Eolsko jezero

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Eolsko jezero, takođe i deflaciono jezero, je tip erozionog jezera karakterističan za pustinjske i polupustinjske predele. Nastaje izduvavanjem lesa i peska radom vetra i formiranjem blagih ulegnuća — depresija, koje dopiru do gornje površine izdani. Izdanska voda tom prilikom ispunjava basen i formira se jezero. U Africi, se nazivaju „šotovi“, veoma su brojni i velikim površina širom Sahare. Najpoznatiji su Šot Džerid i Šot el Hodna. U Aziji oko Kaspijskog jezera nazivaju se „takiri“. Neka eolska jezera se zahvaljujući pomeranju dina i ulegnuća „sele“ sa jednog mesta na drugo i u srednjoj Aziji ih zovu „bair“.

Eolska jezera u Srbiji[uredi | uredi izvor]

U Srbiji se ovakva jezera formiraju u međudinskim ulegnućima (depresijama) iz kojih je vetar izduvao slabo vezani pesak i les do gornje površine izdani, tako da se voda pojavila na topografskoj površini. Na taj način postala su Palić, Ludoško, Kelebijsko, Krvavo i Slano. Sva nabrojena jezera nalaze se u Panonskom delu Srbije.

Palićko jezero je najveće eolsko jezero u Srbiji. Nalazi se na severu Bačke, nedaleko od srpsko-mađarske granice, u blizini Subotice, na 102 m nadmorske visine. Smešteno je u interkolinskoj depresiji između peskovitih dina Subotičko-bajske peščare i naslaga lesa Bačke zaravni i zahvata površinu od 4,5 km2. Njegova površina menja se tokom godine. U blizini jezera nema reka i izvora a taj kraj odlikuje se malom godišnjom količinom padavina. Jezerska voda je zeleno-žute i mrkožute boje a providnost je veoma mala. Jezero je duboko 1,5-2 m. Vodu dobija podzemnim priticanjem i padavinama.

Ludoško jezero je drugo po veličini eolsko jezero u Srbiji. Nalazi se 4 km istočnije od Palićkog, na dodiru Subotičke peščare i Bačke lesne zaravni. Smešteno je u plitkoj depresiji meridijanskog pravca pružanja, na 100 m nadmorske visine a zahvata površinu od 3,15 km2. Vodu dobija od izdani a gubi je ispravanjem i otokom (reka Kereš). Između severnog i južnog dela jezera postoje razlike. Poznata je ornitološka stanica, koristi se za ribolov i seču trske.

Kelebijsko, Krvavo i Slano jezero obrasla su bujnom vegetacijom i podsećaju na močvare.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dukić, D. i Gavrilović Lj. (2006): Hidrologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd.
  • Mastilo, Natalija (2005): Rečnik savremene srpske geografske terminologije, Geografski fakultet, Beograd

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rodić, Dragan; Pavlović, Mila (1994). Geografija Jugoslavije I. Beograd: Savremena administracija, D.D.