Pređi na sadržaj

Imanuel Nobel

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Imanuel Nobel
Slika Imanuela Nobela, mlađeg
Datum rođenja24. mart 1801
Mesto rođenjaGävle Parish
Datum smrti3. septembar 1872
Mesto smrtiMaria Magdalena parish

Imanuel Nobel Mlađi (šved. Immanuel Nobel den yngre); 24. mart 18013. septembar 1872) je bio švedski inženjer, arhitekta, pronalazač i industrijalac. Bio je pronalazač rotacionog struga koji se koristi u proizvodnji šperploče. Bio je član porodice Nobel i otac Roberta Nobela, Ludviga Nobela, Alfreda Nobela i Emila Oskara Nobela. Godine 1827. oženio se majkom svoje dece, Andrietom Ahlsel.[1] [2] Takođe je često eksperimentisao sa nitroglicerinom sa svojim sinovima, što je dovelo do smrti njegovog sina Emila Oskara zbog eksplozije u fabrici Heleneborg u Stokholmu 1864.

Nobel se preselio u Rusiju iz Švedske 1838. godine, da bi prodao svoje izume u Sankt Peterburgu, gde je živeo dve decenije sa porodicom. U Sankt Peterburgu je bio vezan za Evangeličko-luteransku crkvu Svete Katarine zajedno sa drugim Šveđanima kao što je Johan Patrik Ljungstrom, sa kojim je možda sarađivao. [3] Među njegovim uspešnim kreacijama bila je poboljšana verzija podvodne eksplodirajuće mine koja je lično zainteresovala ruskog cara Nikolaja I Pavlovič. Imanuel je osnovao fabriku ratnih zaliha Fonderies et Ateliers Mécaniques Nobel Fils, što se pokazalo kao veoma profitabilan posao. Međutim, smrt Nikolaja I Pavloviča 1855. godine i kraj Krimskog rata 1856. godine doveli su do promene u ruskoj politici i novi car Aleksandar II Nikolajevič je naredio ozbiljno smanjenje vojnog budžeta što je na kraju dovelo Imanuelovu kompaniju u ozbiljne ekonomske poteškoće. Godine 1859. tehničko upravljanje Nobel Fils je preneto na Imanuelovog sina Ludviga i ovaj se vratio u Švedsku. Godine 1862. Njegovi kreditori su konačno prodali Imanuelovu firmu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nilzén, Göran (2004). „Immanuel Nobel - mångsysslaren med ett växlingsrikt liv”. Personhistorisk Tidskrift (na jeziku: Swedish). 100 (2): 157—162. Pristupljeno 21. 10. 2019. 
  2. ^ Fant, Kenne (1993). Alfred Nobel: A Bibliography. Prevod: Ruuth, Marianne. New York: Arcade Publishing, Inc. str. 14. 
  3. ^ Fredrik Ljungström 1875-1964 - Uppfinnare och inspiratör (1999), Olof Ljungström

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Tolf, Robert W. (1976). The Russian Rockefellers: The Saga of the Nobel Family and the Russian Oil Industry. Hoover Press. ISBN 0-8179-6581-5. 
  • Schück, Henrik, Ragnar Sohlman, Anders Österling, Carl Gustaf Bernhard, the Nobel Foundation, and Wilhelm Odelberg, eds. Nobel: The Man and His Prizes. 1950. 3rd ed. Coordinating Ed., Wilhelm Odelberg. New York: American Elsevier Publishing Company, Inc.. . 1972. str. 14. ISBN 0-444-00117-4.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). (10). ISBN 978-0-444-00117-7. (13). (Originally published in Swedish as Nobelprisen 50 år: forskare, diktare, fredskämpar.)
  • Yergin, Daniel (2003): The Prize: the Epic Quest for Oil, Money and Power, Free Press, p. 58. . ISBN 0-671-79932-0.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Åsbrink, Brita (2001): Ludvig Nobel: "Petroleum har en lysande framtid!" Wahlström & Widstrand, p. 19. . ISBN 978-91-46-18181-1.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]