Pređi na sadržaj

Žan Batist Simeon Šarden

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žan-Batist-Simeon Šarden
Lični podaci
Datum rođenja(1699-11-02)2. novembar 1699.
Mesto rođenjaPariz, Kraljevina Francuska
Datum smrti6. decembar 1779.(1779-12-06) (80 god.)
Mesto smrtiPariz, Kraljevina Francuska
Umetnički rad
PravacRokoko
RegijaFrancusko slikarstvo
Najvažnija dela
Povratak s pijace

Žan Batist Simeon Šarden (fr. Jean Baptiste Siméon Chardin; * 2. novembar 1699, Pariz6. decembar 1779, Pariz) je bio francuski slikar rokokoa; najznačajniji slikar poetičkih i realističkih mrtvih priroda, prizora u enterijerima, karakternih figura i portreta u francuskom slikarstvu 18. veka.[1]

Šarden je učio slikarstvo kod istorijskih slikara Pierre-Jacques Cazes (1676–1754) i Noël-Nicolas Coypel (1690–1734), ali je solidno tehničko znanje i veštinu slikanja mrtvih priroda stekao uglavnom kao samouk. Godine 1728. učestvuje na izložbi mladih na Place Dauphine gde je zapažena njegova mrtva priroda Raža. Naredne godine je postao član slikarske akademije kao „slikar cveća, voća i karakternih figura”.

Iako je time, po tematici svog slikarstva, klasifikovan kao slikar drugog reda (glavne teme tog razdoblja su istorijske scene, prikazi galantnih svečanosti inspirisani savremenom literaturom te reprezentativni portret) on je upravo zahvaljujući ovoj tematici ubrzo postao popularan u novom građanskom staležu sitne buržoazije. Kao početnik slikao je tzv. sinžerije (singeries) — dekorativno-groteskne motive rokokoa sa majmunima —, zatim mrtve prirode, uglavnom s mrtvim životinjama.

Od 1732. godine, kada njegovo slikarstvo poprima ustaljen i konačan oblik, Šarden slika žanrovske scene, mrtve prirode i portrete, te se već po odabiru tema bitno razlikuje od svojih savremenika. Tadašnjem pomodnom i sladunjavom maniru rokokoa, koji zadovoljava ukus vladajuće aristokratske publike, Šarden suprotstavlja svoj jedar i upravo demokratski realizam narodskog čovjeka, koji likovno ide vlastitim putem. U žanrovskim scenama (slika ih pretežno u srednjoj fazi svoje karijere), nastalim pod uticajem holandskog žanra, s kojim se susreo u dvorskim zbirkama u Parizu, po prvi put u Francuskoj obrađuje motive enterijera sitne buržoazije uglavnom sa jednim likom u zatvorenim tamnim prostorima (Vaspitačica i Doručak, Beč, Galerija Lihtenštajn, Sudopera, Galerija Hinterijan Univerziteta u Glazgovu; Čišćenje mrkve, Minhen, Stara pinakoteka).

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]