Itoku
Itoku | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 53. p. n. e. |
Datum smrti | 477. p. n. e. (76 ) |
Grob | Unebi jama no minami no Masago no tani no e no misasagi (Nara) |
Car Japana | |
Period | 510. p. n. e. – 477. p. n. e. p. n. e.[1] |
Prethodnik | Anei |
Naslednik | Košo |
Itoku (懿徳天皇 Itoku-tennō) poznat i kao Ojamatohikosukitomo no Mikoto bio je četvrti car Japana.[2][3] Smatra se da je vladao od 510. p. n. e. do 476. p. n. e.[4]
O vladaru[uredi | uredi izvor]
Današnji istraživači sumnjaju u postojanost devet careva Japana, uključujući i Aneija, pa ih klasifikuju u tz. mitološke careve, sve do Sudžina nakon čega dolaze vladari sa čvršćim dokazima postojanja.[5] Ime „Itoku“ je posthumno ime koje se japanskom običaju dodeljuje posle smrti.[6]
Istoričari svrstavaju Itokua u tz. mitološke vladare jer čvrstih dokaza o njegovom životu i vladavini ne postoje i malo se toga zna o njemu.[7] U zapisima Kodžiki i Nihon šoki ostalo je sačuvano ime i genelogija vladara. Iako nema jačih dokaza da je ovaj vladar zaista vladao, Japanci su tradicionalno prihvatili njegovo postojanje održavajući mesto koje se smatra njegovim grobom (carski misasagi).[8] Smatra se da je bio sin cara Aneija i princeze Nunasoko Nakacu koja je bila unuka Kotoširo Nušija.[9]
Džien, japanski pesnik, pisac i budistički monah iz 12. veka ostavio je zapis da je Itoku bio drugi ili treći sin cara Aneija[10] ali nije navedeno zašto je Itoku preskočio svoju stariju braću kao vladar na tronu.[11][12] Smatra se da je vladao iz palate Migario-no-mija u mestu Karu koji će kasnije biti deo Jamato provincije.[10]
Posmrtno ime cara u grubom prevodu znači "dobra vrlina". Ipak sugeriše se da je to ime izvedeno iz kineske forme i može se povezati sa budizmom koji je kasnije došao u Japan, što govori da je taj naziv dodeljen dosta kasnije, verovatno u vreme kada je Kodžiki napisan.[8]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6b/Itoku_misasagi_Nara.jpg/220px-Itoku_misasagi_Nara.jpg)
Pravo mesto gde je sahranjen car Anei ni danas nije poznato[2] pa se umesto toga tradicionalno poštuje u šintoističkom hramu (misasagi) u Nari. Tamo je i njegov zvanični mauzolejum Unebi jama no minami no Masago no tani no e no misasagi.[13]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Genealogy of the Emperors of Japan" at Kunaicho.go.jp; retrieved 2013-8-28.
- ^ a b Imperial Household Agency (Kunaichō): 懿徳天皇 (4); retrieved 2013-8-22.
- ^ Titsingh, Isaac. (1834). Annales des empereurs du japon, pp. 4; Brown, Delmer M. (1979). Gushankō, pp. 251; Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki, pp. 89.
- ^ Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, pp. 29–30.
- ^ Yoshida, Reiji. "Life in the Cloudy Imperial Fishbowl," Japan Times. March 27, 2007; retrieved 2013-8-22.
- ^ Brinkley, Frank. (1915). A History of the Japanese People from the Earliest Times to the end of the Meiji Era, pp. 21 na sajtu Gugl knjige; Dodeljivanje posthumnog imena za vladara je običaj nastao za vreme vladavine cara Kamua (782–805).
- ^ Kelly, Charles F. "Kofun Culture," Japanese Archaeology. April 27, 2009.
- ^ a b Aston 1896, str. 142–143
- ^ Varley 1980, str. 89
- ^ a b Brown & Ishida 1979, str. 251
- ^ Ponsonby-Fane. str. 29
- ^ Varley 1980, str. 89
- ^ Ponsonby-Fane 1959, str. 418
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Aston, William George. (1896). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. OCLC 448337491
- Brown, Delmer Myers; Ishida, Ichirō (1979). The Future and the Past: A Translation and Study of the Gukanshō, an Interpretative History of Japan Written in 1219. Berkley: University of California Press. ISBN 978-0-520-03460-0. OCLC 251325323.
- Chamberlain, Basil Hall. (1920). The Kojiki. Read before the Asiatic Society of Japan on April 12, May 10, and June 21, 1882; reprinted, May, 1919. OCLC 1882339
- Nussbaum, Louis-Frédéric; Roth, Käthe (2002). Japan Encyclopedia. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-01753-5. OCLC 58053128.
- Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon (1956). Kyoto: the Old Capital of Japan, 794–1869. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 182637732.
- Titsingh, Isaac (1834). Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691.
- Varley, H. Paul (1980). A Chronicle of Gods and Sovereigns: Jinnō Shōtōki of Kitabatake Chikafusa. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-04940-5. OCLC 59145842.