Erebus (planina)

Koordinate: 77° 32′ 00″ J; 167° 17′ 00″ I / 77.533333° J; 167.283333° I / -77.533333; 167.283333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Erebus
Planina Erebus, 1972
Geografske karakteristike
Ndm. visina3.794 m
Koordinate77° 32′ 00″ J; 167° 17′ 00″ I / 77.533333° J; 167.283333° I / -77.533333; 167.283333
Geografija
Geologija
Starost stena1 milion godina
Vrsta planinestratovulkan
Poslednja erupcija2006. (još traje)

Planina Erebus (engl. Mount Erebus) na Antarktiku je najjužniji aktivni vulkan na Zemlji. Visok je 3.794 m (12.448 stopa) i nalazi se na Rosovom ostrvu koje je takođe dom i trima neaktivnim vulkanima, pre svega planini Teror.

Vulkan je neprekidno aktivan od 1972. godine i mesto je gde se nalazi Erebuška vulkanska opservatorija Novomeksičkog instituta za rudarstvo i tehnologiju. U krateru se nalazi jedno od nekoliko preostalih jezera lave u svetu.

Planinu Erebus je 1841. godine otkrio polarni istraživač Džejms Klark Ros (engl. James Clark Ross). Rosovi brodovi su se zvali Erebus i Teror (ove brodove je takođe koristio i Džon Frenklin (engl. John Franklin)) na tragičnom putu u potrazi za Severozapadnim prolazom). Erebus su prvi put osvojili članovi grupe Ernesta Šekltona (engl. Ernest Shackleton) 1908. godine. I brodovi i vulkani su imenovani po Erebusu, primordijalnom grčkom bogu, sinu Haosa.

Avionska nesreća[uredi | uredi izvor]

Satelitski snimak planine Erebus

Na planinu Erbus pao je februara 1979. avion Makdonel Daglas DC-10-30 kompanije Er Nju Ziland, koji je prevozio putnike na liniji od Oklandskog međunarodnog aerodroma na Novom Zelandu do Antarktika. Poginulo je 257 putnika i članova posade.

planina Erebus
Topografska karta Rosovog ostrva (razmera 1:250.000) od USGS-a

Geologija[uredi | uredi izvor]

Planina Erebus je najjužniji aktivni vulkan na Zemlji. On predstavlja trenutni eruptivni centar žarišta Erebus. Na njegovom vrhu nalazi konvektivno fonolitsko jezero lave, jedno od pet dugotrajnih jezera lave na Zemlji. Karakteristična eruptivna aktivnost predstavljena je erupcijama strombolskog tipa, iz jezera lave ili iz jednog od nekoliko sekundarnih otvora, sve u okviru unutrašnjeg kratera vulkana[1][2]. Vulkan je naučno značajan po tome što njegova relativno niska i neobično istrajna eruptivna aktivnost omogućava dugotrajno vulkanološko proučavanje Strombolskog eruptivnog sistema sa male udaljenosti (stotinama metara) od njegovih aktivnih otvora, što je karakteristika zajednička za samo nekoliko vulkana na Zemlji, kao što je Stromboli u Italiji. Naučno proučavanje vulkana takođe je olakšano blizinom stanice MekMerdo (SAD) i baze Skot (Novi Zeland), smeštenih na istom ostrvu udaljenom oko 35 km.

Tokom 2005. primećene su male erupcije pepela i male erupcije lave, koje su dolazile iz ventila blizu jezera lave. Donja polovina vulkana je štit a gornja je stratokon (slično vulkanu Etna).

Planina Erebus (3794 metara iznad nivoa mora) se klasifikuje kao poligenetička starovulkanska planina. Kompozicija tekuće eruptivne aktivnosti na ovoj planini je anortoklasni-porfirički tefritički fenolit i fenolit, koji čine masu lave iz vulkana. Najstariji proizvod erupcije sa Erebusa sastoji se od relativno neizdifirencirane i neviskozne basanitske lave, dok se može naći i nešto mlađi basanitska i fonotefritska lava.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kyle, P. R., ur. (1994). Volcanological and Environmental Studies of Mount Erebus, Antarctica. Antarctic Research Series. Washington DC: American Geophysical Union. ISBN 0-87590-875-6. OCLC 1132108108. 
  2. ^ Aster, R.; Mah, S.; Kyle, P.; McIntosh, W.; Dunbar, N.; Johnson, J. (2003). „Very long period oscillations of Mount Erebus volcano”. J. Geophys. Res. 108 (B11): 2522. Bibcode:2003JGRB..108.2522A. doi:10.1029/2002JB002101Slobodan pristup.