Episkop bački Sofronije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sofronije Tomašević (? – Novi Sad, 16. februar 1730) bio je episkop bački.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sofronije Tomašević je bio postrižnik manastira Kovina na Čepelskom ostrvu. Izabran je za episkopa bačkog 1. maja 1718. godine, a potvrđen 23 avgusta iste godine. Dvorski vojni savet potvrdio ga je tek 18. aprila 1722. Hirotoniju jeromonaha Sofronija, mitropolitskog egzarha, za episkopa bačkog izvršio je u Sabornom hramu u Sremskim Karlovcima mitropolit karlovački Vićentije Popović sa episkopima pečujskim Nikanorom Melentijevićem i slavonskim Atanasijem (Radoševićem ili Radosavljevićem). Gramatu o posvećenju za episkopa mitropolit je izdao u Karlovcima 1719. godine.[1]

Episkop[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući episkopu Sofroniju saznajemo da je tek 1724. godine Daljsko vlastelinstvo predato mitropolitu Vićentiju Popoviću jer je on po mitropolitovoj zapovesti bio prisutan primopredaji, o čemu je svojim pismom od 28. juna 1724. godine izvestio jednog arhijereja Karlovačke mitropolije. Nakon smrti mitropolita Vikentija Popovića, 19. oktobra 1724. godine, episkopi, sveštenstvo i narod, okupljeni na mitropolitovoj sahrani u manastiru Krušedolu, izabrali su episkopa Sofronija za administratora Karlovačke mitropolije. Na Zasedanju Svetog arhijerejskog sabora 1726. godine i episkop Sofronije, zajedno sa ostalim arhijerejima, upoznao je Sabor o bračnim neredima toga vremena u Bačkoj eparhiji. U drugoj polovini avgusta 1728. godine izvršena je u Beogradu hirotonija novoizabranog episkopa rimničkog Inokentija Vasiljevića. Na ovu svečanost mitropolit beogradsko-karlovački Mojsije Petrović pozvao je veći broj sveštenih lica, među kojima su bila i dva arhijereja: krušedolski Nikanor i bački Sofronije, sa kojima je mitropolit izvršio arhijerejsku hirotoniju.[2]

U letopisu manastira Šišatovca zabeleženo je da je manastir 1726. godine posetio episkop bački Sofronije.[3] Letopis crkve Sv. Nikolaja u Segedinu beleži da je episkop Sofronije boravio nekoliko dana oko Božića 1727. godine.[4] U biblioteci Grkokatoličkog bogoslovskog fakulteta u Prešovu čuva se knjiga sa potpisom episkopa Sofronija.[5] Episkop Sofronije preminuo je u Novom Sadu 16. februara 1730. godine i sahranjen je u grobnici svoga prethodnika episkopa bačkog Grigorija Dimitrijevića u porti manastira Kovilja. Obojici je nadgrobni spomenik podigao patrijarh srpski Georgije Branković, postrižnik koviljski.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Vuković Sava, "Srpski jerarsi od IX do XX veka", Beograd 1996, str 460-461”. Pristupljeno 24. maj 2021. 
  2. ^ „Vuković Sava, "Srpski jerarsi od IX do XX veka", Beograd 1996, str. 460-461”. Pristupljeno 24. maj 2021. 
  3. ^ „Stražilovo, Nacionalni park "Fruška gora". Pristupljeno 24. maj 2021. 
  4. ^ „Poreklo, veb sajt Društva srpskih rodoslovaca "Poreklo". Pristupljeno 24. maj 2021. 
  5. ^ „Narodna biblioteka "Ilija M. Petrović" Požarevac”. Pristupljeno 24. maj 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]