Pređi na sadržaj

Epitafi Mićovićima na groblju Rajkovača u Rtarima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragačevski epitafi
Spomenik soluncu Miliću Mićoviću
Opšte informacije
MestoRtari
OpštinaOpština Lučani
Država Srbija
Vreme nastanka19. vek-20. vek

Epitafi Mićovićima na groblju Rajkovača u Rtarima predstavljaju epigrafska i familijarna svedočanstva prepisana sa starih nadgrobnih spomenika u donjodragačevskom selu Rtari, Opština Lučani.[1][2][3]

Mićovići iz Rtara[uredi | uredi izvor]

Mićovići vode poreklo iz sela Grab ispod planine Brnjače, između Novog Pazara i Sjenice.[4] Tokom Javorskog rata 1876. godine Bojo Mićović je sa porodicom - suprugom Stamenom, sinovima Ivanom i Jovanom i kćerkom Vasilijom prebegao sa turske teritorije, kroz liniju fronta. Od sve imovine uzeli su samo ono što su mogli sa sobom da ponesu.[2]

Mićovići su se nastanili u Zeokama, na seoskom groblju. Dve godine su proveli živeći u kapeli. Sredstva za život obezbeđivali su nadničeći kod imućnih domaćinstava u Zeokama i Rtarima.[2]

Po Stameninoj smrti, Bojo je upoznao Cmiljku, suprugu pokojnog Toma Radenkovića iz Rtara sa kojom se oženio i preselio sa porodicom u Rtare.[2] Bojo je doživeo duboku starost. Prema knjizi umrlih živeo je 98 godina. Umro je 1918.[2]

Bojov stariji sin Ivan ženio se tri puta i imao desetoro dece. Umro je 1943, od povreda koje su mu naneli Bugari prilikom paljenja sela.[2]

Drugi sin Jovan je sa suprugom Mileniju imao četrnaestoro dece. Sinovi Petar i Milija poginuli su kao vojnici tokom prvog svetskog rata.[2]

Ćerka Vasilija bila je udata za Velička Radosavljevića iz Rtara.

Mićovići danas žive u Rtarima, Beogradu, Čačku i Vrnjačkoj Banji. Slave Lučindan.[2]

Epitafi na spomenicima Mićovićima[uredi | uredi izvor]

Spomenik Mileni Mićović (†18??)

Ovde počiva rab božija
MILENA
supruga Jovana Mićovića iz Rtara
koja poživi 56 god (dalje oštećeno)[3]


Spomenik dečaku Miladinu Mićoviću (†18??)

Ovde počiva mladenac
MILADIN
sin Jovana umro (dalje oštećeno)[3]


Spomenik devojčici Mileni Mićović (†19??)

Ovde počiva
MILOSAVA
kćer Ivana Mićovića (dalje nečitko)[3]


Spomenik devojčici Gorgini Mićović (†1914)

GORGINA
od 9 god.
kćer Ivana i Julijane Mićović
umrla 9 aprila 1914 god.
Spomen podiže joj otac Ivan[3]


Spomenik vojniku Bošku (†1914) i Julki (†19??) Mićović

Ovaj spomen pokazuje ime
BOŠKA Mićovića iz Rtara
poživi 20 god.
kao vojnik I čete 3 bataljona 11 puka
učestovao u ratu 1914. g.
a poginuo 10 novembra 1914 g.
Spomen podiže mu otac Ivan
Ovde je sahranjeno telo
JULKE
žene Ivanove
poživi 36 god.
a umre 11 marta 19 ...[3]


Spomenik stogodišnjaku Boju Mićoviću (†1917)

Ovde počiva rab boži
BOJO Mićović iz Rtara
časno poživi 99 god.
Umro 14 januara 1917 god.[a][3]


Spomenik Jovanu Mićoviću (†1917)

Ovde počivaju zemni ostatci pokoj.
JOVANA Mićovića
pož. 52 g.
umro 1917 g. … (dalje oštećeno)
Ovaj spomenik podigoše mu sinovi
Milić i Vlade[3]


Spomenik mladiću Velimiru Mićoviću (†1927)

Ovde počiva telo moga milog
i nikada zaboravljenog sina
VELIMIRA Mićovića iz Rtara
časno poživi 19 g.
prestavi se u večnost 17 aprila 1927.
Spomen podiže mu otac Ivan[3]


Spomenik Milijani (†1929) i devojci Ljubici (†1945) Mićović

Ovde počiva
MILIJANA
supruga Milića Mićovića
rođena 25 marta 1901. god.
a kao čestita domaćica poživi 30 g.
umre 1929 god u Rtarima
Spomen joj podigoše sinovi
Blažimir i Milisav
LjUBICA
rođena 16 jula 1922 g
umrla 1945 god.
poživi 20 g.
Ispusti svoju dušu
u najlepše doba
svoje mladosti
od teške bolesti
Spomen podigoše joj
braća Vladimir i Milisav[3]


Spomenik četvorogodišnjoj Veri Mićović (†1933)

Ovde trune uvenulo cveće
rano cveta a rano uvenu
kao ruža od jarkoga sunca
VERA
kći Milića i Dobrinke Mićović iz Rtara
rođena 8 februara 1929 g.
umrla 12 februara 1933 god.
Spomen podižu joj
otac Milić i majka Dobrinka[3]


Spomenik Vidosavi Mićović (†1949)

Ovde počiva telo pokoj
VIDOSAVE
supruge Vlade Mićovića iz Rtara
poživi 42 god
a prestavi se u večnost 5 jula 1949 godine
Ovaj spomen podigoše joj
muž Vlade i sin Ljubiša
kćerke Angelina i Leposava
sna Pajka[3]


Spomenik Miliću Mićoviću (†1950)

Ovde počiva
MILIĆ Mićović iz Rtara
koji časno poživi 60 god.
po zanimanju bio je trgovački
pomoćnik i zemljoradnik
učestovao je u ratu 1912 do 1918 god
kao podnarednik sa Solunskog fronta.
Milić je odlikovan
Karađorđevićevom zvezdom
umro je 1. novembra 1950 g.
Spomen podiže mu sinovi
Blažimir Milisav Dragan
i sna Stana[3]

Napomene[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  2. ^ a b v g d đ e ž Nedović, Radisav (1983). Rtari. Rtari: Mesna zajednica. 
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Nedović, Radisav (1995). Kameni letopis Rtara : groblja, nadgrobnici, krajputaši i spomen-obeležja. Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. 
  4. ^ Dragačevo : naselja, poreklo stanovništva, običaji. Beograd: Službeni glasnik : SANU. 2010. ISBN 978-86-519-0718-3. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nedović, Radisav (1983). Rtari. Rtari: Mesna zajednica. 
  • Nedović, Radisav (1995). Kameni letopis Rtara : groblja, nadgrobnici, krajputaši i spomen-obeležja. Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. 
  • Dragačevo : naselja, poreklo stanovništva, običaji. Beograd: Službeni glasnik : SANU. 2010. ISBN 978-86-519-0718-3. 
  • Nedović, Radisav (1998). Rtarski rodovi. Čačak: Štamparija "Bajić". 
  • Nedović, Radisav (1998). Rtarske čitulje. Čačak: Štamparija "Bajić". 
  • Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  • Slavković, Joviša M. (2017). Stanovništvo Dragačeva. Guča: Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-29-8. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]