Indeks izgrađenosti parcele

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Indeks izgrađenosti, ranije Indeks iskorišćenosti parcele jeste urbanistički pokazatelj koji se koristi u urbanizmu, arhitekturi i građevinarstvu. To je odnos (količnik) bruto razvijene građevinske površine izgrađene ili planirane građevine i ukupne površine građevinske parcele[1]

Primena[uredi | uredi izvor]

U srpskom zakonodavstvu indeks izgrađenosti se obično daje u vidu granične vrednosti za određeni urbanističku celinu, urbanistički blok ili građevinsku parcelu. Najčešće se daje najveća dozvoljena vrednost indeksa, a ponekad i najmanja. Najveći dozvoljeni indeks izgrađenosti se obavezno razrađuje kroz pravila građenja u okviru sledećih planskih dokumenata[2]:

Prema važećem Pravilniku o opštim uslovima za parcelaciju, regulaciju i izgradnju preporučuju se sledeće vrednosti za indeks izgrađenosti prema zonama, koje se kasnijom razradom u prostornim i urbanističkim planovima mogu prilagoditi mesnim prilikama. To su[3]:

  1. zone kuća za odmor - 0,3;
  2. seoske zone - 0,5;
  3. zone retkih naselja i porodične gradnje - 1,0;
  4. opšte stambene zone u naseljima srednjih gustina - 1,5;
  5. mešovite zone u naseljima srednjih gustina - 1,7;
  6. industrijske zone i ostala posebna područja - 1,5;
  7. gradske stambene i opšte zone većih gustina - 2,5.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]