Pređi na sadržaj

Zakon stalnih zapreminskih odnosa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zakon stalnih zapreminskih odnosa (Gej-Lisakov zakon) je jedan od osnovnih hemijskih zakona. Po njemu zapremine gasova koji se jedine i zapremine nagrađenih gasova (gasa) stoje u stalnom odnosu malih celih brojeva.

Zakon je dao francuski hemičar Žozef Luj Gej-Lisak 1809. godine.

Jednostavan primer je reakcija direktne sinteze amonijaka iz azota i vodonika.

3H2 (g) + N2 (g) → 2NH3 (g)

Dakle, prilikom pomenute sinteze, uvek će reagovati 3 zapremine vodonika sa 1 zapreminom azota prilikom čega će nastajati 2 zapremine amonijaka (3:1:2). Reakcija je povratna pa će, logično, važiti i obratno.

Gej-Lisakov zakon će Avogadro upotrebiti da bi 1811. dao Avogadrov zakon koji, sa Gej-Lisakovim, čini osnovu gasne stehiometrije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]