Žan Batist Simeon Šarden
Žan-Batist-Simeon Šarden | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 2. novembar 1699. |
Mesto rođenja | Pariz, Kraljevina Francuska |
Datum smrti | 6. decembar 1779.80 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Kraljevina Francuska |
Umetnički rad | |
Pravac | Rokoko |
Regija | Francusko slikarstvo |
Najvažnija dela | Povratak s pijace |
Žan Batist Simeon Šarden (fr. Jean Baptiste Siméon Chardin; * 2. novembar 1699, Pariz — 6. decembar 1779, Pariz) je bio francuski slikar rokokoa; najznačajniji slikar poetičkih i realističkih mrtvih priroda, prizora u enterijerima, karakternih figura i portreta u francuskom slikarstvu 18. veka.[1]
Šarden je učio slikarstvo kod istorijskih slikara Pierre-Jacques Cazes (1676–1754) i Noël-Nicolas Coypel (1690–1734), ali je solidno tehničko znanje i veštinu slikanja mrtvih priroda stekao uglavnom kao samouk. Godine 1728. učestvuje na izložbi mladih na Place Dauphine gde je zapažena njegova mrtva priroda Raža. Naredne godine je postao član slikarske akademije kao „slikar cveća, voća i karakternih figura”.
Iako je time, po tematici svog slikarstva, klasifikovan kao slikar drugog reda (glavne teme tog razdoblja su istorijske scene, prikazi galantnih svečanosti inspirisani savremenom literaturom te reprezentativni portret) on je upravo zahvaljujući ovoj tematici ubrzo postao popularan u novom građanskom staležu sitne buržoazije. Kao početnik slikao je tzv. sinžerije (singeries) — dekorativno-groteskne motive rokokoa sa majmunima —, zatim mrtve prirode, uglavnom s mrtvim životinjama.
Od 1732. godine, kada njegovo slikarstvo poprima ustaljen i konačan oblik, Šarden slika žanrovske scene, mrtve prirode i portrete, te se već po odabiru tema bitno razlikuje od svojih savremenika. Tadašnjem pomodnom i sladunjavom maniru rokokoa, koji zadovoljava ukus vladajuće aristokratske publike, Šarden suprotstavlja svoj jedar i upravo demokratski realizam narodskog čovjeka, koji likovno ide vlastitim putem. U žanrovskim scenama (slika ih pretežno u srednjoj fazi svoje karijere), nastalim pod uticajem holandskog žanra, s kojim se susreo u dvorskim zbirkama u Parizu, po prvi put u Francuskoj obrađuje motive enterijera sitne buržoazije uglavnom sa jednim likom u zatvorenim tamnim prostorima (Vaspitačica i Doručak, Beč, Galerija Lihtenštajn, Sudopera, Galerija Hinterijan Univerziteta u Glazgovu; Čišćenje mrkve, Minhen, Stara pinakoteka).
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Mrtva priroda
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Jean Baptiste Simeon Chardin”. artchive.com.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Chardin exhibition at the Metropolitan Museum of Art
- Getty Museum: Chardin.
- WebMuseum: Jean-Baptiste-Siméon Chardin.
- www.Jean-Baptiste-Simeon-Chardin.org 124 works by Jean-Baptiste-Siméon Chardin.
- Artcylopedia: Jean-Baptiste Siméon Chardin - identifies where Chardin's work is in galleries and museums around the world.
- Web Gallery of Art: Chardin.
- Neil Jeffares, Dictionary of pastellists before 1800, online edition
- WebMuseum: Jean-Baptiste-Siméon Chardin.