Italijanski bojni brod Roma (1940)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Roma
Roma
Roma
Opšti podaci
KarijeraKraljevina Italija
Italija
Kobilica postavljena18. septembar 1938.
Porinut9. juna 1940.
U službi od14. juna 1942.
SudbinaPotopljen 9. septembra 1943.
Glavne karakteristike
DeplasmanStandardni 43.835; Puni 45.963
Dužina224 m
Širina32.9 m
Gaz10,5 m
Pogon8 x kotlovi
4 x 4 cilindrični
Snaga140.000
Brzina30 čvorova
Doplov3,900 milja sa 20 čvorova
Posada1920
Naoružanje9 x 381 mm glavnih topova

12 x 152 mm teških sekundarnih topova
4 x 120 mm topova
12 x 90 mm


3 aviona
OklopVertikalni: 350 mm
Horizontalni: 207 mm

Roma (ital. Roma, Rim) je bio italijanski bojni brod klase Litorijo. Porinut je u Trstu 1940. godine. Koristila ga je Italijanska kraljevska ratna mornarica tokom Drugog svetskog rata veoma retko.

Potapanje[uredi | uredi izvor]

9. septembra 1943, jedan dan nakon kapitulacije Italije, italijanska mornarica je počela sa predajom svojih brodova snagama Saveznika. Toga jutra u 03:00 časova je italijanska flota isplovila iz svoje glavne baze u La Speciji pod vođstvom komandanta flote admirala Karla Bergaminija. Pridružili su joj se razarači koji su isplovili iz Đenove. Flota je ubrzo nakon toga zauzela kurs ka jugu - prema Malti, gde je bila dogovorena predaja, a bila je to zapravo prilično jaka flota: tri najmodernija bojna broda, šest krstarica i petnaest razarača. U dobrim rukama to bi bila veoma opasna udarna snaga, no sada niko među Italijanima nije ni pomišljao na borbu. Smatrali su da su se srećno izvukli.

Bomba Fric Iks

Nemci su - a da Italijani nisu ni imali pojima - saznali za plan predaje flote na Malti i pripremili se za to. U Istreu (fr. Istres), u južnoj Francuskoj, avioni Dornije Do 217 K-2 3. grupe 100. bombarderskog puka bili su u pripravnosti upravo za takav pokret italijanskih ratnih brodova. Naime, već nekoliko dana unazad su nemački izviđački avioni gotovo neprekidno patrolirali nad tim područjem. Italijansku flotu su otkrili tokom prepodeneva. Obaveštena je komanda Luftvafea u južnoj Francuskoj i komandant 3. grupe, major Bernard Jope (nem. Bernhard Jope), poveo svoje bombardere u akciju. Pod svojim desnim krilom, smeštenu između motora i trupa, svaki od devet Dornijea je nosio bombu SD 1400 X, poznatiju kao Fric Iks (nem. Fritz X). Ovo, zapravo tajno, oružje bilo je u stvari 1600 kilograma teška bomba s krilcima i sa ugrađenim radio-kontrolnim sistemom u repu, koji je omogućavao da se projektilom u poslednjoj fazi svoje putanje upravlja iz aviona koji ga je ispalio. Jopeovi bombarderi su sustigli italijansku flotu baš kada se ona nalazila u moreuzu Bonifacijo između Korzike i Sardinije te je svaki avion prešao na bombardovanje. Daleko ispod napadača, italijanski brodovi su počeli naglo da manevrišu, pokušavajću da pobegnu Nemcima sa nišana. U slučaju normalnog visinskog bombardovanja takva taktika bi dala očekivane rezultate: bombi izbačenoj sa 7000 metara treba skoro 45 sekundi da dodirne morsku površinu, a za to vreme brod može da odmakne oko 600 metara. No avioni majora Jopea su napadali radio-vođenim bombama, pa su ovi manevri italijanskih brodova ostali skoro bez ikakvih efekata. Nakon lansiranja projektila nišandžija u nosu svakog bombardera pratio je svetlosni taster na zadnjem delu svake rakete i pomno „upravljao“ njome sve dok bomba ne bi bila tačno iznad cilja. Zatim bi nišandžija popravljao putanju da bi je zadržao na željenom pravcu.

Roma u plamenu

Prvi je bio pogođen italijanski admiralski brod Roma. Fric Iks je udario u desnu stranu zadnjeg jarbola, probio brod i eksplodirao u njegovoj utrobi. Eksplozija je uništila desne turbine, a brzina broda je pala na 16 čvorova. Nekoliko minuta kasnije i drugi projektil je pogodio Romu, ovog puta između komandnog mosta i topvske kule B. Bomba je doslovno smrskala i turbine s leve strane i bojni brod je stao. U međuvremenu, u potpalublju je je nekontrolisao harao požar, te je brodska posada signalizirala da se nalazi u „očajnom stanju“. Požar je zahvatio prednje skladište municije i upalili uskladištenu municiju. U strahovitom nizu eksplozija koje su usledile Roma se preklopila poput džepnog nožića, zatim pukla na dva dela i potonula.

Poginulo je preko 1.300 članova posade, dok je oko 600 preživelo. Među stradalima je i glavni zapovednik italijanske flote, admiral Karlo Bergamini te još jedan visoki oficir. Ubrzo nakon pogotka Rome jedan Fric Iks je pogodio u pramac bojni brod istog tipa - Italija. U brod je prodrlo 900 tona vode, ali je bio sposoban da nastavi put ka Malti sopstvenim motorima.

Major Jope i njegova grupa nisu imali zadovoljstvo da vide kako Roma tone. Nakon rata je izjavio: „Nismo videli kako Roma eksplodira. To se dogodilo nakon našeg odlaska. Videli smo samo eksplozije od udara bombi“. Tek kasnije, kad su bile objavljene vesti na nekoj savezničkoj radio-stanici, piloti 3. grupe 100. bombarderskog puka saznali su koliko je bio uspešan njihov napad s novim, vođenim oružjem.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alfred Prajs, Hitlerova avijacija, Alfa, Zagreb, 1977.g.
  • Boris Prikril, Borba za Sredozemlje, Znanje, Zagreb, 1969.g.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


 
Bojni brodovi klase Litorio
Kraljevina Italija

Litorio/Italija | Vitorio Veneto | Roma | Impero

Spisak italijanskih bojnih brodova