Zaštićeno stanište Zimovalište malog vranca

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zaštićeno stanište Zimovalište malog vranca štiti zimovalište malih vranaca u Beogradu. Mali vranac predstavlja retku i ugroženu vrstu ptica, zbog specifičnosti mesta njegovog zimovališta - to je samo središte grada Beograda. Jedan od biotopa na kome su zimovali mali vranci, nizvodni špic Ade Ciganlije,uništen je 2007. godine za potrebe izgradnje mosta preko Save. Tada je pokrenuta i preko potrebna inicijativa od strane Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, Lige za ornitološku akciju i Zavoda za zaštitu prirode Srbije da se preostali priobalni biotopi obrasli vrbama zaštite na odgovarajući način, u cilju očuvanja populacije malog vranca. Imajući u vidu da se radi o vrsti koja ima ograničeno rasprostranjenje i nepovoljan status zaštite na globalnom nivou, jasno je da se radi o izuzetno značajnom području za očuvanje ove vrste.

Zimovalište malog vranca[uredi | uredi izvor]

Zimovalište malog vranca se nalazi u okviru međunarodno značajnog područja za ptice (IBA)"Ušće Save u Dunav". Zimovanje ove ptice u Beogradu je prvi put zabeleženo sredinom devedesetih godina XX veka, a primećeno je i da zimuju u velikom broju - u vrbacima na obali Save zimuje gotovo 10% ukupne evropske populacije ove vrste. Po regulativama Evropske unije, mali vranac se nalazi na aneksu I Direktive o pticama, pa zbog toga staništa ove vrste predstavljaju potencijalna Natura 2000 područja.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Zaštićeno stanište se nalazi na obalama Save u Beogradu kod Ade Ciganlije i sastoji se od pet odvojenih lokacija:

  1. Lokacija I - vrbak na desnoj obali Save, oko 500 m nizvodno od ušća Topčiderske reke.
  2. Lokacija II - vrbak na nizvodnom kraju Ade Ciganlije, koji se nalazi između nasipa i glavnog toka reke Save.
  3. Lokacija III - uzak pojas vrba na levoj obali Save kod Beogradskog brodogradilišta.
  4. Lokacija IV - pojas vrba na levoj obali Save kod toplane na Novom Beogradu.
  5. Lokacija V - ova lokacija se nalazi pored lokacije IV i od nje je odvojena uskim prostorom, odnosno pristanom za istovar tečnih goriva za potrebe toplane na Novom Beogradu.

Ukupna površina zaštićenog dobra iznosi 14 33 80 ha i nalazi se u vlasništvu Republike Srbije. O obalama Save i Dunava na teritoriji grada Beograda, kojima pripadaju i zaštićena područja, stara se Javno vodoprivredno preduzeće "Beogradvode".

Vegetacija[uredi | uredi izvor]

Ada Ciganlija predstavlja ostrvsko-priobalni kompleks obrastao šumom. S obzirom na to da se nalazi u gradskoj zoni, od velikog je značaja za grad Beograd i njegovo šire područje. Današnji savremeni oblici vegetacije na donjem špicu Ade Ciganlije su:

  • Šume topola i vrba - Populeto-Salicetum
  • Šume bele vrbe - Salicetum albae
  • Šume bele i crne topole - Populetum albo-nigrae
  • Šume crne topole - Populetum nigrae
  • Veštački podignute sastojine euroameričkih topola (Populus euramericana). Ekološki ova šuma pripada šumi bele vrbe i topole - Salicon albe

Za razliku od špica Ade, gde se na malom prostoru nalazi nekoliko fragmenata različitih šuma, na uskom delu onbale na levoj strani reke Save, kao i na sprudnom proširenju na desnoj strani reke, konstatovane su šume bele vrbe sa sporadično "zalutalim" primercima bele i crne topole. Na četvrtoj lokaciji kod Novobeogradske toplane, u dva razdvojena šumska fragmenat, gde brojnošću i veličinom dominiraju stabla topole, a tu su i bela vrba, invazivna vrsta bagrenac(Amorpha fruticosa), pajasen (Acer negundo) i pensilvanski jasen (Fraxinus pennsylvanica). Pošto u špic Ade i dve obližnje lokacije bile (i još uvek su) izložene dugom i snažnom antropogenom delovanju (brodogradilište, zimovnik za čamce, turizam i ugostiteljstvo, sport), flora ovog mini kompleksa je pretrpela promene. Za razliku od vegetacije gde je usled negativnih faktora došlo do smanjenja diverziteta i površina prvobitnih biljnih zajednica (šumskih i livadskih), biljni fond ovog područja se povećao. Ono što je negativna posledica jeste gubitak mnogih autohtonih i u flori Srbije retkih vrsta biljaka na račun povećanja brojnosti alohtonih predstavnika.

Geološke i hidrogeološke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Prostor Čukaričkog rukavca u geološkom smislu pripada Šumadijsko-vardarskoj zoni, a obala Save naspram njega južnom obodu Panonskog basena. I pored toga, istražni prostor koji predstavlja zimovalište malog vranca je prilično homogene građe, nalazi se na sedimentima rečne terase i aluviona.

Predeone odlike[uredi | uredi izvor]

Zaštićeno područje se nalazi na obalama Save u visoko urbanizovanom okruženju. Radi se o ravničarskom prostoru smeštenom u aluvionu reke. Nisko pobrđe koje počinje da se izdiže na desnoj obali Save prema Senjaku i Topčideru praktično nema značajniji predeoni značaj za same zaštićene lokacije koje se nalaze neposredno uz rečno korito. Novoizgrađeni most preko Save je u potpunosti izmenio izgled ovog prostora. Ono što je neophodno istaći je da staništa malog vranca na levoj i desnoj obali Save, iako izmenjena, pradstavljaju jedine preostale vrbake uz obalu Save između Ade Ciganlije i Velikog ratnog ostrva. Izgradnjom nasipa i obaloutvrda potpuno je izmenjen izgled priobalnog dela i uništeni svi oblici prirodne vegetacije. Još jedna od karakteristika ovog prostora je i veliki broj privremenih plovnih objekata (splavova) koji praktično predstavljaju barijeru između obale i reke. Izuzetak je stanište na levoj obali Save gde ne postoji nijedan plovni objekat. Ova zaštićena područja, iako male površine, imaju značaja za ceo predeo s obzirom da predstavljaju jedine preostale oblike priobalne vegetacije na prostoru između Ade Ciganlije i Velikog ratnog ostrva.

Stvorene odlike[uredi | uredi izvor]

Obale Save u Beogradu su u potpunosti utvrđene tako da ne postoje plavna područja, osim u izuzetnim slučajevima. Reljef i izgled obala i rečnih ostrva je takođe značajno izmenjen čovekovim intervencijama. Povezivanjem Ade Ciganlije sa Čukaricom i formiranjem Savskog jezera, odnosno Čukaričkog rukavca, u velikoj meri je izmenjen ovaj prostor. Takođe, na levoj obali Save, veštački je formirana marina, odnosno zimovnik na taj način što je nekadašnja rečna ada Mala Ciganlija spojena sa Novim Beogradom. Prostor u zaleđu zaštićenih područja je znatno izmenjen i urbanizovan. Uz stanište malog vranca na desnoj obali Save nalazi se saobraćajna infrastruktura (pruga, putevi, nadvožnjak), a na levoj obali se nalazi industrijska zona (brodogradilište). Takva infrastruktura donekle doprinosi i očuvanju ovih staništa, jer su ona na neki način izolovana i otežan je i ograničen pristup ljudi. Ada Ciganlija je manje izgrađena i pretežno obuhvata zelene površine, ali se na njenom donjem špicu ipak nalazi više objekata različitih funkcija (ugostiteljski, sportski, stambeni, poslovni, skladišni prostori, itd...). Neposredno uz Lokaciju II zimovališta malog vranca, nalazi se stambeno naselje sa površinom od oko 5 ha. Za potrebe izgradnje mosta uništeno je jedno od staništa na kome su mali vranci noćili, vrbak na nizvodnom špicu Ade. Na samim zaštićenim staništima nema izraženijih oblika korišćenja resursa i prostora. Vrbaci se nalaze u relativno uskom, plavnom pojasu uz reku koji nije pogodan za trajno naseljavanje ili korišćenje. Izuzetak su plovni objekti koji su postavljeni u okviru lokacija na donjem špicu Ade Ciganlije i an desnoj obali Save i koji se koriste pre svega za stanovanje, ugostiteljstvo i rekreaciju. Drveće u zaštićenim staništima je uglavnom maldo, tako da nema značajniju vrednost sa aspekta eksploatacije. Lov nije dozvoljen na čitavom gradskom području, pa tako ni u zaštićenim staništima i na prostoru oko njih. Zaštićena područja nisu atraktivna za sportski ribolov, pogotovo ne u zimskim mesecima kada su prisutni mali vranci.

Ocena stanja životne sredine[uredi | uredi izvor]

Položaj zaštićenog staništa je takav da je ono u velikoj meri izloženo raznim ugrožavajućim uticajima na životnu sredinu. Gradska sredina podrazumeva značajna opterećenja vazduha, vode i tla zagađujućim materijama. Osim hemijskih zagađenja, lokacije predviđene za zaštitu su u velikoj meri izložene i fizičkom zagađenju (čvrsti otpad), buci i svetlosnom zagađenju. Trenutno stanje populacija malog vranca je zadovoljavajuće i pored brojnih ugrožavajućih faktora nije došlo do značajnijeg pada brojnosti. Ipak, s obzirom na prostor na kome se ove populacije nalaze postoji veliki rizik da dođe do značajnijeg pada brojnosti. Ipak, s obzirom na prostor na kome se ove populacije nalaze postoji veliki rizik da dođe do značajnijeg pogoršanja stanja populacije ove vrste pa je iz tog razloga neophodno kreirati odgovarajuću zaštitu ovog prostora.

Funkcije i značaj prirodnog dobra[uredi | uredi izvor]

  • Naučno-istraživačka funkcija - sa naučno-istraživačkog aspekta je posebno interesantna mogućnost integracije zaštite biodiverziteta u planiranje urbanih područja, a ovo zaštićeno područje upravo predstavlja veoma pogodan poligon za takva istraživanja.
  • Vaspitno-obrazovna funkcija - Zaštićeno stanište je lako dostupno i može se koristiti za edukativne programe, pre svega one koje se odnose na obrazovanje o značaju opstanka i očuvanja vrsta i njihovih staništa i o značaju integracije zaštite prirode u prostore u kojima dominira čovek.
  • Ekološka funkcija - Ogleda se kroz mogućnost očuvanja populacije malog vranca na globalnom nivou. Očuvanje ovog lokaliteta obezbeđuje i bolju povezanost populacije ove vrste na globalnom nivou.
  • Rekreativno-turistička funkcija - Zimovanje malog vranca na ovom lokalitetu predstavlja fenomen koji može predstavljati dodatnu atrakciju vezanu za reke u Beogradu. U zapadnom i severnom delu Evrope, mali vranac predstavlja izuzetno retku vrstu, tako da za ljubitelje prirode koji dolaze iz tih krajeve ovo predstavlja veoma interesantnu pojavu.
  • Funkcija unapređenja prakse upravljanja zaštićenim područjima - Oov područje može predstavljati dobar poligon za razvoj tehnika integrativnog i participativnog upravljanja koje bi uključivalo širok spektar zainteresovanih strana.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Studija zaštite, Zaštićeno stanište Zimovalište malog vranca, Zavod za zaštitu prirode Srbije, Beograd 2012.