Pređi na sadržaj

Zakon sudnij ljudem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zakon sudni ljudem (stsl. Законъ соудьныи людьмъ) prvi je pravni tekst koji je napisan na staroslovenskom jeziku. Namenjen je bio uglavnom prostim ljudima. Zakonik ima 32 glave, koje sadrže elemente građanskog (zastupljenog jedino i odredbama o braku i onima o naknadi štete), dok preovlađuje materija krivičnog prava. Izvor ovog dokumenta je vizantijski zakonik Ekloga (glavna razlika u odnosu na Eklogu je u ublaženju telesnih kazni). Iz nje su preuzeta najmanje 22 člana (deset kao doslovni prevod, a dvanaest uz prerade), dok su ostale odredbe ili iz običajnog bugarskog (slovenskog) prava, ili su deo redaktora. Zakonik je nastao krajem 9. i početkom 10. veka. Iako se tačno ne zna gde je napisan, najverovatnije je to bilo u Prvom bugarskom carstvu ili u Velikomoravskoj kneževini. Autorom zakonika se smatra Ćirilo Solunski.

Originalna verzija nije sačuvana, već samo prepisi unutar ruskih mešovitih kanonsko-svetovnih zbornika. Najstariji prepisi Zakona sudnog ljudem potiču iz 13. veka. Najpoznatiji od njih je Novgorodskij spisok iz 1280. godine.

Izabrane odredbe[uredi | uredi izvor]

Pojedine izabrane odredbe:[1]

2. U svim sporovima, tužbama ili (po) prijavama kneževi i sudije da ne sude bez dovoljno svedoka, već da strankama, tužiocima ili tuženima govore, da ukoliko nemaju svedoke, kako nalaže i zakon Božji, očekuju onu istu kaznu koja se sprema drugima; tako zapoveda i Božji zakon, a onaj ko ga ne poštuje, neka je proklet.

18. Roditelji i deca, ako svedoče jedni protiv drugih, da im se ne veruje. Niti ženi protiv muža. A i rob i slobodan mogu biti svedoci.

20. Svedoci po čuvenju da ne svedoče, govoreći da su načuli od ovog ili onog dužnika, niti da svedoče bilo šta drugo po čuvenju, čak i da su župani ti koji bi (ovako) svedočili.

23. Ako neko zatvori tuđu stoku, pa je umori glađu ili je pobije na neki drugi način, da se osudi na duplo.

29. Ko slobodnog čoveka proda kao roba, ili ga kao roba zadrži, neka bude preveden u (status) roba. Zato što je slobodnog pretvorio u roba, neka i sam to postane.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stanimirović, Vojislav. Hrestomatija za uporednu pravnu tradiciju.