Žumberak (naselje)
Žumberak | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Hrvatska |
Županija | Zagrebačka |
Opština | Žumberak (opština) |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 46′ 03″ S; 15° 24′ 54″ I / 45.76750657652996° S; 15.414947582476951° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 524 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | +385 1 |
Žumberak je naseljeno mesto u opštini Žumberak, do nove teritorijalne organizacije u sastavu bivše opštine Jastrebarsko, u Zagrebačkoj županiji, Hrvatska.
Prošlost[uredi | uredi izvor]
Pod vodstvom Nikole Jurišića, Žumberak su 1526. godine naselili Srbi iz Unca i Glamoča.[1] Naseljavanje se nastavilo tokom tog 16. veka, jer je stanovništvu pretila opasnost od Turaka. Dana 5. septembra 1538. godine dao je austrijski car Ferdinand povlastice (poveljom) Srbima koji se naseliše u severnoj Hrvatskoj, u Žumberku. General austrijski Nikola Jurišić je obavestio cara, da su se tu doselili neki "srpski" ili "racki" kapetani i vojvode sa narodom, koji je pod njihovom vlašću. Iste 1538. godine, 22. oktobra javio je general Jurišić da se vratio ban Petar Keglević sa vojskom iz Turske i da je sa sobom doveo mnogo Srba sa ženama, decom i njihovom stokom. A 6. novembra 1538. godine car piše banu Kegleviću, o istim Srbima koji su preselili iz Bosne u Žumberak. Za njihove starešine kaže da su kapetani i vojvode, Srbi i Vlasi (Srbi).[2]
Početkom 20. veka Žumberak je najveće mesto u Beloj Krajini naseljeno Srbima. Žumberak su činili dva dela - dve opštine: Sošice i Kalje. Za vreme vojne granice ta mesta nisu bila u istoj četi; Sošice u 11. a Kalje u 12. kompaniji Slunjske regimente. U crkvenom pogledu tu živi 4691 rimo-katolik i 7151 grko-katolik (unijat). Unijati su Srbi koji su polovinom 18. veka promenili veru i podređeni su Križevačkoj biskupiji u Hrvatskoj. Radilo se o 4000 pravoslavnih duša i 26 pravoslavnih hramova. Godine 1750. uzalud je tražio gornjo-karlovački vladika Danilo Jakšić, da se Žumberak vrati pod njegovu jurisdikciju. Srbi pravoslavci i oni unijati nazivani su u Beloj Krajini istim imenom "staroverci".[3]
Iz Žumberka potiče pounijaćeni i pohrvaćeni Srbin, prof. Petar Skok, koji je proučavao prošlost tog kraja.[4]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Srpsko pravoslavno stanovništvo koje je tokom 16. veka prešlo iz Bosne u taj deo Hrvatske, bilo je vekovima izloženo procesima unijaćenja, te kroatizacije.
Broj stanovnika po popisima[uredi | uredi izvor]
Nacionalnost[5] | 2001. | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. | 1953. | 1948. | 1931. | 1921. | 1910. | 1900. | 1890. | 1880. | 1869. | 1857. |
br. stanovnika | 8 | 19 | 27 | 37 | 47 | 58 | 59 | 62 | 74 | 84 | 78 | 77 | 55 | 51 | 37 |
Nacionalni sastav[uredi | uredi izvor]
Nacionalnost[5] | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. |
Hrvati | 14 (73,68%) | 27 (100%) | 37 (100%) | 47 (100%) |
Srbi | 0 | 0 | 0 | 0 |
Jugosloveni | 0 | 0 | 0 | 0 |
ostali i nepoznato | 5 (26,31%) | 0 | 0 | 0 |
Ukupno | 19 | 27 | 37 | 47 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Manojle Grbić: „Karlovačko vladičanstvo“, reprint, Topusko 1990. godine
- ^ "Delo", Beograd 1911. godine
- ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. januar 1912. godine
- ^ Lazo Kostić: "Sporne teritorije Srba i Hrvata", Beograd 1990. godine
- ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.