Energija talasa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Snaga talasa

Energija talasa je oblik transformisane solarne energije koja stvara konstantne vjetrove u određenim dijelovima Zemlje.[1][2] Talasi nastaju pod dejstvom vjetra, dok vjetarovi nastaju zbog različite zagrijanosti vazduha na određenim lokacijama. Upravo različita temperatura vazduha uslovljava njegovo kretanje. Vjetrovi stvaraju trajne talase u određenim područjima gdje je moguće koristiti njihovu energiju. Problem je što se ovaj izvor energije ne može jednako koristiti u svim dijelovima svijeta.

Da bi se mogla koristiti energija talasa kao izvor struje, neophodno je da su talasi konstantni. Mjesta sa jakim i stalnim vjetrovima su: obale Škotske, sjever Kanade, jug Afrike, Australije i dio Aljaske. Osnovne karakteristike talasa su visina i dužina. Snaga talasa je proporcionalna kvadratu amplitude i perioda kretanja. Energija gubi svoj intenzitet sa dubinom, tako da već na dubini od 20 m je samo 20% energije neposredno ispod površine, a na dubini od 50 m samo oko 2% energije je neposredno ispod površine. Amplituda i frekvencija su različite na pojedinim obalama. Vjetar proizvodi talase različitih dužina i perioda, što znači da talasi putuju različitim brzinama. Brži talas može da prevaziđe sporije talase i prođe kroz sporiji talas, koji nastavlja da se kreće sve dok se konačno ne razdvoje dva talasa. Njihove karakteristike - amplituda, talasna dužina i trajanje - ostaju iste i nakon sudara dva talasa. Ovaj fenomen se naziva interferencija i pomaže da se objasni zašto okeanski talasi mogu da variraju u visini i udaljenosti jedni od drugih. Energija talasa je proporcionalna kvadratu amplitude talasa.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cruz, Joao (2008). Ocean Wave Energy – Current Status and Future Prospects. Springer. ISBN 978-3-540-74894-6. 
  2. ^ Falnes, Johannes (2002). Ocean Waves and Oscillating Systems. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-01749-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]