Ivan Matija Škarić
Ivan Matija Škarić | |
|---|---|
| Datum rođenja | 1793. |
| Mesto rođenja | Postira |
| Datum smrti | 1871. |
Ivan Matija Škarić (Postira, 13. aprila 1793. - Zadar, 5. decembra 1871.), hrvatski bibličar i prevodilac, preveo Sveto pismo na hrvatski jezik.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Ivan Matija Škarić rođen je u Postiri na Braču u tadašnjoj Mletačkoj republici. Teologiju je počeo studirati 1817. u Zadru, tada u Austrijskom carstvu, gdje je iste godine zaređen za sveštenika. Nastavio je studirati u Beču između 1924. i 1926, gdje je specijalizovao i doktorirao biblijske nauke.[1]
Prijevod Svetog pisma[uredi | uredi izvor]
Škarićev prijevod Svetog pisma drugi je cjeloviti objavljeni prijevod Svetog pisma na hrvatskom jeziku nastao u okviru Katoličke crkve. Škariću je prvi podstrek za prevođenje dao njegov prepostavljeni, rektor Augustineuma u Beču Jakob Frint 1826, koji je u stvari proslijedio poticaj papinskog nuncija u Beču da se pronađe iznimno darovit student koji bi preveo Sveto pismo na "slovenski narodni jezik". Podstrek je, dakle, došao iz najviših crkvenih redova. Škarić se ozbiljno pripremao za prevođenje. Putovao je po Evropi - Grčkoj, Njemačkoj, Italiji i Belgiji - kako bi obogatio svoje poznavanje biblijske problematike i kako bi mu prijevod i komentari bili na visini tadašnjih postignuća biblijske nauke. Proputovao je čitavo Austrijsko carstvo kako bi se uvjerio da je "ilirički jezik" podoban "da ga bez ikakve mučnosti razumi i istoko-, i jugo-, a s malom mučnostju i sievero-slavjanin", odnosno da ga razumiju svi Sloveni. O predanom radu svjedoči i njegova bogata ostavština koja se danas čuva u Biblioteci Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu.[2]
Škarić je na prijevodu počeo radit krajem 1820-ih, u vrijeme kad je postao profesor na Nadbiskupskom sjemeništu u Zadru. Na prijevodu je radio zajedno sa sedam pisara gotovo 30 godina. Njegov prijevod bio je potican i materijalno pomagan od crkvenih velikodostojnika. To je prvi hrvatski prijevod Svetog pisma koji je u obzir uzeo tekstove na hebrejskom, grčkom i aramejskom jeziku. Škarić je u Beču, pod naslovom Sveto pismo Staroga i Novoga zavita,[3] od 1858. do 1861. objavio 12 svezaka prijevoda. Svaki je svezak posvetio nekom hrvatskom ili slovenskom biskupu, odnosno nadbiskupu.[4] Njegov prijevod napisan je na ikavskom dijalektu s elementima čakavštine.[5]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Bilješke
- ^ Škarić, Ivan Matija, Centar biblijskih istraživanja. Pristupljeno 19. januara 2017.
- ^ Vrtič 2007, str. 450.
- ^ Vrtič 2007, str. 449.
- ^ Vrtič 2007, str. 451.
- ^ Vrtič 2007, str. 453.
- Knjige
- Vrtič, Ivana (2007). „O jeziku Škarićeva prijevoda Svetog pisma”. Rasprave instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. 33.