Pređi na sadržaj

Edoardo Vajs

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Edoardo Vajs
Datum rođenja(1889-09-21)21. septembar 1889.
Mesto rođenjaTrstAustrougarska
Datum smrti14. decembar 1970.(1970-12-14) (81 god.)
Mesto smrtiČikagoSAD

Edoardo Vajs (1889–1970) je bio prvi italijanski psihoanalitičar i osnivač psihoanalize u Italiji, koji je doprineo razvoju teorije ego stanja.

Vajsov prvi naučni članak, o psihodinamici napada astme, objavljen je 1922. godine. Tokom naredne dve decenije, Vajs je objavio još sedam članaka koji su se bavili temama od akting aut izraza emocija do straha od crvenjenja.[1] Svoj opšti pregled Principi psihoanalize, objavio je 1950. godine,[2] 1964. je objavio knjigu Agorafobija u svetlu psihologije ega, a 1970. je objavio polu-autobiografsku knjigu Sigmund Frojd kao konsultant.

Vajs je u psihoanalizu uveo koncept "mortido",[3] kao i psihičko prisustvo: mentalnu svest o internalizovane slike drugog ega u sebi, koji je često roditeljski.[4] Njegov rad na proučavanju ega je uticao na druge istraživače, poput Erika Berna i Džona Votkinsa.[5]

Život[uredi | uredi izvor]

Zbog svog interesovanja za psihoanalizu, Vajs je posetio Bečko psihoanalitičko društvo 1908. godine,[6] a postao je dobar prijatelj i saradnik člana ove organizacije, Pola Federna. Radeći kao psihoanalitičar u Trstu, Vajs je analizirao i poznate autore kao što jeUmberto Saba; neke od svojih težih slučajeva je upućivao na konsultacije samom Frojdu.[7]

Nakon anšlusa 1938. godine, Vajs se preselio u Sjedinjene Američke Države, gde je radio na klinici Meninger u Kanzasu,[8] a potom kod Franca Aleksandra u Čikagu.[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ O. Fenichel, The Psychoanalytic Theory of Neurosis (1946) p. 322 and p. 660-1
  2. ^ E. Berne, A Layman's Guide to Psychiatry and Psychoanalysis (1976) p. 101
  3. ^ E. Berne, A Layman's Guide to Psychiatry and Psychoanalysis (1976) p. 101
  4. ^ I. Stewart, Eric Berne(1992) p. 24
  5. ^ R. Erskine, Relational Patterns, Therapeutic Practices (2015), p. 232–3
  6. ^ P. Gay, Freud (1989) p. 178
  7. ^ P. Gay, Freud (1989) p. 440 and 448
  8. ^ J. Mezzaros, Ferenczi and Beyond (2014) p. 228
  9. ^ M. Maj, Anthology of Italian Psychiatric Texts (2008), p. 303–4

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pol Rozen, Edoardo Vajs: Kuća koju je Frojd izgradio.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]