Zangezur

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zangezur (jerm. Զանգեզուր, azer. Zəngəzur) istorijsko-geografska je oblast Istočne Jermenije,[1][2][3][4][5][6][7][8][9][10][11] koja se nalazi na padinama Zangezurskih planina, a danas se prostire na teritoriji Jermenije i Azerbejdžana.[12][13] Oblast je pripala Ruskoj Imperiji Đulistanskim mirom iz 1813. godine.[14] U sovjetsko doba, na prostoru Zangezura nalazili su se Goriski, Kafanski, Megrinski i Sisijanski rejoni Jermenske SSR i Lačinski, Kubatlinski i Zangelanski rejoni Azerbejdžanska SSR.[15] Rejoni Jermenije na prostoru istorijskog Zangezura objedinjeni su u marz Sjunik 1995. godine. U Azerbejdžanu su isti rejoni, zadržavajući svoj administrativni status, postali dio Istočnozagezurskog ekonomskog rejona.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Pominjanje toponima „Džagedžor” u rukopisu iz 14. vijeka „Istorija oblasti Sisakan” od Stepanosa Orbelijana, 1299. godina.
Karta na nemačkom iz 1856. koja prikazuje region kao Zangadžor (njem. Zangadzor).

Postoji nekoliko verzija porijekla riječi Zangezur.

Prema Gevondu Ališanu, porijeklo riječi Zangezur vezuje se za utvrđenje Džagadžor (danas selo nedaleko od Gorisa), po imenu patrijarha iz roda Sisaka. Džagadžor je vremenom među susjednim Persijancima postao Zangezur (u persijskom ne postoji glas „dž”).[16]

U literaturi se pominje i moguća veza između Zangezura i drugog toponima — klisure Cakedžor (jerm. Ծակեձոր, od riječi cak — „rupa” i džor — „ponor, klisura”),[17] koja se nalazi sjeverozapadno od Gorisa u dolini rijeke Goris.[18]

Toponim se objašnjava i predanjima, kombinacijom jermenskih riječi zang („zvono”) i džor („klisura”) [Gan, 1909], ali naziv oblasti nije baš jasan.[19] Prema jednom od predanja o zvonu, riječ je zasnovana na „Zang zor”, tj. moćnom zvonu. Na 2 km od Gorisa, postojao je manastir koji je imao glasno zvono.[16]

Prema jermenskoj narodnoj tradiciji, naziv Zangezur počelo je da se koristi od Tamerlanovih osvajanja. Jermenski knez Mger ponudio je pomoć Tamerlanu, rekavši da neće moći da osvoji Sjunik sve dok u selu Hot postoji car-zvono, koje će obavijestiti kneževinu u slučaju opasnosti. Tamerlan je obećao zlato i vlast izdajniku, ako uspjeli utišati zvono. Zavjerenici pale vatru noću, prigušujući zvuk zvona, a kada Tamerlanova vojska, prešavši rijeku Araks, izvrši invaziju na Sjunik, pokušaji da zvonom obavijeste narod bili su uzaludni. Kneževina je pala za jednu noć, a ljudi su iznenađeno pitali „Zašto nisu zvonili?” Neki su odgovorili „Uzaludno zvoni”, što na jermenskom zvuči „zange zur e” (jerm. զանգը զուր է). Nakon ovoga, kneževina je takođe počela da se zove Zangezur.[20]

Prema „Enciklopedijskom rječniku toponima Azerbejdžana”, toponim Zangezur potiče od staropersijske riječi zang („kamen, stijena”) i zur („dugačak”) i znači „dugačka stijena, kamen”. Prema istom rječniku, toponim može biti povezan sa imenom plemena Zangi.[21]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Petruševskiй 1949, str. 79, «Drugoй primer ukazыvaet na postepennый upadok odnoй iz oblasteй vostočnoй Armenii — Sюnii (Sюnik, nыne Zangezur, Kapan i sosednie raйonы na юgo-vostoke Armяnskoй SSR). Po slovam istorika Sюnii Stepannosa Orbelяna, pered selьdžukskim našestviem, v konce XI v., v эtoй oblasti bыlo 43 kreposti i zamka, 48 monastыreй i 1400 seleniй. A v konce XIII v. tam ostavalosь vsego 682 seleniя (variant — 677), inače govorя, čislo seleniй za dva stoletiя umenьšilosь bolee čem vdvoe; эti 682 seleniя v 14 okrugah perečislenы po imenam, s pokazaniem cifr, vidimo, ukazыvaющih razmerы vnosimoй imi cerkovnoй desяtinы, v glave LXXIV truda Stepannosa Orbelяna. K koncu HNІ v. v Sюnii umenьšilosь i čislo ukreplennыh feodalьnыh tverdыnь: ostavalosь vsego 25 zamkov i 30 monastыreй; iz poslednih bolьšaя častь bыla razrušena i pusta, i tolьko nemnogie procvetali».
  2. ^ Volkova, Nataliя Georgievna (1969). „Эtničeskie processы v Zakavkazьe v XIX—XX vv”. Ur.: Gardanov, V. K. Kavkazskiй эtnografičeskiй sbornik (PDF) (na jeziku: ruski). Moskva: Nauka. str. 29. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 1. 2022. g. „Vostočnaя Armeniя — Araratskaя dolina s prilegaющimi k neй gornыmi oblastяmi Malogo Kavkaza (Lori, Idževan, Zangezur i drugie) — bыla centrom formirovaniя armяnskoй nacii. Kulьturnoe i яzыkovoe edinstvo эtogo kraя, ego mononacionalьnostь vo mnogom sposobstvovali эtomu processu.” 
  3. ^ Tokarev, Sergeй Aleksandrovič (1968). Osnovы эtnografii: Učeb. posobie dlя ist. specialьnosteй vuzov (na jeziku: ruski). Moskva: Vыsšaя škola. str. 303. Pristupljeno 9. 3. 2024. „V Zangezure (Vostočnaя Armeniя) vstrečalisь peщernыe žiliщa, vыdolblennыe v sklonah gor.” 
  4. ^ Holding, Nicholas; Holding, Deirdre (2011). Armenia: With Nagorno Karabagh (na jeziku: engleski). Bradt Travel Guides. str. 21. ISBN 978-1-84162-345-0. Pristupljeno 9. 3. 2024. 
  5. ^ Bournoutian., George A. (1994). Olson, James Stuart; Pappas, Lee Brigance; Pappas, Nicholas Charles, ur. An ethnohistorical dictionary of the Russian and Soviet empires (na jeziku: engleski) (1. publ izd.). Greenwood Press. str. 44—45. ISBN 978-0-313-27497-8. „Only pockets such as Karabagh (Karabakh) and Zangezur in eastern Armenia and Sasun and Zeitun in western Armenia remained autonomous” 
  6. ^ Minahan, James (2002). Encyclopedia of the stateless nations: ethnic and national groups around the world. Westport, Conn: Greenwood Press. str. 2241. ISBN 9780313316173. „After repeated rebellions, independence, and reconquest, the last of the Armenian kingdom was conquered by the Arab Mamelukes in 1375. The only reamaining autonomous pockets of Armenian were in Karabakh and Zangezour, both in eastern Armenia.” 
  7. ^ Adalian, Rouben Paul (2010). Historical dictionary of Armenia (2. izd.). Lanham, Md: Scarecrow Press. str. xliv—xlv. ISBN 9780810874503. 
  8. ^ Levene, Mark (2013). The crisis of genocide. Oxford University Press. str. 217. ISBN 978-0-19-968303-1. 
  9. ^ United States Congress House Committee on Banking, Finance, and Urban Affairs Subcommittee on Economic Stabilization; Pappas, Lee Brigance; Pappas, Nicholas Charles (1990). „The land of Karabagh: geography & history prior to 1920”. Eastern Europe: Exchange Opportunities : Hearings Before the Subcommittee on Economic Stabilization of the Committee on Banking, Finance and Urban Affairs, House of Representatives, One Hundred First Congress, Second Session, February 14 and 15, 1990 (na jeziku: engleski). Washington: U.S. Government Printing Office. str. 274. 
  10. ^ Walker, Christopher J. (1996). „The armenian presence in mountainos Karabakh”. Ur.: Wright, John F. R.; Schofield, Richard; Goldenberg, Suzanne. Transcaucasian boundaries (na jeziku: engleski). London: UCL Press. str. 90. ISBN 9781857282351. 
  11. ^ Mattar, Philip, ur. (2004). Encyclopedia of the Modern Middle East & North Africa: Aaronsohn-Cyril VI (na jeziku: engleski). Macmillan Reference USA. str. 195. ISBN 978-0-02-865772-1. Pristupljeno 9. 3. 2024. 
  12. ^ Hille, Charlotte (16. 4. 2010). State Building and Conflict Resolution in the Caucasus (na jeziku: engleski). London: Brill. str. 186. ISBN 978-90-474-4136-6. Pristupljeno 9. 3. 2024. „Zangezur lies in the south of the Transcaucasus, being divided between Armenia and Azerbaijan.” 
  13. ^ Sukiasyan, Hamo (6. 7. 2021). „The process of drawing the borders between Armenia and Azerbaijan in the 1920s”. ge.boell.org (na jeziku: engleski). Tbilisi: South Caucasus Region // Heinrich Böll Stiftung. Pristupljeno 9. 3. 2024. „The formerly Ghazakh and Zangezur provinces were divided between the two republics.” 
  14. ^ Bournoutian, George A. (1997). „Eastern Armenia from the 17th Century to the Russian Annexation”. Ur.: Hovannisian, Richard G. The Armenian people from ancient to modern times. 2: Foreign dominion to statehood: the fifteenth century to the twentieth century (na jeziku: engleski). New York, NY: St. Martin's Press. str. 89, 81—107. ISBN 9780312101688. 
  15. ^ Babaяn, David (2005). „Krasnый Kurdistan: geopolitičeskie aspektы sozdaniя i uprazdneniя”. 21-й vek (na jeziku: ruski) (2): 115—136. ISSN 1829-0396. Pristupljeno 9. 3. 2024. „Territoriя Zangezura takže namnogo prevыšala territoriю nыnešneй Sюnikskoй oblasti Respubliki Armeniя. V sostave Elizavetpolьskoй gubernii suщestvoval Zangezurskiй uezd s četko ustanovlennыmi granicami, v sostav kotorogo vhodila vsя nыnešnяя territoriя Sюnikskoй oblasti, a takže bыvšie Lačinskiй, Kubatlinskiй i Zangelanskiй raйonы.” 
  16. ^ a b ԳՈՆՉԱՐՈՎ, Ի. Ա. „Զանգեզուրում”. armenianhouse.org (na jeziku: jermenski). ArmenianHouse.org. Pristupljeno 9. 3. 2024. 
  17. ^ Mkrtčяn, Šagen (1989). Istoriko-arhitekturnыe pamяtniki Nagornogo Karabaha (na jeziku: ruski). Erevan: Parberakan. str. 105. ISBN 978-5-540-00402-2. Pristupljeno 9. 3. 2024. 
  18. ^ Akopяn, T. H.; Melik-Bašhяn, St. T.; Barsegяn, O. H., ur. (1988). Slovarь toponimov Armenii i prilegaющih territoriй. Erevan: Izd-vo Erevanskogo universiteta. str. 830. 
  19. ^ Pospelov, Evgeniй Mihaйlovič (2001). „Zangezurskiй hrebet”. Geografičeskie nazvaniя mira: toponimičeskiй slovarь : okolo 5000 edinic (na jeziku: ruski). Moskva: Russkie slovari. ISBN 978-5-17-002938-9. Pristupljeno 9. 3. 2024. 
  20. ^ Karapetяn, G. O. (1990). Doroga Mgera: armяnskie legendы i predaniя (na jeziku: ruski). Moskva: Nauka. str. 22. ISBN 978-5-02-017023-0. 
  21. ^ Azärbaycan toponimlärinin ensiklopedik lüğäti. Şərq-Qərb, II. Bakı: Şärq-Qärb. 2007. str. 295. ISBN 978-9952-34-155-3. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnja veza[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Зангезур&oldid=27535492”