Epitelska ćelija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prototip epitelske ćelije:1-mikroresice; 2-treplje; 3- veze između susednih epitelskih ćelija; 4- uvrati ćelijske membrane; 5- Goldžijev aparat; 6- centrozom; 7- granularni endoplazmatični retikulum; 8- jedro; 9- mitohondrije; 10- podepitelska lamina

Epitelske ćelije nikada nisu pojedinačne već su uvek udružene tako da formiraju neprekidne površine koje se nazivaju epitel. Pokrivaju sve kanale, unutrašnju površinu krvnih sudova, duplje i slobodnu površinu tela. Poreklom su od sva tri klicina lista. Odlikuje ih stalnost oblika, nepokretnost i polarizovanost.

Embrionalno poreklo[uredi | uredi izvor]

Epitelske ćelije odraslog organizma vode poreklo od sva tri klicina lista:

  • od ektoderma postaju ćelije:
  • od endoderma se diferenciraju ćelije:
    • epitela nervne cevi
    • parenhima žlezda koje pripadaju sistemu za varenje;
    • epitela disajnih puteva;
  • od mezoderma nastaju ćelije koje oblažu:
    • unutrašnjost krvnih sudova;
    • telesnih duplji.

Opšte osobine[uredi | uredi izvor]

Epitelske ćelije obavljaju raznovrsne funkcije pa se kao rezultat toga obrazuje veliki broj morfološki različitih epitelskih ćelija koje imaju i različito embionalno poreklo.

Bez obzira na sve različitosti moguće je uspostaviti neke osnovne opšte karakteristike koje važe za svaku epitelski ćeliju:

  • nepokretnost, koja je posledica čvrstih veza između susednih ćelija kao i povezanosti sa podepitelskom laminom;
  • polarizovanost, koja je primetna ne samo spolja već i unutrašnjosti ćelije.

Na ćeliji se, usled spoljašnje polarizovanosti, razlikuju:

  • vršna (apikalna) površina na kojoj se nalaze različite diferencijacije (kakve su mikroresice i treplje) koje obrazuje ćelijska membrana i elementi citoskeleta,
  • osnovica, baza koja naleže na podepitelsku laminu;
  • bočne strane kojima se susedne ćelije povezuju čvrstim vezama i preko kojih se ostvaruje komunikacija među njima.

Unutrašnja polarizovanost ogleda se u tome što se:

  • granularni endoplazmatični retikulum i mitohondrije grupišu oko i ispod jedra, odnosno, u donjoj polovini ćelije
  • Goldžijev aparat i centrozom nalaze u gornjoj polovini ćelije, odnosno, iznad jedra (slika).

Neophodno je napomenuti da se ovakava izrazita unutrašnja polarizovanost kod nekih epitelskih ćelija ne može tako jasno uočiti.

Vršna površina[uredi | uredi izvor]

Vršna površina je snabdevena različitim diferencijacijama:

Bičevi imaju istu strukturu kao treplje samo se od njih razlikuju po dužini, treplje su kraće.

Mikrovili (mikroresice) su prstoliki izraštaji membrane onih epitelskih ćelija koje učestvuju u prcesima apsorpcije i transporta tečnosti i metaboličkih proizvoda, kao što je npr. epitel tankog creva. Stereocilije su iste građe kao mikrovili samo su veće dužine i nalaze se na površini cilindričnih ćelija muških polnih kanala, vestibularnim ćelijama i dr.

Uloge/funkcije[uredi | uredi izvor]

Nalaze se na veoma raznovrsnim mestima u organizmu i obavljaju veliki broj funkcija:

  • pokrovna, zaštitna (pokrivaju površinu tela i oblažu duplje);
  • apsorptivna (upijajuća);
  • sekretorna
  • transportna
  • čulna.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mariček, Magdalena; Ćurčić, B; Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1996.
  • Pantić, V:Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1997.
  • Ćurčić, B: Razviće životinja, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Šerban, M, Nada: Pokretne i nepokretne ćelije - uvod u histologiju, Savremena administracija, Beograd, 1995.
  • Šerban, M, Nada:Ćelija-strukture i bolici, ZUNS, Beograd, 2001.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]