Eurisak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Eurisak je u grčkoj mitologiji bio sin junaka Ajanta.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Njegovo ime znači „široki štit“, što je u skladu sa pričom prema kojoj mu je otac zaveštao svoj štit.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Ajant je Eurisaka i Fileja dobio sa Tekmesom. Eurisakov otac je bio jedan od najvećih junaka koji se borio u trojanskom ratu, ali je sam Eurisak tada bio još dečak.[2] Nakon spora sa Odisejem zbog koga je poludeo, Ajant se povratio osramoćen, pa je u očajanju potražio svog sina Eurisaka i dao mu ogroman štit sastavljen od sedam delova, po kome je bio poznat. Svog polubrata Teukra je zadužio da bude Eurisakov zaštitnik do povratka dedi i babi, Telamonu i Peribeji (ili Eribeji) u Salaminu. Nakon još nekih obavljenih poslova, čvrsto je zario u zemlju Hektorov mač na koji se onda bacio. Ajanta su našli u lokvi krvi, na Teukrovo očajanje. Umesto da posluša Menelajev savet i ostavi brata da ga pojedu divlje zveri, pošto je izvršio samoubistvo, on je zadužio Eurisaka u odelu roba i raspletene kose, da čuva Ajantovo telo dok ga nisu sahranili. Po povratku kući, Telamon je optužio sina Teukra za nebrigu, jer nije zastupao bratovljevu stranu prilikom spora sa Odisejem, niti je doveo Eurisaka.[1] Naime, on je zaista zaplovio sa svojim bratancem ka domovini, ali su im se u putu lađe razdvojile i Teukro je stigao prvi.[3] On se branio sa broda, jer mu nije bilo dozvoljeno da se iskrca. Međutim, proteran je.[2] Nakon toga je pristigao i Eurisak i nasledio dedu. Nakon Telemonove smrti, Teukro je probao da se vrati na ostrvo, ali mu to Eurisak nije dozvolio.[3]

Kult[uredi | uredi izvor]

Atinjani su poštovali Ajanta kao jednog od svojih heroja osnivača i tvrdili su da je Filej bio zapravo Eurisakov sin, koji je postao atinski građanin i nezavisnu Salaminu podvlastio Atini.[1] Za Eurisaka se takođe pričalo da je postao građanin Atine[2] i da je zapravo zajedno sa Filejem predao Salaminu Atini, čime su obojica dobili povlastice u Atici.[4] U Atini mu je bio posvećen žrtvenik, a smatran je rodonačelnikom salaminske porodice kojoj su pripadale slavne ličnosti istorijskog vremena; Miltijad, Kimon, Alkibijad i Tukidid.[3]

U umetnosti[uredi | uredi izvor]

O Eurisaku su pisali Pausanija, Plutarh i Sofokle.[5] Sofokle je napisao tragediju koja je nosila ime ovog junaka, ali ona nije sačuvana.[6]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  2. ^ a b v Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Ajax 1; Family
  3. ^ a b v Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  4. ^ Greek Myth Index: Eurysaces
  5. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; Ergeus to Eurytele
  6. ^ theoi.com: INDEX OF TRAGIC POETS 1; SOPHOCLES 37