Esteban Ećeverija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

José Esteban Antonio Echeverría (2. septembar 1805 - 19. januar 1851) je bio argentinski pesnik, pisac kratkih priča, esejista, politički aktivista i jedan od predstavnika argentinskog i latinoameričkog romantizma. Značajan je za razvoj argentinske književnosti.[1]

Esteban Ećeverija
Esteban Ećeverija
Lični podaci
Puno imeHose Esteban Antonio Ećeverija
Datum rođenja(1805-02-08)8. februar 1805.
Mesto rođenjaBuenos Ajres, Argentina
Datum smrti19. januar 1851.(1851-01-19) (45 god.)
Mesto smrtiMontevideo, Urugvaj

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Buenos Ajresu 1805. godine i bio je sin Španca Hosea Dominga Ećeverije (šp. José Domingo Ec

heverría) i Kreolke Marije Espinose (šp. María Espinosa). Vodio je razuzdan život u ranoj mladosti, bio je dobar student na Fakultetu Moralnih Nauka (šp. Colegio de Ciencias Morales), gde je studirao crtanje, filozofiju i latinski jezik. Fakultet je napustio 1823. godine kako bi se bavio trgovinom. U periodu između 1826. i 1830. godine dobio je priliku od vlade Bernardina Rivadavije da se profesionalno usavršava u Parizu. U ovoj fazi lokalni pariski romantizam ima veliki uticaj na njegovu estetiku i stil pisanja. U Buenos Ajres se vraća 1830. godine kao izgrađeni pesnik.[2]

Političko stanje[uredi | uredi izvor]

Nakon Ećeverijinog povratka u Buenos Ajres 1830. godine, politički lider Huan Manuel de Rosas je preuzeo vlast u pokrajini. Ovaj pripadnk Federalne partije se nametnuo 1829. godine za guvernera provincije Buenos Ajresa, kada počinje njegova diktatura. Njegova vladavina je bila okarakterisana kao tiranija, društvena represija, brutalnost, a kada je on došao u rodni kraj, već je počelo proterivanje i kažnjavanje intelektualaca i pisaca. Rosas je bio ujedno i prva ličnost diktatora koji će se pojaviti u književnim delima Hispanske Amerike. Pristalice opozicije bile su primorane da beže u izgnanstvo zbog takvog autoritarnog režima.

„Klanica”[uredi | uredi izvor]

Esteban Ećeverija je jedan od ovih pristalica opozicije, a o sukobima i političkim i socijalnim tenzijama između Rosasove Federalne i njegove Jedinstvene (Unitarne) stranke svedočio je u njegovom delu Klanica (šp. El matadero). Klanica je napisana 1838. a objavljena tek nakon Ećeverijine smrti, 1871. godine. Delo je proznog karaktera i ne samo da je prvo fikciono delo argentinske književnosti, već predstavlja i prvu pripovetku u istoriji hispanoameričke književosti. U njoj je opisana politička situacija u Argentini toga doba, sukobi, kao i lik diktatora Huana Manuela de Rosasa. Pisana je u duhu španskog realizma koji vodi poreklo od pikarskog romana i Servantesa.

Ove dve politički suprotstavljene strane viđene su kao sukob bogatih provincija koje nisu htele da dele svoje bogatstvo sa siromašnim provincijama. Umesto da se Ećeverija afirmiše kao pisac svog vremena, ovakvo stanje u Argentini njega primorava da se uključi u sva ta aktuelna politička i društvena kretanja. Ećevepija se zalagao za ideju novog društva koje je demokratsko, izvan okvira unitarista i federalista. Kao pesnik koji je inspirisan idealom nezavisnosti i političkom revolucijom počinje da stvara i širi novi ideal američke romantičarske umetnosti. Opozicija se čvrsto borila protiv Rosasovog režima, međutim, neuslešno, stoga je Esteban Ećeverija nateran na izgnanstvo u Montevideo.[3]

Urugvaj[uredi | uredi izvor]

Tokom ustanka koji je izbio u Buenos Ajresu, Ećeverija biva primoran da se preseli u Urugvaj, gde ostaje da živi do svoje smrti. Prvo je otišao u Koloniju del Sakramento (šp. Colonia del Sacramento), a zatim se 1841. godine preselio u Montevideo. Tokom odlaska u egzil nakon neuspeha u otporu protiv režima, Ećeverija je bio primoran da napisti svoju tada četvorogodišnju ćerku Martinu, koju više nikada nije video. Ona je dočekala svoju starost u Buenos Ajresu ne upoznavši svoga oca. Za sobom je ostavio, pored stvari i knjiga, još pojedina svoja dela, kao što je delo Pobuna juga (šp. La insurreción del sur), napisano 1839. godine. Za ovo delo je zanimljivo da je sačuvano od zaborava zahvaljujući jednom patrioti iz San Andresa de Gilesa, koji ga je čuvao među svojim papirima i stvarima, a za koju godinu kasnije ovo delo je vraćeno Ećeveriji. On ju je dovršio i konačno ju je objavio 1849. godine u Montevideu. Ovo delo je poema sa političkom tematikom.

Tokom opsade Montevidea (1843-1851) od strane urugvajskog generala Manuela Oribe (šp. Manuel Oribe), koji je bio u savezništvu sa Rosasom, Ećeverija je doneo odluku da se pridruži redovima odbrane kojima su se priključili Argentinci i strani legionari iz Francuske, Španije i Italije, ali njegova bolest ga sprečava. Počinje da se interesuje dosta za politiku i počinje se baviti analizama dolaska Druge Republike Francuske tokom Februarske Revolucije u Francuskoj. Taj rad, iako nedovršen, objavljen je 1848. godine. [3]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Umro je u Montevideu u svojoj četrdeset i petoj godini ostavivši za sobim brojna ostvarenja i veliki doprinos tadašnjem društvu i obrazovanju. Smrt ga je dočekala ostavivši ga bez mogućnosti da ponovo vidi svoju domovinu. Mnoga dela iz ove poslednje faze života pripadaju političkoj prozi. Ukazivao je i potrebu na to da treba da se razdvoji crkva od države, verovao je da pada anticentralizam. Tokom svog života Ećeverija je dosta doprineo svojoj zemlji, narodu, ukazao na propuste, izgrađivao je naciju kroz nove ideje, vraćao je vrednost u književnih reči i usmene nastave.[3]

Dela[uredi | uredi izvor]

Poema „Zarobljenica”

Neka od najznačajnijih dela Estebana Ećeverije:

  • Klanica (šp. El matadero), pisana krajem 1838. godine, objavljena tek 1871. godine u časopisu "Rio de la Plata"
  • Elvira ili devojka del Plata (šp. Elvira o la novia del Plata), septembar, 1832. godina - Prvo romantičarsko delo španske poezije, 1833. objavljeno i u Parizu. Javlja se upotreba osmeraca i jedanaesteraca. Poema „Zarobljenica”
  • Utehe (šp. Los consuelos), 1834. godina - Prva objavljena zbirka poema na tim prostorima, senzacija među intelektualnom elitom.
  • Zarobljenica (šp. La cautiva), 1837. godina - Pesma sa 2 142 stiha, sastavljena od devet delova i epiloga, uvođenje nacionalnog pejzaža i sukoba.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Esteban Echeverría | Argentine writer”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-12-29. 
  2. ^ a b „Biografia de Esteban Echeverría”. www.biografiasyvidas.com. Pristupljeno 2019-12-29. 
  3. ^ a b v „Vida y obra de Esteban Echeverría: pág. 2 - Esteban Echeverría”. www.cervantesvirtual.com. Pristupljeno 2019-12-29. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]