Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Tipdržavna, naučno-istraživačka institucija
Osnivanje1938.
LokacijaNovi Sad, Republika Srbija
Veb-sajtInstitut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad

Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad, osnovan je 1938. godine u Novom Sadu. Osnovna i primenjena istraživanja, koja su osnovna delatnost Instituta, usmerena su na stvaranje sorti i hibrida ratarskih, povrtarskih, kao i velikog broja krmnih, industrijskih, lekovitih i začinskih biljaka. [1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Institut je osnovan 1938. godine Odlukom Ministarstva poljoprivrede Kraljevine Jugoslavije, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad počeo je sa radom kao Poljoprivredna ogledna i kontrolna stanica. Stanica je bila locirana u zgradi sagrađenoj 1938, gde je ostalo sedište Instituta do današnjeg dana. Tokom 1938. godine izvedeni su instalacioni radovi na uvođenju struje, telefona i grejanja, čime je građevinski objekat Stanice završen. Kolaudirajuća komisija Kraljevske banske uprave je zgradu Stanice „Ustupnim pismom“ predala upravi Poljoprivredne ogledne i kontrolne stanice u Novom Sada dana 18.10.1938. godine.[2]

Istorijat promene naziva Instituta[uredi | uredi izvor]

Tokom 80 godina svog postojanja, Institut je menjao status i organizaciju sa razvojem društvenih odnosa u kojima je delovao. Tako je vremenom Institut menjao naziv i osnivača, pa je od Poljoprivredne ogledne i kontrolne stanice (1938–1941) do danas imao različite osnivače i nazive. U periodu do početka Drugog svetskog rata 1941. bio je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede Kraljevine Jugoslavije, a za vreme okupacije tokom Drugog svetskog rata područje Bačke je pripojeno Kraljevini Mađarskoj, pa je Poljoprivredna stanica ušla u sastav Poljoprivrednog instituta u Segedinu kao njegovo odeljenje. Po završetku rata 1946, odlukom Predsedništva Glavnog izvršnog odbora AP Vojvodine, u maju mesecu Poljoprivredna stanica je prerasla u Pokrajinski zavod za poljoprivredna istraživanja. Zavod je imao karakter državnog organa koji se finansira iz budžeta, kao i svi državni organi. Međutim, status ustanove sa samostalnim finansiranjem Institut je stekao već 1954. godine, te je iste godine preimenovan u Zavod za poljoprivredna istraživanja. Uredbom Izvršnog veća Republike Srbije od 1959. godine, Zavod je reorganizovan, a naziv promenjen u Institut za ratarstvo. U skladu sa promenama u organizaciji Narodne Republike Srbije, Uredbom Izvršnog veća Narodne skupštine Republike Srbije, prava i dužnosti osnivača Instituta preneta su sa Republike na AP Vojvodinu 1961. Tada Institut dobija i novi naziv – Institut za poljoprivredna istraživanja. Tokom 1975. na inicijativu političkih struktura SAP Vojvodine, pokrenuti su integracioni procesi s ciljem da se u sastavu Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu objedine sve naučnoistraživačke organizacije iz oblasti poljoprivrede i šumarstva u Novom Sadu i okolini, pa je tako iste godine Institut za poljoprivredna istraživanja prestao da postoji kao samostalna naučna ustanova i integrisan je sa Poljoprivrednim fakultetom. Tako je od 1976. novi naziv glasio OOUR Institut za ratarstvo i povrtarstvo, odnosno OOUR Naučno-obrazovni institut za ratarstvo i povrtarstvo od 1986. do 1994, kada je Vlada Republike Srbije svojom odlukom dala saglasnost da se OOUR Naučno-obrazovni institut za ratarstvo i povrtarstvo izdvoji iz sastava Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Istom odlukom Republika Srbija je preuzela osnivačka prava prema Institutu. Tako je 1995. naziv promenjen u Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo. Tokom 2006. akreditovan je kao istraživačko-razvojni institut, i 2007. menja naziv u Institut za ratarstvo i povrtarstvo, pod kojim nazivom posluje i danas. U maju 2018. godine, Institut je akreditovan kao institut od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, zasluženo stekavši status upravo zbog svog uspešnog rada i vrhunskih rezultata implementiranih u poljoprivrednu praksu tokom 80 godina postojanja, zbog čega je postao i značajno ime u svetskoj nauci.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Nacionalno blago se mora čuvati”. Poljoprivrednik. Pristupljeno 5. 6. 2019. 
  2. ^ „O Institutu za ratarstvo i povrtarstvo”. NS Seme. Arhivirano iz originala 05. 06. 2019. g. Pristupljeno 5. 6. 2019. 
  3. ^ „Istorijat”. Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad. Pristupljeno 5. 6. 2019.