Zapadni raskol

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Западна шизма)
Istorijska mapa podele Katoličke crkve tokom Zapadne šizme

Zapadni raskol ili Papski raskol bila je podela u Katoličkoj crkvi od 1378. do 1417. godine,[1] kada su dva (od 1409. tri) pretedenta proglasila sebe za pravog papu. Do podjele je došlo nakon smrti pape Grgura XI, a razrješena je sabor u Konstanci (1414—1418).

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Raskol je nastao zbog povratka papa iz Avinjona u Rim. Grgur XI je okončao Avinjonsko papstvo povratkom u Rim 1378. godine. Kad je Grgur XI umro okupljeni kardinali su birali novog papu. Građani Rima su se pobunili, jer su se bojali da će kardinali izabrati Francuza za papu. Većina kardinala su bili Francuzi, jer su jedno vreme pape bili Francuzi. Pod pritiskom rulje kardinali biraju 1378. Italijana Urbana VI.

Kardinali biraju novog papu Francuza[uredi | uredi izvor]

Novi papa se zamera kardinalima, pa se kardinali premeštaju iz Rima u Fondi, gde izabiru 20. septembra 1378. rivalskog papu Klementa VII. Klement VII uspostavlja svoje sedište ponovo u Avinjonu.

Deo katoličkih država podržava jednog, a deo drugog papu[uredi | uredi izvor]

Katolička crkva se našla u velikim nevoljama. Dotad su postojali antipape, tj pape izabrane rivalskim frakcijama. Sada su prvi put obojica papa izabrani od legitimnih lidera crkve, tj od kardinala. Vladari po Evropi trebalo je da se opredele kog papu da podržavaju. Avinjonskog papu su podržali: Francuska, Aragon, Kastilja, Kipar, Burgundija, Savoja, Napulj i Škotska. Rimskog papu su podržali: Danska, Engleska, Flandrija, Sveto rimsko carstvo, Mađarska, Severna Italija, Irska, Norveška, Poljska i Švedska.

Nacionalne i frakcijske podele pomogle su da raskol preživi početne pape koji su započeli sa šizmom. Održavala su se dva sedišta katoličke crkve. Jedan u Rimu, a drugi u Avinjonu.

Sabori u Pizi i Konstancu[uredi | uredi izvor]

Održan je crkveni koncil u Pizi 1408. sa namerom da se reši spor, pa oni izabiru trećeg papu, antipapu Aleksandra V. Njega nasleđuje antipapa Jovan XXIII.

Konačno na koncilu u Konstanci 1417. Jovan XXIII i Benedikt XIII su svrgnuti, a Grgur XII daje ostavku, tako da je izabran jedinstveni novi papa Martin V i time je okončan zapadni raskol. Na taj način je linija papa iz Rima priznata kao legitimna linija. Otada je proglašeno da crkveni koncil ne može smeniti papu. Izbor pape može poništiti jedino sam papa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Western Schism”. britannica.com. December 2014. Pristupljeno 03. 2015.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date= (pomoć)