Inseminacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Inseminacija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
MKB-9-CM69.92
MeSHD007315

Inseminacija (engl. intrauterine insemination - IUI) je postupak unošenja semene tečnosti u matericu ili jajovod, (kada se naziva intracervikalna inseminacija). Koristi se pri lečenju neplodnosti, u slučaju malo smanjene plodnosti muškarca zbog smanjenog ukupnog broja spermatozoida ili nešto manjeg broja pokretnih spermatozoida, lošeg kvaliteta sluzi grlića materice, prisustva antispermatozoidnih antitela ili u slučaju nepoznatog uzroka neplodnosti.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Inseminacija se na ljudima sprovodi već skoro dva veka. Prvu inseminaciju dokumentovanu u medicinskoj literaturi obavio je 1838. francuski lekar Girault, kao prvi od 12 opisanih slučajeva. 1866. američki ginekolog Džejms Marion Sims objavio je knjigu o neplodnosti koja je imala i poglavlje o inseminaciji.[2]

Inseminacija u medicinski asistiranoj oplodnji[uredi | uredi izvor]

Inseminacija je najjednostavnija i najjeftinija, ali i najmanje uspešna metoda medicinski asistirane oplodnje. Uslov za primenu inseminacije je prohodnost jajovoda. Može se sprovoditi u prirodnom ciklusu bez hormonalne stimulacije ili uz blagu hormonalnu stimulaciju žene. Iako se u postupku može koristiti čisto seme nakon likvifikacije, češće se koristi prethodno kondicioniranje semena centrifugiranjem i/ili ispiranjem, kako bi se zadržali samo najbolji spermatozoidi u uzorku.[3]

Ako se inseminacija obavlja semenom supruga ili partnera u vanbračnoj zajednici govori se o homolognoj inseminaciji. Heterologna inseminacija predstavlja insemenaciju doniranim semenom.

Broj inseminacija koje se sprovode pre primene komplikovanijih oblika lečenja je ograničen, jer je dokazano da se šansa za trudnoću znatno smanjuje posle određenog broja ciklusa lečenja. Ne preporučuje se više od 6 inseminacija, a u nekim slučajevima čak i manje (na primer, kad je žena starija).[4][5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Adams, Robert, M.D. "invitro fertilization technique", Monterey, CA, 1988
  2. ^ Sims, James Marion. Clinical notes on uterine surgery, with special reference to the management. 
  3. ^ Merviel P, Heraud MH, Grenier N, Lourdel E, Sanguinet P, Copin H (2008). „Predictive factors for pregnancy after intrauterine insemination (IUI): An analysis of 1038 cycles and a review of the literature”. Fertil. Steril. 93 (1): 79—88. PMID 18996517. doi:10.1016/j.fertnstert.2008.09.058. 
  4. ^ PB, Marshburn; Alanis M; ML, Matthews (2009). „A short period of ejaculatory abstinence before intrauterine insemination is associated with higher pregnancy rates”. Fertil. Steril. 93 (1): 286—8. PMID 19732887. doi:10.1016/j.fertnstert.2009.07.972. 
  5. ^ J, Bellver; Labarta E; E, Bosch (2009). „GnRH agonist administration at the time of implantation does not improve pregnancy outcome in intrauterine insemination cycles: a randomized controlled trial”. Fertil. Steril. 94 (3): 1065—71. PMID 19501354. doi:10.1016/j.fertnstert.2009.04.044. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]



Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).