Inhalaciona anestezija
Ovaj članak je nedovršen. |
Inhalaciona anestezija | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | Anesteziologija |
Inhalaciona anestezija ili gasna anestezija jedna je od najčešće korišćenih anestazija u operacionim salama, koja se postiže i održava anesteticima u gasovitom obliku. Ovi lekovi u organizam dospevaju sa udahnutim vazduhom u plućima.[1]
Gasna ili inhalaciona anestezija se smatra najsigurnijim vidom anestezije, jer omogućava da se anestetik dozira prema potrebama hirurga i zdravstvenom stanju pacijenta. Takođe, u hitnim slučajevima kada dođe do zastoja rada kardiorespiratornog sistema, veštačko disanje i reanimacija su jedino mogući sa aparatom za inhalacionu anesteziju. Neke operacije je i nemoguće izvoditi bez gasne anestezije, kao što je na primer hirurška korekcija dijafragmatske hernije i operacije na i u grudnoj duplji. Osim toga oporavak pacijena koji su bili u inhalacionoj anesteziji je brži i lakši.
Vrste anestetika i drugih gasova[uredi | uredi izvor]
Za ovu vrstu anestezije koristi se smeša gasova (kiseonik, azotsuboksid, izofluran itd) čija se smeša priprema u posebnim aparatima i plastičnim sistemom cevi preko endotrahealnog tubusa ili putem maske za lice, u strogo kontrolisanim uslovima unosi u disajni sistem bolesnika.
Uz gasove za anesteziju, dodaju se i lekovi koji obezbeđuju relaksaciju mišića i neosetljivost na bol. Ova vrsta anestezije je najčešće primanjivani oblik anestezije.
Dobre i loše strane[uredi | uredi izvor]
Dobre strane inhalacione anestezije | Nedostaci inhalacione anestezije |
---|---|
|
|
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Predrag Stevanović, Miomir Jović, KLINIČKA PRIMENA INHALACIONIH ANESTETIKA, Respiratorni sistem i anestezija (Prvi kurs Evropskog komiteta za edukaciju u anesteziji, Kopaonik, 12-13. 3. 2012)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |