bečovim cvetnim vodicama, skupini homeopatskih esencija koje leče. Smatrao je da ljudska osobnost ima puno značajniju ulogu od fizičke forme, a da su simptomi bolesti samo spoljašni izrazi negativnih emocionalnih stanja.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se 1886. u selu Mosli, kod Birmingema. Nakon završetka škole, sa 16 godina je počeo raditi u očevoj topinoca meda. Za vreme trogodišnjeg rada bio je okružen radnicima, opažajući njihove tegobe i bolesti. Poželeo je studirati medicinu te je uz očev pristanak kao dvadesetogodišnjak upisao Univerzitet Birmingem, da bi u Londonu završio studije na bolničkom Koledž univerzitetu.[3] Radio je kao lekar u Harli stritu, poznatoj londonskoj ulici gde su ordinacije imali najbolji lekari. No, nije bio zadovoljan rezultatima koje je imao lečeći pacijente konvencionalnim terapijama. Dalje obrazovanje i želja za znanjem doveli su ga do toga da je započeo raditi kao asistent bakteriologije na univerzitetskoj bolnici. Tamo je otkrio da se određena crevna bakterija nalazi u svim ljudima; međutim, znatno veće količine se nađu kod bolesnih osoba. Razvio je vakcinu od uzorka bakterije i unosio ga u krvotok pacijenta; međutim, ovakav pristup lečenju ga je brinuo jer je pacijentu pružao nelagodu. Beč je bio vrlo radosna osoba i nije mario što se previše naprezao u svojim nakanama da prouči i izleči bolesti. Godine 1917. kolapsirao je s ozbiljnim krvarenjem u želucu i dijagnostikovan mu je bio maligni tumor. Hitno je bio prebačen u operativnu salu i tumor mu je bio izvađen. No, dijagnoza je bila ozbiljna i predviđali su mu da će živeti još možda 3 meseca. U malo vremena koje je imao hteo je što više saznati te je još više prionuo na posao. Prolaskom vremena potpuno se oporavio, što je pripisao snažnoj volji.

Homeopatija[uredi | uredi izvor]

Godine 1919. postao je patolog i bakteriolog na Homeopatskoj bolnici u Londonu gde se upoznao sa radovima Samjuela Hanemana,[1] osnivača homeopatije. Složio se s načinom razmišljanja da je potrebno lečiti pacijenta a ne bolest, te je započeo izrađivati homeopatske lekove smatrajući da su efikasnija od injekcija koji se unose injekcijom, a uz to nisu bila bolna i neugodna. Prilagodio je svoje incjekcije i na temelju njih proizveo 7 homeopatskih lekova.

Bečove cvetne kapi[uredi | uredi izvor]

Iako je bio uspešan lekar, smatrao je da nije našao jednostavne forme lečenja jer mu tadašnji pripravci nisu bili pripremljeni od prirodnih komponenata. Godine 1930. potpuno je napustio radno mesto lekara i otišao u Vels gde je istraživao učinke biljaka puštajući da ga vodi intuicija. Jednog dana šetao je po livadi punoj rose, te je pomislio kako je rosa možda u sebe primila neka svojstva biljke na kojoj se nalazila. Iskoristio je rosu kako bi je istražio kao sirovinu za izradu pripravaka no kako ju je teško bilo za sakupljati, u kraju je u staklenu posudu ulio čistu izvorsku vodu, stavio unutra nekoliko cvetova biljke koje bi izabrao i tako ju ostavio nekoliko sati na suncu. Smatrao je da se tako vodom prožela vibracija i energija biljke od koje su potekli cvetovi i postala jako potentna.

Ovim postupkom proizveo je 38 cvetnih pripravaka, a svaki od njih je prigodna za određeno emocionalno stanje. Verovao je da biljke zrače vibracijama koje imaju uticaj na stanja duševnih patnji koja su izvor svih bolesti.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Wood 2000, str. 186.
  2. ^ Hutton (1955). Rose Lore: Essays in Semiotics and Cultural History. Lexington Books. str. 119. ISBN 978-0-7391-3015-5. 
  3. ^ „Dr Edward Bach”. crystalherbs.com. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]